Devojčica sa Ostrva duhova

Severnoamerička književnica Luiza Erdrič potiče preko dede iz indijanskog plemena Odžibva, koje je živelo uz obale Gornjeg jezera, na granici SAD i Kanade. Njen roman Devojčica sa Ostrva duhova govori upravo o životu ovog plemena sredinom 19. veka, u vreme dok je većina članova plemena još uvek vodila tradicionalan način života, ali su već postojali mnogi kontakti s belim hrišćanskim misionarima, u to vreme uglavnom Francuzima.

naslovna

Glavna junakinja romana je sedmogodišnja Omekejes (Mala Žaba), devojčica koja je kao beba jedina preživela epidemiju velikih boginja u svom rodnom selu, pa ju je usvojila druga indijanska porodica kao svoje dete. Roman prati jedan godišnji ciklus u životu ove nove porodice – godina koja je trebalo da bude godina kao i svaka, sa sezonskim seobama u sezonske nastambe i redovnim sezonskim radovima u prirodi, jedan od redovnih godišnjih ciklusa u prirodi i ljudskoj zajednici. Međutim, usred najgore zime porodica male Omekejes bude pogođena novom epidemijom velikih boginja koje su doneli beli doseljenici. Ova epidemija će zauvek izmeniti tu porodicu, a Omekejes, koja je stekla imunitet, u jednom trenutku biće dovedena u situaciju da sama mora da brine o svima, pri čemu neće uspeti sve da spasi.

Ovo dramatično i traumatično iskušenje odrediće životni put Male Žabe, koja odlučuje da bude seoska medicinarka i travarka. Time se utvrđuje njen odnos s bakom travarkom, koja je kroz ceo roman podstiče da osluškuje prirodu, njene ritmove i sokove, jer devojčica ima prirodni talenat za komunikaciju sa raznim vrstama životinja, posebno medvedima i usvojenom vranom.

Moram da kažem da je Devojčica sa Ostrva duhova sigurno najemotivniji i najdojmljiviji prikaz sestrinske ljubavi prema malom bratu koji sam ikad pročitao. Luiza Erdrič nas veoma uspešno uvlači u emotivni svet Omekejes tokom njene osme zime života: od duboke povezanosti s obožavanim bratom bebom, preko konfliktnog odnosa sa srednjim bratom, do potrebe za podrškom starije sestre idola. Tu je i poštovanje Omekejes prema oba roditelja/usvojitelja, kao i čudno razumevanje sa ključnim staricama u njenom životu: bakom i bakinom divljom drugaricom, Starom Lojanicom, samotnom Indijankom koja živi sa psima i ničeg se ne plaši. Omekejes će od bake dobiti znanje, a od Stare Lojanice je dobila život; ona je, naime, jedina koja se usudila da ponese Omekejes kao bebu iz zaraženog logora. Devojčica sa Ostrva duhova je zapravo divan roman o porodici s usvojenim detetom.

birchbarkhouse

Ovo je i jedan veoma ekološki roman, koji sav diše sa prirodom i u kome je sve od prirodnih materijala. Svi predmeti koji se u njemu pominju i koji čine svakodnevni život Odžibva Indijanaca napravljeni su od drveta, kamena, kosti, kože i krzna – sve je tu neraskidivo povezano i isprepleteno s prirodom. Luiza Erdrič nam nenametljivo, ali vrlo efektno demonstrira svoje ekološke principe kroz pažljivo zabeležene zvuke, prizore, radnje i raspoloženja koji organski prate promene u prirodi.

Kroz ovo gotovo dokumentarističko delo može dosta da se nauči o životu, kulturi i jeziku severnoameričkih starosedelaca, kao i o prirodi oko Velikih jezera u SAD. Pritom nas autorka bez upozorenja ščepa za srce i na prepad izbode noževima emotivnog vezivanja za likove i neočekivanim bolnim gubicima, a onda nas isceli prirodnim melodijama, ritmovima i pesmom belovratih vrabaca. Potpuno čudesan indijanski roman.

FAVORITI

ženski lik: Svi ženski likovi su veoma zanimljivi, ali broj 1 je svakako Stara Lojanica, naprasita snažna baba sa šeširom, koja je oterala tri muža i koja se zaista ničega ne plaši.

muški lik: Dijdij (tata), Omekejesin usvojitelj, čovek koji će do iznemoglosti cepati drva kako bi što manje posla ostalo Maloj Žabi kad i on padne od boginja.

epizodni lik: (ukoliko ovde ikog možemo zvati epizodnim likom) Omekejesin srednji brat Prstohvat, razmaženi priglupi dripac koji kroz većinu romana iritira na sve moguće načine, ali u kriznim trenucima po porodicu spontano nalazi svoje konstruktivno mesto.

odnos: Komunikacija Omekejes s medvedićima i njihovom majkom, primer razumevanja među potpuno različitim vrstama.

scena: Ima ih dve, vezane za vranu zvanu Andeg koju je Omekejes usvojila. Jedna je kad Andeg dosegne polnu zrelost pa počne da muva Omekejes i zove je da prave gnezdo zajedno, pa Omekejes shvati kako vrana mora da ode svojoj vrsti. Druga scena je kad odmetnuti Andeg u iznenadnoj poseti starom domu posluži kao most uspostavljene ljubavi i razumevanja između Omekejes i Prstohvata. Jako lepe scene.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 10
ZABAVA: 7
STIL: 8
EDUKATIVNOST: 9

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7781-898-2
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2012.
originalno izdanje: Louise Erdrich, The Birchbark House, 1999.
broj strana: 244
ilustracije: Siniša Banović

* * *

LUIZA ERDRIČ (1954)

Louise Erdrich

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image