Category Archives: okrutnost i ubistva

romani u kojima se dešavaju surovo fizičko nasilje i/ili ubistva

Darla – 172 sata na Mesecu

Četiri decenije posle poslednjih koraka čoveka na Mesecu, NASA je odlučila da opet pošalje ljudsku posadu na površinu Zemljinog satelita. Budući da se ova svemirska agencija našla u krizi popularnosti i finansija, plan je da se ekspediciji obezbedi maksimalni publicitet, tako što će se zapravo pretvoriti u reality show s redovnim TV pokrivanjem celog toka. Takođe, organizovana je globalna lutrija za izbor troje tinejdžera koji će se priključiti ekspediciji, kao prvi maloletnici na Mesecu.

Pobednici lutrije su Mia iz Stavangera u Norveškoj, mlada Japanka Midori iz Jokohame i Antoan iz Pariza. Svako od njih troje ima različite motive za odlazak na taj sudbonosni put: Antoan želi da impresionira devojku koja je nedavno raskinula s njim, Midori želi da pobegne iz sredine u kojoj je maltretiraju, dok Mia, iako je u početku bila žestoko protiv ideje o letu na Mesec, na kraju ipak pristane kako bi obezbedila globalnu vidljivost svom ženskom rok bendu. Posle obuke po ubrzanom kursu, njih troje se priključuju posadi od pet odraslih astronauta i kreću na misiju koja za odredište ima lunarnu bazu Darla 2, čije postojanje je decenijama držano u potpunoj tajnosti.

Pred sam polazak na put, svako od troje tinejdžera imao je neko misteriozno paranormalno iskustvo, kao upozorenje da ih na Mesecu čeka nešto strašnije od bilo čega što mogu da zamisle. Pravo značenje tih predskazanja shvatiće kad već bude prekasno…

Roman Darla – 172 sata na Mesecu doneo je Juhanu Hašti svetsku slavu i najprestižniju norvešku književnu nagradu Brage u kategoriji literature za decu i mlade, što je svakako veliki uspeh za autora koji je u to vreme još bio u svojim dvadesetim godinama. Tome su posebno doprineli intrigantna priča i neobična teorija zavere o tome zašto su svojevremeno obustavljeni letovi na Mesec, kao i vrlo nelagodna i jeziva atmosfera koja se provlači kroz ceo roman. Ovaj roman se obično žanrovski definiše kao SF horor, no budući da mu je radnja smeštena u rani 21. vek, u detinjstvo interneta, dok je još postojao Majspejs i dok su očevi posle posla još uvek listali štampane novine u fotelji, danas ga možda bolje možemo opisati kao alternativno-istorijski horor. No horor svakako jeste, i to dovoljno efektan da priziva i ekranizaciju.

Roman se zasniva na ideji da su Amerikanci letove na Mesec početkom 70-ih godina prošlog veka koristili za izgradnju dve tajne baze na Mesecu (Darla 1 i Darla 2), koje su montirane daljinskim upravljanjem iz Mesečeve orbite, bez ljudstva na licu mesta koje bi sklapalo delove, zašrafljivalo stolice i ukopavalo module. Ako suspendujemo nevericu da je tako nešto bilo tehnički moguće u to vreme, kao i da je tako masivna i skupa logistička operacija mogla da prođe neprimećeno, možemo da dobijemo zanimljivo poprište za uzbudljivu akciju u klaustrofobičnom ambijentu, s mnogo dešavanja i na fizičkom i na mentalnom planu. Hašta nam nudi upravo jedan takav ambijent, koji je, doduše, mogao biti i potpunije iskorišćen.

Veći problem od tih polaznih tehničkih postavki predstavlja prilično čudna ideja da će NASA, upoznata s opasnošću koja vreba na Mesecu i zbog koje mnogo toga može da krene potpuno naopako, poželeti da na taj visokorizičan put povede i troje dece, te da u sve to uključi kamere svih svetskih medija. No ako i tu primedbu stavimo u zagradu, ostaje nam da se prepustimo naraciji sastavljenoj od nekoliko dramskih linija i životnih priča koje se stalno prepliću i izmenjuju kroz roman, poprimajući sve mračniji i opasniji tok.

Darla nije baš za one koji vole da se zaljube u likove, jer oni ovde nemaju neki izrazitiji razvoj, a mnogi stradaju i pre nego što stignemo da ih zavolimo. Ovaj roman će se dopasti ljubiteljima tehno horora, paranormalnog i zlokobnog, pogotovo ako vole da se zabavljaju alternativnim teorijama o kosmičkim istraživanjima i prepoznavanjem referenci na ikonička ostvarenja pop kulture.

muški lik: Dementni Oleg Himelfarb, nekadašnji službenik NASA-e upoznat s jezivom tajnom koju krije Mesec, u paralelnom toku romana umire usamljen u staračkog domu, preplavljen užasom koji u njemu okida TV prenos nove ekspedicije na Mesec.
ženski lik: Preduzimljiva i otresita Mia nameće se kao najistaknutiji lik u romanu i najviše podseća na klasične akcione heroine distopijske young adult literature.
epizodni lik: Dobroćudni priprosti poštar Takumi raduje se zajedno s Midori kad joj donese vest da je izabrana na svemirskoj lutriji.
odnos: Između Mije i njenog mlađeg brata Sandera, s nekim oblikom smetnje u razvoju, postoji posebna vrsta pojačane vezanosti.
scena: Jedan od posebno jezivih horor momenata je komunikacija Mije i Midori s nadnaravno vaskrslim kompjuterom u bazi koja je ostala bez struje.
zanimljivosti: U romanu ima raznih vizuelnih dodataka, kao što su nacrti baza Darla 1 i 2, reklame za lutriju NASA i sl.

emocije: 6
zabava: 8
stil: 7
edukativnost: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

Juhan Hašta, autor romana (1979)

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Juhan Hašta
naslov: DARLA – 172 SATA NA MESECU
izdanje na srpskom: Heliks, 2020.
ISBN: 978-86-6024-040-0
format: 13,5×20 cm
broj strana: 372
povez: meki
pismo: latinica
prevod s norveškog: Radoš Kosović
originalno izdanje: Johan Harstad, Darlah – 172 timer på månen, 2008.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Amok: Luksemburška ljubavna priča

On… Majku oslovljava uglavnom imenom. I stidi je se. Bes izražava bezobzirnim udarcima bejzbol palicom. I ne kaje se. Seksualnost spoznaje kroz porno-klipove, a ljubav kroz telesnu bol.
Ona… Majku pamti kao kurvu i narkomanku. I ponosna je. Bes iskazuje vulgarnim psovkama i nasilnim bezosećajnim pesničenjima. I smeje se. Seksualnost ispoljava drsko i agresivno, slično kao i ljubav.
On ima samo petnaest godina. Ona – trinaest. Oni su glavni junaci izuzetno uznemiravajućeg romana Amok: Luksemburška ljubavna priča autora Tulija Forđarinija, u kome nam on na šokantan način skreće pažnju na obilje problema marginalizovanih tinejdžera. Već na prvim stranicama romana zatičemo glavnog junaka ispred kancelarije školskog saveta koji je sazvan radi odlučivanja o korektivnim merama zbog nasilja koje je počinio po ko zna koji put. Tu se upoznajemo i sa Sandrom, njegovom majkom – kako on kaže, „fufom i jebenom alkoholičarkom”, čija sama pojava u njemu izaziva sram s kojim on izlazi na kraj tako što ga zatrpava besom. Saznajemo da ga ona doživljava kao omašku i dobijamo naznaku o tome kakav odnos ima s njom, ali i kako se odnosi prema samom sebi i sopstvenom životu.

Kakvo je detinjstvo dečaka koji je omaška? Samo omaška! Dečaka čiji su uznemireni plač roditelji izuzetno grubo umirivali ne posvećenom brigom i nežnom rečju, već grubim bacanjem pod hladan tuš? Dečaka čija nepca do petnaeste godine nisu spoznala nežan ukus čaja, ali jesu oštrinu alkohola i gorčinu duvana i marihuane? Dečaka čije su oči, umesto toplih i umirujućih ilustracija iz slikovnica i dečjih knjiga, posmatrale hladno i nemirno treperenje ekrana gejmboja, plejstejšna i ajfona? Dečaka koji priželjkuje smrt sopstvene majke?
Forđarini nas nimalo suptilno, na jedan vrlo intrigantan način baca u takav svet – u svet dece koja su brutalno zlostavljana, sistematski zanemarivana i izlagana svakodnevnim traumama, i kojoj emotivne i fizičke povrede čine sastavni deo svakodnevnog života. To su deca kojoj roditelji nisu čitali bajke pre spavanja, deca čija ideja igre i zabave predstavlja potpunu (samo)destrukciju, deca sasvim prepuštena sama sebi, izvitoperenim virtuelnim svetovima i izopačenim fantazmima.
Upravo tako preživljava i protagonista ovog romana – u fantazmagoričnom svetu, kreiranjem sigurnog utočišta unutar sebe, stvaranjem alter ega koji ima zaštitnu funkciju u situacijama koje ga ugrožavaju, zbunjuju i imaju visok emocionalni naboj. Dečak tada nije sam, tu je njegov „najbolji prijatelj”, njegov „jedini prijatelj” – Džoni Čikago. On je tu da mu pojasni sva uznemiravajuća stanja i zbunjujuće pojave, on je taj koji mu ukazuje kako da misli i da dela.

Džoni je taj koji insistira da majku zovu imenom, on je taj koji ima nepoverljiv i podozriv stav prema nastavnicima i vaspitačima o kojima prezrivo govori kao o „izuzetnim stručnjacima”. On je taj koji sumnja u dobronamernost onih koji žele da mu pomognu i te pokušaje pomoći doživljava kao nešto neprirodno. Džoni je zapravo izvor jedne destruktivne podrške i nestabilne sigurnosti – neiscrpan izvor konflikata koji eskaliraju u verbalno i fizičko nasilje.
A tu je i Širli, skoro uvek u miniću ili u utegnutim plastičnim pantalonama, „vulgarna” – kako kažu nastavnici, „vrh riba” – kako kaže glavni junak. Širli… devojčica koja je sa svojih trinaest godina bila u „ludnici za mlade”, popravnom domu za decu s poremećajima u ponašanju, gde te „ako pobesniš, vezuju kaiševima za krevet i krkaju ti injekcije, baš kao u filmovima”. Ona ima zabrinjavajuće seksualno iskustvo imajući u vidu njen uzrast, a temperament ispoljava tako što drugarici čupa pirsing iz nosa i zabada joj šestar u nogu. Glavni junak razvija bliskost sa njom i zaljubljuje se.
Iako ga zbunjuje način na koji ona izražava naklonost prema njemu, nanoseći mu bol gašenjem cigarete na njegovom ramenu, okreće joj se kao jedinom izvoru svetlosti u svom životu. A kada mu se Džoni Čikago izruguje, govoreći mu da je „zaljubljenost samo za pedere” i nazivajući Širli samo „zgodnom fuficom”, on ne samo da ne odustaje od svojih nastojanja da joj se što više približi i osvoji je, već predano „gaji” ranu koju mu je nanela na ramenu, ne dozvoljavajući joj da zaraste, kako bi ostao najveći mogući ožiljak. Kada u bioskopu gledaju film po njenom izboru, fantaziju Where the Wild Things Are, rađenu prema istoimenoj dečjoj knjizi, uviđamo da je ona samo devojčica – kako on kaže, „klinka” koja želi da gleda „idiotski film za decu” dok pritom „stalno izigrava prvoklasnu ribu”. On primećuje da je „pomalo tužna, pomalo uznemirujuća” dok mu govori o tome kako je uživala u ilustracijama iz te knjige dok je bila mala. Nakon projekcije, kada Širli istrčava iz bioskopa i trči, a zatim na ulici surovo i grozničavo odvaljuje pesnicom posred lica nepoznatog mladića koji se tu zatekao, on je ponovo zbunjen njenom reakcijom – „Širli stalno menja raspoloženje. Nikad se ne zna zbog čega.”

trejler za film Baby(a)lone, snimljen prema ovom romanu

Reč malezijskog porekla – amok ili jurišni amok – koja se nalazi u naslovu Forđarinijevog romana, najprostije rečeno predstavlja ludilo praćeno nekontrolisanim besom. U maležanskoj i indonežanskoj kulturi postojalo je uverenje da dušu čoveka može opsedati zao duh koji izaziva neizdrživi nagon za eksplozivnim nasiljem. Danas je amok u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje klasifikovan kao psihijatrijski sindrom karakterizovan depresijom nakon koje sledi potreba za nasiljem, neretko i ubistvom, i često se povezuje s psihozom, poremećajima ličnosti i bipolarnim poremećajem. Je li Širli poremećena? Psihotična? Ili samo prkosno i neobuzdano, zapravo onako kako jedino zna, izražava ne samo akumulirani bes, gnev i prezir, već i strah i tugu? Možda samo pokušava da napokon stvari dovede u red.

Taj „zli duh” koji je opseda ne samo da ne pronalazi zadovoljenje, nego nastavlja još žešće i silovitije da divlja u njoj, što dalje u romanu dovodi do furiozne eskalacije. Ipak, specifična nežnost, naklonost i ljubav koja se razvija između nje i glavnog junaka suprotstavlja se toj nemilosrdnoj destruktivnoj sili, pa se pred čitaocem odvija jedan razjareni obračun Erosa i Tanatosa. Upravo potekla iz tog vitalnog, zdravog jezgra, kod Širli se rađa snažna želja da poseti zabavni park Fantazijalend, u čemu ima nesebičnu podršku glavnog junaka. I radujemo se ostvarivanju te zamisli, navijamo za njih – za dečju radost u šarolikom okruženju zabavnog parka, za njihov odnos, za ljubav. Radujemo se, ali i strepimo. Hoće li uspeti i na koji način?

Forđarini je uspeo ne samo da nas zaintrigira za svet ove dece, već je to učinio na jedan izvanredno dinamičan način. Smenjivanjem prvog i drugog lica i uverljivim prikazima unutrašnjih dijaloga glavnog junaka i njegovog alter ega postigao je neverovatnu pokretljivost, usled koje se roman ne ispušta lako iz ruku. Sirovo izražavanje i jezik koji obiluje slengom, vulgarnim psovkama i provokativnim uvredama mogu nam u nekim momentima delovati nerealno i preterano. Međutim, kako sam autor navodi – „Kada čujete ovakvo izražavanje u prolazu, možda ga nećete registrovati, ali kada ga vidite na papiru, crno na belo, tada stvari postaju uznemirujuće.”
Zahvaljujući svom nastavničkom iskustvu u radu sa problematičnim adolescentima, Forđarini je ovim romanom pokazao da je izvrstan poznavalac dece koja su socijalno izolovana i bez ikakve perspektive. Možda najveća vrednost ovog romana je u tome što je autor uspeo da izbegne izlaganje sa moralizatorske pozicije uz davanje vaspitno korektivnih smernica, već je umesto toga prikazao ono što jeste u najsirovijem mogućem obliku, ono što ne želimo da vidimo jer nas isuviše uznemirava. A šta ćemo učiniti s tim? Hoćemo li ponovo zažmuriti? Verujem da nećemo moći.

muški lik: Džoni Čikago, alter ego glavnog junaka, od njega „malčice stariji”, „malčice viši”, u svemu malo više nego on sam, njegov zaštitnik, ali i dželat.
ženski lik: Širli, buntovna devojčica koja grozničavo traga za ljubavlju i izgubljenim detinjstvom.
epizodni lik: Sandra, majka glavnog junaka, ono što se nadamo da Širli neće postati kada odraste.
odnos: Bez sumnje najupečatljiviji – odnos glavnog junaka i njegovog alter ega, koji u velikoj meri odlikuju naizgled nesavladivi konflikti i žestoke tenzije.
scena: Momenat u biskopu kada Širli ljubi glavnog junaka, „zabadajući mu jezik do grla”, gde on skoro da ništa ne oseća, osim metalnog ukusa njenog pirsinga u ustima i praznine u telu, momenat gde je nežno držanje za ruku u tami bioskopske sale ono što je prirodnije.
zanimljivosti: Po Amoku je 2015. godine snimljen film Baby(a)lone, koji je država Luksemburg izabrala za svog kandidata u trci za Oskara za najbolji strani film. Iako film nije ušao u uži izbor, dobio je brojne druge nagrade.
citat: „U početku beše Strah.”

emocije: 10
zabava: 9
stil: 8
edukativnost: 7

Jaca Danilović

* * *

on je ovo napisao – Tulio Forđarini (1966):

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Tulio Forđarini
naslov: AMOK: LUKSEMBURŠKA LJUBAVNA PRIČA
izdanje na srpskom: Odiseja, 2020.
ISBN: 978-86-772-0165-4
format: 15×21 cm
broj strana: 127
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Ljiljana Grbić
prevod s autorizovanog prevoda na italijanski: Aleksandar Levi
originalno izdanje: Tullio Forgiarini, Amok. Eng Lëtzebuerger Liebeschronik, 2011.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Kuki se vraća

Mali Ondra boluje od astme, pa njegova majka, prilikom velikog spremanja kuće, reši da baci u đubre Ondrinu omiljenu igračku, plišanog medu Kukija, jer se toliko ofucao da iz njega ispada piljevina koja loše utiče na astmu. I dok Ondra pada u groznicu pateći zbog gubitka ljubimca, Kuki prolazi kroz veliku avanturu. Prvo dospeva na deponiju, sa koje beži u šumu pred okrutnim čuvarima deponije. U šumi sretne starog kapetana Bestraga, vladara i zaštitnika lokalne zajednice čudnovatih šumskih bića. Bestrag mu pruža privremeno skrovište, ali ne želi da se Kuki zadržava kod njega, pa pokuša da ga se reši. Međutim, sudbina njih dvojicu neočekivano upućuje jednog na drugog, budući da se Kukijevi progonitelji sa deponije udružuju s lukavim Anuškom, Bestragovim ambicioznim rivalom koji želi da ga ukloni kako bi zauzeo njegovo mesto zaštitnika šume. Započinje besomučna potera u kojoj Bestrag i Kuki pokušavaju da sačuvaju žive glave, nađu Kukijev put nazad do Ondre, a istovremeno i da spasu jednu ptičju porodicu.

Kuki se vraća je prvo napravljen kao istoimeni lutkarski animirani film cenjenog češkog reditelja i scenariste Jana Svjeraka, koji je posle uspeha filma rešio da ga pretoči i u formu romana. Kukijeva uzbudljiva avantura je neočekivano mudro, kompleksno i provokativno štivo za mlade čitaoce, koje kroz zabavnu i atraktivnu priču otvara mnoštvo ozbiljnih tema koje muče (i) decu. Tako se kroz roman provlače razmišljanja o smrti i gubitku bliskih osoba, filozofska pitanja o prožimanju prirode i civilizacije, kao i susreti sa seksualnošću – Kuki i Bestrag u šumi naleću i na par vilinskih konjica tokom seksualnog čina. Svjerak sve ove teme nudi na pitak i deci prihvatljiv način, pri čemu treba napomenuti da bi čitalac ovog romana ipak trebalo da bude bar koju godinu stariji od glavnog junaka (koji je šestogodišnjak), kako bi mogao da isprati složenost konstrukcije romana i rečenice.

Najveći deo radnje smešten je u neobičnom polumitološkom svetu malih šumskih bića nalik na vilinska, i taj svet predstavlja vrlo originalnu Svjerakovu kreaciju. Bića iz tog sveta nemaju magijske vilinske moći, već više podsećaju na urođenike sa ruba civilizacije, koji žive svoj skriveni život izbegavajući uljeze iz našeg sveta. Neka od ovih bića su potpuno prirodnog porekla – porodica pečuraka koje se kreću, žir, grana, rog srndaća… – ali neka su zapravo nastala od odbačenih ljudskih produkata koji se zateknu u šumi (žica, najlon kese, hleb). Svima njima je zajedničko to što koriste sitan otpad iz civilizacije kao korisne, ili makar ukrasne predmete za svakodnevnu upotrebu: odbačeni čepovi postaju čaše u šumskoj gostionici, plastične flaše se koriste kao čamci, konzerve kao vozila… Svjerak je ovde izgradio vrlo zanimljivu ekološku mitologiju, u kojoj je relativizovao neke stvari i postavio pitanja iz ugla na koji smo manje navikli. Da li su svi ljudski proizvodi koji dospeju u prirodu balast ili neki od njih mogu da donesu i lepotu? I gde je tačno granica između prirodnog i artificijelnog?

Pored ovih neuobičajenih i veoma zanimljivih ekoloških pitanja, ovde se provlače i neki vrlo ozbiljni sociološki, etički, pa i politički momenti. Kad Anuška svrgne Bestraga i dođe u poziciju moći, on je ne koristi meko kao Bestrag, već zavodi vrlo nasilnu kontrolu ponašanja svojih podanika, dovodeći ih u situaciju da, iz straha za egzistenciju sebe i svojih porodica, lažno svedoče i izdaju one koji su ih spasili. Gazeći sopstveni ponos i savest, ova šumska bića tako postaju ucenjeni i egzistencijalno korumpirani podanici diktature, što nama na ovim prostorima zvuči zastrašujuće poznato. Svjerak ne štedi svoje čitaoce (i gledaoce) ovih tema, spremajući ih da sami pronađu svoj adekvatni odgovor na savremene izazove veka u kome odrastaju. U tome je izuzetna vrednost njegovog pristupa, koji ostavlja otvorena vrata za mogućnost individualnog iskupljenja.


trejler za animirani film Kuki se vraća

muški lik: Kapetan Bestrag, prosvećeni vladar koji odbija da prizna da su ga stigle godine, ne voli mnogo da remeti svoju rutinu, ali se ipak ne ustručava da uradi ono što oseća kao moralno ispravno, čak i kada ga to veoma košta.
ženski lik: Ondrina mama ne podilazi detetovim željama ako to može da ugrozi njegovo zdravlje, ali je spremna da nađe kreativna rešenja da pomiri te dve stvari.
epizodni lik: Šuma je puna bizarnih bića i likova koje bi vredelo pomenuti, a ovde mogu da kao primer navedem Vodenka, čudaka koji naplaćuje bistru vodu iz potoka, ali ne prima šišarke kao valutu.
odnos: Kuki i stari Bestrag pređu put od uzajamnog nerviranja, preko prisilnog savezništva u kome kombinuju Bestragovu vozačku veštinu i Kukijev zdrav vid, pa sve do tuge zbog rastanka.
scena: Šumske ptice koje žrtvuju perje da bi oživele pocepanog Kukija.
zanimljivosti: Glas Kukiju u filmu daje Svjerakov sin, koji se takođe zove Ondra. Film je dobio specijalnu nagradu žirija na poznatom festivalu u Karlovim Varima.

emocije: 9
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao – Jan Svjerak (1965):

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Jan Svjerak
naslov: KUKI SE VRAĆA
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0601-7
format: 18,5×23 cm
broj strana: 141
povez: tvrdi
pismo: ćirilica
ilustracije: Jakub Dvorski
prevod sa češkog: Marija Ilić
originalno izdanje: Jan Svěrák, Kuky se vrací, 2010.
najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Gusari s ledenog mora

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji avanturistički roman za decu
– najbolji punoletni ženski lik
– najboljeg negativca

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za:
– strani roman godine za decu
– najbolji dramski roman za decu
– najbolji maloletni ženski lik

Devojčica Siri živi sa ostarelim ocem i mlađom sestrom Miki na jednom od ostrva u ledenom arhipelagu na severu, čiji stanovnici strepe od opakog gusara Beloglavog, koji pljačka ostrva i odvodi decu da rade u njegovom rudniku. Jednog dana Beloglavi otima i Miki, za šta se Siri oseća krivom i polazi u očajničku potragu sa sestricom. U toj potrazi niko se ne usuđuje da joj pomogne, sve dok na jednom brodu ne upozna krupnog mornara Fredrika, kome je Beloglavi pre mnogo godina takođe oteo mlađu sestru. Siri i Fredrik prolaze kroz razne nevolje na putu do ostrva na kome je baza Beloglavog, ali tamo ih gusari oboje zarobljavaju. Siri nateraju da radi u rudniku uglja zajedno sa iscrpljenom Miki, a Fredriku daju rok od tri dana da razmisli da li će se priključiti gusarima ili će ga streljati. Siri dobija specijalni zadatak da svakog dana sortira iskopane komade uglja i da najtvrđi komad odnese Beloglavom, koji želi da ga u specijalnoj mašini pretvori u dijamant. U ovoj beznadežnoj situaciji pojaviće se neočekivani saveznici: Golubica, čuvarka dece-robova, kao i zlostavljana vučica upregnuta u mašinu za pravljenje dijamanata.

Frida Nilson je autorka mojih omiljenih romana o devojčici Hedvigi i s velikim poverenjem uzeo sam na čitanje njen najnoviji roman. Međutim, posle lepršavosti dogodovština osmogodišnje Hedvige nikako nisam očekivao ovako mračno i ozbiljno štivo za starije osnovce. Gusari sa ledenog mora su priča smeštena u zaleđeni svet u kome vladaju zima, siromaštvo, glad, strah i očaj. Ipak, i u takvom svetu, ispunjenom okrutnostima raznih vrsta, autorka ostavlja dovoljno prostora za ljubav, nežnost i odanost, kreirajući svet veoma nabijen emocijama.

Žanrovski je ovaj roman prilično teško definisati. Svakako, to je delo fantastike, s nekim izmišljenim životinjama i bićima kao što su morske sirene (pritom, sirene ovde nisu zavodljive lepotice, već više podsećaju na masne morževe). Na početku romana nalazi se mapa izmišljenog arhipelaga koji je poprište radnje, i ta mapa i sirotinjski ribarski milje sa tih ostrva veoma podsećaju na trilogiju Ursule Legvin o Zemljomorju, kao i na druga popularna dela epske fantastike zasnovana na mapama i srednjovekovnoj sirotinji. Jedino što kod Fride Nilson nema nikakve magije, čarobnjaka, zmajeva ni tinejdžera obdarenih nadnaravnim sposobnostima, ali zato ima čudnovatih izuma, mehanizama sa zupčanicima i gomila uglja, što vrlo vuče na steampunk – osim što ovde ništa nije na paru, morem se ne putuje parobrodima već jedrenjacima, a ugalj nije gorivo već sirovina za pravljenje dijamanata.

U ovaj prilično originalno postavljen ambijent autorka je smestila jednu ozbiljnu avanturističku dramu bez natprirodnih dešavanja (ako izuzmemo Sirino neobično preživljavanje utapanja u ledenom moru), ali sa jako puno ličnih borbi, dilema, sumnji, osećanja krivice, samooptuživanja, strahova, teških odluka i bola. Sve je čudno u vezi s ovom knjigom, ali opet nekako divno i sa dozom tuge. Čudnovat je odnos Siri i bebe sirene koju pronalazi, kao i između bebe i majke-sirene. Čudnovata je i dirljiva ljubavna priča Sirinih i Mikinih roditelja: njihov otac je bio duplo stariji od majke, koja je umrla nedugo posle rođenja Miki, i taj gubitak je Siri i njenom ocu učinio Miki još voljenijom. Mnoga deca u tom svetu su bez bar jednog roditelja, koji su stradali u borbi za svakodnevnu egzistenciju, kao žrtve siromaštva, bolesti i tragičnih incidenata u susretu sa surovom prirodom.

Nasilje je posebno značajna tema romana, a pojavljuje se kao nasilje ljudi nad ljudima i ljudi nad drugim stvorenjima. Beloglavi tera decu da za njega kuluče u neljudskim uslovima u rudniku i te scene sa decom u rudniku su istinski potresne. Stanovnici arhipelaga su surovi prema mladuncima vukova koje otimaju od majki i prodaju bogatašima za vuču sanki. Ribari hvataju bebe morskih sirena da od njihove meke kože prave novčanike. Sirin drug Ejnar maltretira mladunče jedne velike ptice, ne bi li ga dresirao da mu lovi ribu. Kroz ceo roman provejava autorkina naklonost prema životinjama, deci i svima koji su zlostavljani, što najbolje dolazi do izražaja kroz postupke Siri, koja je spremna da se zbog odnosa prema životinjama zakači i s onim malobrojnim saveznicima u svojoj neizvesnoj avanturi.

Roman obiluje slikovitim epizodistima, kroz koje autorka iznosi svoja etička i ekološka razmišljanja o borbi za opstanak. Posebno su zanimljive njene misli o životinjskom u ljudima, o tome kako je čovek sklon da poživinči u surovoj sredini, ali i o tome kako i posle najtežih iskušenja i najlošijih odluka postoji kapacitet za iskupljenje i spas duše. Gusari sa ledenog mora je surova hardcore zimska bajka ispunjena škripanjem leda, mlečnom maglom i zaleđenim ribarskim mrežama, koja duboko preispituje suštinu ljudskosti u naturalističkom okruženju i pronalazi odgovor u ljubavi, brizi za druga živa bića i uživanju u pesmi strnadice.

muški lik: Beloglavi, zlostavljač dece opsednut fiksidejom o proizvodnji dijamanata, koji nije primetio kako je od deteta koje se grozi nasilja izrastao u bezosećajnog i poremećenog mračnjaka.
ženski lik: Golubica je kao kidnapovano uplašeno dete izborila svoju slobodu od rudnika tako što je pristala da glumi ćerku Beloglavom i da stražari nad drugom decom, a taj svoj gubitak duše pokušava da kompenzuje nežnošću prema zlostavljanoj vučici Beloglavog.
epizodni lik: Ejnar, dečak koji je spasao Siri život i doveo je kući da se oporavi, toliko je opterećen željom za izlazak iz siromaštva da ne ume uvek da postavi jasne etičke granice.
odnos: Fredrik i Siri, džin i dugmence, povezani time što su oboje zbog svoje detinje obesti u jednom trenutku skrivili strašnu sudbinu svojih mlađih sestara, pa su se udružili u očajničkom pokušaju da se iskupe.
scena: Epizoda sa bebom sirenom daje poseban ugođaj celom romanu – da nije toga, ovo bi bila suva realistična drama, uzbudljiva i potresna, ali prilično obična i “ovozemaljska”; međutim, ubacivanje scene sa bebom sirenom daje celom romanu jedan začudan poetski ton, a humanističku potku cele priče diže na spiritualni nivo.
zanimljivosti: Ostrva u arhipelagu koji je izmislila Frida Nilson imaju vrlo originalna imena – vidi mapu.

emocije: 10
zabava: 9
stil: 10
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Frida Nilson (1979)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Frida Nilson
naslov: GUSARI S LEDENOG MORA
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0422-8
format: 13×19 cm
broj strana: 304
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Aleksander Janson
prevod sa švedskog: Svetlana Tot
originalno izdanje: Frida Nilsson, Ishavspirater, 2015.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Ta mržnja koju seješ

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji roman za mlade
– najbolji maloletni ženski lik

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji punoletni muški lik
– najbolji punoletni ženski lik
– najboljeg negativca
– najbolju originalnu naslovnu stranu

Crna tinejdžerka Star jedini je svedok ubistva svog najboljeg druga Kalila, koga je bez povoda ustrelio beli policajac sa značkom br. 115. To stavlja Star u centar usijanih rasnih napetosti u getu gde živi, a njene izjave pred sudom i u medijima direktno se odražavaju na bezbednost njene porodice i celog geta. Star je pod velikim emocionalnim stresom zbog tragične smrti najboljeg druga koji je iskrvario na njenim rukama, kao i zbog ogromne odgovornosti koju mora da preuzme svojim svedočenjem o tom događaju. U svemu tome ima podršku svoje velike porodice – ali i dečka belca, s kojim se smuvala u mirnoj belačkoj školi u koju su je roditelji upisali nakon što je sa deset godina videla kako joj najbolja drugarica gine na ulici od gangsterskih metaka.

Ta mržnja koju seješ, debitantski roman mlade crnačke autorke Endži Tomas, tematski je jedan autentični roman o životu u zapostavljenim crnačkim kvartovima u SAD, o rasnim predrasudama i napetostima, kao i o bolu koji donosi ulično nasilje – dakle, jedan pravi geto roman. Njegov veliki kvalitet je to što je potpuno operisan od reperske socijalne patetike; ovo je jedan odličan liberalno hrišćanski roman o porodici. Sve ozbiljne stvari koje se u njemu dešavaju prelamaju se kroz (poveću) porodicu glavne junakinje i pokreću duboke emocije između njenih članova, koji su svi jedni drugima podrška.

Kroz odnose u Starinoj porodici upoznajemo lice i naličje Garden Hajtsa, jedne tipične lokalne zajednice (srpski: kraj, komšiluk) sa većinski crnačkim stanovništvom iz niže klase. Naličje ovakvih kvartova/geta je ono što čini dominantnu javnu sliku o njima: ubistva, droga, policijska brutalnost, porodično nasilje, siromaštvo i beznađe. Međutim, Endži Tomas nam ovde pokazuje i nepoznato lice Garden Hajtsa, mnogo vedrije ali nedovoljno vidljivo, zasnovano na vrednostima kao što su: osećaj zajedništva, porodična lojalnost, ljubav, miroljubivost, dobrota, vera u budućnost. Čak je i pitbul Starine porodice jedan hipi dobrica. Ta mržnja koju seješ je priča o jednoj crnačkoj porodici koja se iz geta uzdigla do srednje klase i mogućnosti za bolji život negde drugde, ali njeni osnivači su sada, u svojim zrelim tridesetim godinama, rastrzani između planova za bolju budućnost i lojalnosti starom kraju.

Nisam uspeo da saznam da li taj Garden Hajts stvarno postoji i u kom je gradu, ali to nije ni najmanje bitno, jer je on ovde očito univerzalni simbol. Autorka je uspela da stvori veoma plastičnu sliku ovog napaćenog kvarta, koji je dobio karakterizaciju skoro kao književni lik: nekad mnogo nežan, nekad brutalan, problematičan i sklon samouništenju, ali i s potencijalom za samoisceljenje. Ono što čini taj potencijal za samoisceljenje jeste upravo ljubav, koja je glavna tema ovog romana sa mržnjom u naslovu.

Ljubav pokreće Starinu porodicu i, za razliku od nekih drugih porodica, ona je ljubavlju blagoslovena. U njenoj porodici se greške uviđaju, priznaju i praštaju, a svojim bližnjima se uvek daje podrška. Tako je i Starina majka oprostila njenom ocu vanbračnog sina Sevena, kog je prihvatila kao svog. Star ima jednog mlađeg brata sa istim roditeljima i jednog starijeg sa istim ocem; njen polubrat Seven ima i druge dve polusestre, sa istom majkom. U romanu vlada opšta rodbinska izmešanost, tu je i gomila tetaka, baba, gospođa i ujaka, pa u prvom delu nije uvek lako pohvatati ko je kome šta. Pritom su porodične uloge često zamenjene, pa neretko baba funkcionalno igra ulogu mame, a ujak tate. Ono što izrazito obeležava tu veliku zajednicu jeste čvrsto osećanje lojalnosti i solidarnosti – stvari u koje autorka romana najdublje veruje.  Mogu da ti se dese razne teške stvari u životu, od gubitka deteta ili unuka do toga da ti spale radnju od koje živiš, ali u takvoj mreži ljubavi uvek ćeš moći da računaš na pomoć bližnjih.

Politička dešavanja su važan deo romana, jer to tako mora da bude kad je reč o rasnim nejednakostima i nemirima. Međutim, veština autorke izdiže Tu mržnju koju seješ daleko iznad nivoa političkog pamfleta. Kao sjajna baštinica dobre američke škole kreativnog pisanja, Endži Tomas je precizan posmatrač, ume da bude empatična sa likovima, da pribeleži upečatljiva razmišljanja, osećanja i situacije, i da napiše dobre dijaloge. Njeno pripovedanje u prvom licu, iz ugla šokirane crne šesnaestogodišnje štreberke, potpuno je uverljivo. Nije ni čudo što se sprema ekranizacija ovog romana; ima scena koje potpuno možete da zamislite kao filmske i dijaloga koji mogu u celosti da se prenesu u filmski scenario.


Amandla Stenberg je viđena za ulogu Star u ekranizaciji THUG

Roman uspeva duboko da nas uveri u ozbiljnost rasnih napetosti i obostranih predrasuda, ali izbegava generalizacije; u njemu se sjajne i odvratne osobe mogu naći i među crncima i među belcima, baš kao i među policajcima i među mladim dilerima. Autorka nikome ne sudi i može da razume i vrlo destruktivne emocije, jer sve je to ljudski. Njen roman je toliko hrišćanski da se i u pogovoru na kraju ona na prvom mestu zahvaljuje Bogu. Bio vernik ili ne, čitalac potpuno poveruje njenoj etici, i to je neosporna veličina i majstorstvo ovog debitantskog ostvarenja.

Naravno, i ovde bi čitalac našao stvari na koje može da se požali, pa tako ovde glavni odrasli likovi, Starini roditelji, deluju suviše ostvareni, mudri, puni razumevanja, otvoreni, pravični i nepogrešivo socijalno i emocionalno inteligentni. Takvi se generalno baš retko sreću. Na sličan način je i Starin beli dečko Kris možda malo too nice. Likova je ovde jako mnogo, vrlo su živi i prilično lepo vođeni, ali su neki od njih, poput Kalilove bake, možda malo nepravedno napušteni u nekom trenutku romana. Takođe, čini mi se da nije baš najjasnije rešena motivacija Hejli, Starine bivše najbolje bele drugarice. Stiče se utisak da je ispala stereotipni prikriveni rasista, no zanima me kako ju je Endži Tomas zaista videla, a nisam siguran da sam ukapirao.

No mimo tih detalja, THUG je snažan roman koji se na autentičan način bavi rasnim nasiljem u SAD, koristeći ga kao pozadinu za portret jedne porodice koja se iskreno trudi i jedne devojke koja je shvatila šta je hrabrost. U njemu se na svakih pedesetak strana nalazi neka scena ljudske dobrote koja ozbiljno potera na šmrcanje, a na kraju čitanje završite s radosnim osećanjem da i na zgarištu može cvet da nikne i da su ljudi vredni ljubavi. Kud ćete lepšu stvar za čitanje!


mladi fanovi predstavljaju ovu knjigu u Američkom kutku

ženski lik: OK, stoji sve to da je Starina mama Lisa možda malo suviše savršena, ali ko ne bi želeo baš takvu majku, živu lavicu?
muški lik: Starin najbolji drug i prva simpatija Kalil, jedan vrlo fin momčić u jednom vrlo nesrećnom okruženju, čija tragična senka je bolno prisutna tokom celog romana.
epizodni lik: Kenija, polusestra Starinog polubrata Sevena, nadrkana geto divljakuša koja je dugo odbijala da prihvati Star kao deo proširene porodice, ali je dala vrlo bitnu podršku odluci Star da progovori i kaže sve što zna, čak i kad je to išlo na štetu Kenijinog rođenog oca, lokalnog narko bosa. / počasno pominjanje: Aješa, Kenijina majka, dezorijentisana narkomanka koja zanemaruje svoju decu, ali ih na kraju pusti na slobodu i još se podmetne da zbog toga popije zverske batine od njihovog oca.
odnos: Big Mav i Karlos, Starin otac i ujak, među kojima kroz ceo roman sevaju ljubomorne varnice zato što je ujak potpuno nadomestio oca tokom one tri godine Starinog najranijeg detinjstva koje je njen pravi otac odrobijao; Big Mav je posle nadoknadio te tri godine i časno poneo svoju očinsku ulogu, ali ujka Karlos je zauvek ostao kao drugi ćale, iako je policajac.
scena: Poseta Starine porodice Kalilovoj baki posle pogibije njenog unuka – momenat kada ovaj roman, već na 58. strani, počinje da vam steže grlo i rosi oči.
zanimljivosti:
Roman je pun referenci na hip-hop kulturu, a osnovna inspiracija autorke je muzičko i aktivističko nasleđe Tupaka Šakura. Inače, Endži Tomas i sama ima aktivno repersko iskustvo.
Pored Tupaka, drugi veliki izvor kulturoloških referenci u ovom romanu je Hari Poter, koji takođe govori o rasizmu. Star koristi posteljinu sa znakom Sliterina, hogsvortske kuće koja joj je omiljena zato što su sliterinci puni para.

emocije: 10
zabava: 8
stil: 10
edukativnost: 8

Aleksandar Gubaš

 

* * *

ona je ovo napisala: Endži Tomas (1988)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Endži Tomas
naslov: TA MRŽNJA KOJU SEJEŠ
izdanje na srpskom: Urban Reads, 2017.
ISBN: 978-86-89565-48-5
format: 13×20
broj strana: 348
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Dragan Lončar
prevod sa engleskog: Miloš Petrik
originalno izdanje:
Angie Thomas, The Hate U Give, 2017.

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image