Category Archives: razvojne smetnje

romani u kojima se pojavljuju likovi sa smetnjama u intelektualnom razvoju

Darla – 172 sata na Mesecu

Četiri decenije posle poslednjih koraka čoveka na Mesecu, NASA je odlučila da opet pošalje ljudsku posadu na površinu Zemljinog satelita. Budući da se ova svemirska agencija našla u krizi popularnosti i finansija, plan je da se ekspediciji obezbedi maksimalni publicitet, tako što će se zapravo pretvoriti u reality show s redovnim TV pokrivanjem celog toka. Takođe, organizovana je globalna lutrija za izbor troje tinejdžera koji će se priključiti ekspediciji, kao prvi maloletnici na Mesecu.

Pobednici lutrije su Mia iz Stavangera u Norveškoj, mlada Japanka Midori iz Jokohame i Antoan iz Pariza. Svako od njih troje ima različite motive za odlazak na taj sudbonosni put: Antoan želi da impresionira devojku koja je nedavno raskinula s njim, Midori želi da pobegne iz sredine u kojoj je maltretiraju, dok Mia, iako je u početku bila žestoko protiv ideje o letu na Mesec, na kraju ipak pristane kako bi obezbedila globalnu vidljivost svom ženskom rok bendu. Posle obuke po ubrzanom kursu, njih troje se priključuju posadi od pet odraslih astronauta i kreću na misiju koja za odredište ima lunarnu bazu Darla 2, čije postojanje je decenijama držano u potpunoj tajnosti.

Pred sam polazak na put, svako od troje tinejdžera imao je neko misteriozno paranormalno iskustvo, kao upozorenje da ih na Mesecu čeka nešto strašnije od bilo čega što mogu da zamisle. Pravo značenje tih predskazanja shvatiće kad već bude prekasno…

Roman Darla – 172 sata na Mesecu doneo je Juhanu Hašti svetsku slavu i najprestižniju norvešku književnu nagradu Brage u kategoriji literature za decu i mlade, što je svakako veliki uspeh za autora koji je u to vreme još bio u svojim dvadesetim godinama. Tome su posebno doprineli intrigantna priča i neobična teorija zavere o tome zašto su svojevremeno obustavljeni letovi na Mesec, kao i vrlo nelagodna i jeziva atmosfera koja se provlači kroz ceo roman. Ovaj roman se obično žanrovski definiše kao SF horor, no budući da mu je radnja smeštena u rani 21. vek, u detinjstvo interneta, dok je još postojao Majspejs i dok su očevi posle posla još uvek listali štampane novine u fotelji, danas ga možda bolje možemo opisati kao alternativno-istorijski horor. No horor svakako jeste, i to dovoljno efektan da priziva i ekranizaciju.

Roman se zasniva na ideji da su Amerikanci letove na Mesec početkom 70-ih godina prošlog veka koristili za izgradnju dve tajne baze na Mesecu (Darla 1 i Darla 2), koje su montirane daljinskim upravljanjem iz Mesečeve orbite, bez ljudstva na licu mesta koje bi sklapalo delove, zašrafljivalo stolice i ukopavalo module. Ako suspendujemo nevericu da je tako nešto bilo tehnički moguće u to vreme, kao i da je tako masivna i skupa logistička operacija mogla da prođe neprimećeno, možemo da dobijemo zanimljivo poprište za uzbudljivu akciju u klaustrofobičnom ambijentu, s mnogo dešavanja i na fizičkom i na mentalnom planu. Hašta nam nudi upravo jedan takav ambijent, koji je, doduše, mogao biti i potpunije iskorišćen.

Veći problem od tih polaznih tehničkih postavki predstavlja prilično čudna ideja da će NASA, upoznata s opasnošću koja vreba na Mesecu i zbog koje mnogo toga može da krene potpuno naopako, poželeti da na taj visokorizičan put povede i troje dece, te da u sve to uključi kamere svih svetskih medija. No ako i tu primedbu stavimo u zagradu, ostaje nam da se prepustimo naraciji sastavljenoj od nekoliko dramskih linija i životnih priča koje se stalno prepliću i izmenjuju kroz roman, poprimajući sve mračniji i opasniji tok.

Darla nije baš za one koji vole da se zaljube u likove, jer oni ovde nemaju neki izrazitiji razvoj, a mnogi stradaju i pre nego što stignemo da ih zavolimo. Ovaj roman će se dopasti ljubiteljima tehno horora, paranormalnog i zlokobnog, pogotovo ako vole da se zabavljaju alternativnim teorijama o kosmičkim istraživanjima i prepoznavanjem referenci na ikonička ostvarenja pop kulture.

muški lik: Dementni Oleg Himelfarb, nekadašnji službenik NASA-e upoznat s jezivom tajnom koju krije Mesec, u paralelnom toku romana umire usamljen u staračkog domu, preplavljen užasom koji u njemu okida TV prenos nove ekspedicije na Mesec.
ženski lik: Preduzimljiva i otresita Mia nameće se kao najistaknutiji lik u romanu i najviše podseća na klasične akcione heroine distopijske young adult literature.
epizodni lik: Dobroćudni priprosti poštar Takumi raduje se zajedno s Midori kad joj donese vest da je izabrana na svemirskoj lutriji.
odnos: Između Mije i njenog mlađeg brata Sandera, s nekim oblikom smetnje u razvoju, postoji posebna vrsta pojačane vezanosti.
scena: Jedan od posebno jezivih horor momenata je komunikacija Mije i Midori s nadnaravno vaskrslim kompjuterom u bazi koja je ostala bez struje.
zanimljivosti: U romanu ima raznih vizuelnih dodataka, kao što su nacrti baza Darla 1 i 2, reklame za lutriju NASA i sl.

emocije: 6
zabava: 8
stil: 7
edukativnost: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

Juhan Hašta, autor romana (1979)

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Juhan Hašta
naslov: DARLA – 172 SATA NA MESECU
izdanje na srpskom: Heliks, 2020.
ISBN: 978-86-6024-040-0
format: 13,5×20 cm
broj strana: 372
povez: meki
pismo: latinica
prevod s norveškog: Radoš Kosović
originalno izdanje: Johan Harstad, Darlah – 172 timer på månen, 2008.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Posebni prijatelji

gostujući prikaz Izdavačke kuće Pčelica

Iz Pčeličine radionice nedavno su iz štampe izašle zaista posebne slikovnice namenjene deci predškolskog i ranog školskog uzrasta – Posebni prijatelji. Četiri naslova ove edicije – Porodica vilenjaka, Neobičan duet, Mali šahista i Sanjin svet – govore o problemima paralize, slabovidosti, nagluvosti i autizma kod dece. Posebno treba istaći smeo i entuzijastički poduhvat Pčelice da prvi put na našem tržištu u formi slikovnica govori o osetljivoj temi dece sa teškoćama u razvoju.

Ponekad u životu nije sve lepo i srećno kao u bajci i zato je važno da deci, na njima prihvatljiv način, predstavimo manje lepe životne situacije, kroz priče koje se bave veoma osetljivim temama. Cilj ovakvog Pčeličinog pristupa literaturi za decu je da mališanima pomogne da prihvate i razumeju drugare koji imaju određene medicinske karakteristike po kojima se razlikuju od drugih, ali koji u mnogim segmentima odrastanja mogu biti isti kao vršnjaci i uspešni u raznim oblastima interesovanja. Takođe, ove slikovnice motivišu i odrasle, roditelje i vaspitače, da razgovaraju sa decom i pomognu im u ispoljavanju mišljenja i osećanja u vezi sa teškoćama sa kojima se suočavaju njihovi drugovi. Oblici i stepen prihvatanja deteta sa invaliditetom od strane vršnjaka u mnogome mogu uticati na mogućnost takvog deteta da maksimalno iskoristi svoje potencijale.

Ono što ove priče čini još neobičnijim je što je narator svake priče životinja, koja može imati terapeutsku ulogu i u stvarnom životu dece sa invaliditetom. Životinje imaju pozitivan uticaj na odrastanje dece, njihov emocionalni, psihički i socijalni razvoj, pa ne čudi što se u modernoj psihologiji i medicini životinje sve više koriste i u terapeutske svrhe.

Zahvaljujući većoj zdravstvenoj prosvećenosti stanovništva, osobe sa invaliditetom su poslednjih godina bolje prihvaćene u društvu, a namera ovih slikovnica je upravo podsticanje dece da od najranijeg uzrasta prihvate svoje drugare, koji se po nečemu razlikuju od njih, razvijanje empatije i tolerancije prema deci koja su samo naizgled drugačija od svojih vršnjaka.

Autor ovih slikovnica je Goran Marković, za ilustracije se pobrinuo Aleksa Jovanović, a stručnu podršku ovom Pčeličinom projektu pružili su psiholozi, pedagozi, defektolozi, kao i lekari iz različitih oblasti medicine u ulozi recenzenata.

Edicijom slikovnica Posebni prijatelji, Pčelica u svom domenu pruža doprinos razvoju tolerancije, razumevanju i empatiji među decom u vremenu kada ta osećanja, nažalost, ne pokazuju ni mnogi odrasli.

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

O dugmetu i sreći

Mali Jovan ima cerebralnu paralizu i oseća se vrlo usamljeno kao drugačije dete u školi, pa počinje da se druži s jednim nasmejanim dugmetom. Kad u nastupu neraspoloženja baci dugme kroz prozor, otkriva novu drugaricu, Milicu, koja mu je poklonila dugmad sa svoje odeće da ga uteši. Milica prolazi kroz teške trenutke jer je njen tata našao drugu ženu, pa joj druženje s Jovanom pomaže da se nosi s tugom. Ona uskoro postaje centar Jovanovog sveta i izvor njegove sreće i inspiracije, sve dok ne počne da mu se poverava o svojim simpatijama. Već na pragu puberteta, Jovan se tako suočava s prvim ljubavnim lomovima.

Kratki roman Jasminke Petrović O dugmetu i sreći u poslednje vreme srećno je povezan s međunarodnim uspehom filma Zlogonje Raška Miljkovića, za koji je kao predložak poslužila embrionalna verzija ove knjige (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2005). Upravo je uspeh Zlogonja ponukao autorku da napiše novu, proširenu verziju, sa dosta dodatih dešavanja i dijaloga, čime još uspešnije uvodi čitaoce u intimni svet malog Jovana i u razvoj njegovog odnosa s Milicom.

U ovoj verziji dobijamo mnogo bolji uvid u socijalnu dinamiku Jovanovog okruženja. Upoznajemo refleksiju Jovanovog stanja na porodičnu situaciju, uticaj na karijere njegovih roditelja i njihove privatne odnose. Jovan ima sreće da živi u podržavajućem okruženju, ima normalnu komunikaciju sa roditeljima, a i školsko okruženje je prilično benevolentno, mada ne preterano zainteresovano da zaviri s druge strane Jovanove posebnosti. Njega uredno zovu na dečje žurke i rođendane, ali Jovanu to ne pričinjava posebnu radost jer na takvim događajima obično završi u ulozi živog čiviluka i pridržavaoca tuđih stvari. Predškolska deca porodičnih prijatelja obožavaju Jovana kao poligon za parkour, što njemu iz razumljivih razloga takođe ne prija.


trejler za Zlogonje

Jovan se hrabro nosi sa svojim telom, ali neka ograničenja prosto ne može zaobići. Suočenje s time ponekad izaziva krize, pa tako ovde prisustvujemo njegovim nastupima besa prilikom sudara probuđene seksualnosti i svesti o svom fizičkom ograničenju. Interne konflikte i opsesije Jovan izražava kroz svoje originalne kreacije, kratke pričice i šašave pesmice. Poput glavnog junaka Skroz istinitog dnevnika jednog povremenog Indijanca, i Jovan se protiv oporog ukusa stvarnosti bori humorom i stvaralaštvom. Humor je zaista dobar amortizer, a Jovan je otkrio još jedan – ljubav. Svestan da svako od nas ima mnogo toga što si ne može priuštiti, Jovan shvata da razmena pozitivnih osećanja sa ljudima do kojih ti je stalo zapravo predstavlja suštinsko bogatstvo.

U ovoj proširenoj verziji uspešnog romana O dugmetu i sreći, Jasminka Petrović je još jednom pokazala svoje ubedljivo umeće i hrabrost da “uđe u glavu” deteta i prikaže slojevitost sveta iz njegove perspektive, koja je u ovom slučaju vrlo specifična. Zadržavši sve kvalitete iz prvobitne verzije, ovde je uspešno nadogradila i one kvalitete koji su u toj verziji bili samo u naznakama.

muški lik: Jovan je svakako centralni lik, svestan svog trajnog fizičkog hendikepa, ali uporan u želji da uživa u svemu ostalom.
ženski lik: Jovanova majka je ostavila po strani umetničku karijeru kako bi se posvetila ulozi personalnog asistenta svog sina.
epizodni lik: Kobra, školski siledžija s tetoviranim zmijama, pokazuje svoju duševnu stranu kad upozna Jovanov humor (čime podseća na preobraćenje Crnog u romanu Sve je u redu iste autorke).
odnos: Prilično je zanimljiv odnos Jovanovog oca prema sinu: zdušno ohrabruje sinovljevo stvaralaštvo i iskreno je zainteresovan za njegove kreacije, ali nekad ni njemu nije lako da shvati koliko mnogo stvari je Jovan lišen.
scena: Izlet brodom s Milicom i njenim prvim dečkom, na kome Jovan fascinirano posmatra mešanje reka na ušću.
citat: “Neki ljudi baš imaju sreće! Evo, na primer, ja.” (zaključuje Jovan svoju priču)

emocije: 9
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Jasminka Petrović (1960):

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Jasminka Petrović
naslov: O DUGMETU I SREĆI
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0599-7
format: 15,5×21 cm
broj strana: 75
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Dobrosav Bob Živković

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Zašto volim Rika

gostujući prikaz knjige Andreasa Štajnhefela
“Riko, Oskar i tajanstvene senke”

Riko – to sam ja!
Iako sam 40-ak godina starija, u tom sam se dječaku prepoznala. Tako su mi poznate njegove bingo kugle u glavi koje se ustrče i počnu sudarati kada se mozak trudi povezati informacije!
Često sam se pitala je li sa mnom sve u redu kada mi treba više vremena da povežem i shvatim neke stvari koje ljudi iz moje okoline tako brzo ukapiraju i sve im u trenu postaje jasno. Možete li malo sporije, ne razumijem vas – moje je često nepostavljeno pitanje. Riko ga se ne stidi postaviti. Svjestan je svojeg nedostatka ali hrabar i izravan u traženju razumijevanja. On je istinski borac za prava drugačijih i skreće nam pažnju na njihovu potrebu za jasnijom komunikacijom. To što baš nismo bili na tavanu kada je Bog dijelio nadarenost za prostornu orijentaciju ne znači da smo lošiji ljudi i da zaslužujemo porugu. Isto tako, to što nam treba više vremena da nešto razumijemo ne znači da ne možemo naučiti, samo svojim tempom.
Riko ima svoju fotelju za razmišljanje, ja nemam baš fotelju, ali mi, kao i njemu, treba vrijeme koje ću provesti sama sa sobom da primirim bingo kugle u glavi i pospremim ih na prava mjesta. Drugi to odrađuju u hodu i, zapravo, što su većem stresu izloženi i većem bombardiranju informacijama, tim žustrije reagiraju, povezuju prijašnje informacije, iskustvo, spoznaje, s ovim novim i reagiraju u trenutku. Riko i ja smo u toj situaciji totalno zablesirani.

Riko ima i super majku koja mu dozvoljava da se razvija u skladu s mogućnostima i koja nije previše zaštitnički nastrojena… osim što je birala stan od kojeg su, za život važni objekti poput škole ili trgovine pravocrtno udaljeni kako Riko ne bi zalutao i što pri prvom susretu otvoreno govori ljudima da je njezin sin drugačiji.
Stvorila je Riku sigurnu okolinu koja mu ne izaziva stres i frustraciju kako bi mu omogućila svakodnevno funkcioniranje. Svojom tihom podrškom mu je pružila priliku da raste. Upravo iz razloga što je znao da se ima gdje vratiti u sigurnost, usudio se upustiti u istraživačku avanturu koja je od njega zahtijevala da ode na drugi kraj velegrada što je izuzetno zahtjevan i složen zadatak za dječaka poput njega.
Mi, roditelji, od Rikove majke imamo priliku naučiti da ne trebamo djeci servirati gotova rješenja već im samo stvoriti sigurno okruženje i spoznaju da smo tu kada nas zatrebaju. Tada će se usuditi istraživati – i sebe i svoju okolinu.
Divan je i odnos Rika i susjede Daling koju Riko povremeno posjećuje kako bi joj rastjerao „sivo raspoloženje“, dok je ona uvjerena da pomaže njemu time što su njena vrata za njega uvijek otvorena kada je sam i kada mu je dosadno. Lijepo je upravo to što su usmjereni na uzajamno pomaganje prikriveno potrebom da otjeraju vlastiti osjećaj usamljenosti i dosade. U tom odnosu ne znaš tko kome više pomaže – dijete odrasloj osobi ili obrnuto.
Riko je znatiželjno, uporno i hrabro dijete koje se suočilo sa svojim nesavršenostima i unatoč njima super funkcionira. Sretna sam što sam ga upoznala i što nisam jedina na svijetu sa ršumom bingo loptica u glavi.

Feodora Gubaš

* * *

on je napisao ovu knjigu – Andreas Štajnhefel (1962)

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7720-120-3
izdanje na srpskom: Odiseja, 2014.
originalno izdanje: Andreas Steinhöfel, Rico, Oskar und die Tieferschatten, 2008.
prevod: Spomenka Krajčević
broj strana:
 170
ilustracije: Peter Šesov (Peter Schössow)

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image