Category Archives: knjige

izdanja prikazana u Knjigoskopu

Moje Bučno selo

Nata je devojčica iz Krakova u Poljskoj, čiji roditelji su dobili ponudu za dvogodišnji posao u švedskom gradiću Dalviku. Sprema se preseljenje cele porodice, koju čine još i Natina mlađa braća blizanci Franek i Bartek. Nati ova promena teško pada, jer mora da se rastane od bake i deke, svojih najboljih drugarica Antoške i Marte, društva iz škole i plesne grupe čiji je član.

U Švedskoj u početku ima problema s jezikom, velikim kulturnim razlikama i zadirkivanjem dečaka zbog poljskog jezika. Najviše je zadirkuje dečak Mats, na koga se žali Antoški i Marti u njihovim čestim prepiskama. Međutim, ubrzo u komšiluku upoznaje devojčicu Karinu koja je u kolicima posle saobraćajnog udesa, a u školi stiče nove drugarice Maju, Miju i Mariju. Čak i napornog Matsa počinje da sagledava u drugačijem svetlu nakon što ga sretne na pikniku na kome su se okupili njeni i njegovi roditelji.

Nata upoznaje i zagonetnu staricu Selmu iz njene ulice, za koju se ispostavlja da je zapravo vrlo zanimljiva bivša balerina iz Ukrajine. U školi se priključuje plesnoj hip-hop grupi u kojoj je i Mats, pa počinju pripreme za veliko plesno takmičenje u Stokholmu. Kad dolazi na raspust u rodni Krakov, počinje da shvata koliko je i Švedska počela da joj prirasta srcu.

Moje Bučno selo je već i u naslovu jasna referenca na stvaralaštvo Astrid Lindgren i švedsku kulturnu produkciju namenjenu deci. Zapravo je i ceo roman svojevrsna nežna posveta Švedskoj, u koju se i autorka doselila iz rodne Poljske, slično kao glavna junakinja ovog romana. Barbara Gavriluk nas detaljno upoznaje sa mnogim stvarima koje su u Švedskoj drugačije nego u ostatku sveta: školski sistem, kultura sporta i vožnje bicikla, švedska kuhinja i slatkiši, obraćanje dece odraslima po imenu… Navođenjem životnih priča dece koja se sreću u ovoj skandinavskoj zemlji iz toliko različitih sredina (istok Evrope, Južna Amerika, arapske zemlje), kroz ceo roman se provlači ideja tolerancije, uvažavanja i komunikacije veoma različitih kultura.

Pored Švedske i multikulturalnosti kao ideje, važna tema je i ples, koji je zajednička ljubav Nati, Matsu i vremešnoj Selmi.

Švedska je ovde prikazana vrlo idilično, a socijalne kritike ima samo u tragovima i zapravo se odnosi samo na Poljsku: nesigurnost radnih mesta, vrlo zanimljiv pojam „evrosiročići” koji se odnosi na poljsku decu čiji roditelji rade u bogatijim zemljama EU, pa i pojedinačne sudbine kao što je poljski mladić Janek koji u Švedskoj preživljava tako što zabavlja decu kostimiran u Mumina.

Osim neumerene idealizacije Švedske, ovom romanu možemo zameriti prilično papirnate likove i povremeno banalne i neubedljive dijaloge, pogotovo kad progovaraju predškolci Franek i Bartek. Tri najbolje Natine drugarice u školi su toliko neizdiferencirane kao likovi da im i imena zvuče veoma slično.

Ono što verovatno najviše kvari čitalački doživljaj je potpuno odsustvo napetosti: svi ljudi su ovde dobri, nema antagonista glavnim likovima, nema nikakve neizvesnosti ni oko čega, a vrhunac negativnosti koji se pojavljuje u romanu je podrugljivo šuškanje dečaka kad imitiraju Natin poljski jezik. U dramskom pogledu, ovaj roman je mrtvo more.

No ako ove zamerke ostavimo po strani, Moje Bučno selo je jedna sasvim prijatna kulturološka razglednica iz Švedske, za one koje zanima geografija.

muški lik: Mats je jedini muški lik u ovom romanu koji ima nekakav razvoj i naznake slojevitosti.
ženski lik: Hirovita Selma, koja izaziva nelagodu kod onih koji je ne poznaju, ali ima zlatno srce.
epizodni lik: Čika Bronek, krakovski klošar koji se pojavljuje u Natinim sećanjima.
odnos: Jedino odnos Nate i Matsa ima razvojni luk i povremene varnice.
scena: Uručenje poklona Selmi posle Natinog povratka sa raspusta u Krakovu.

emocije: 8
zabava: 7
stil: 7
edukativnost: 9

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Barbara Gavriluk (1957)

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Barbara Gavriluk
naslov: MOJE BUČNO SELO
izdanje na srpskom: Odiseja, 2024.
ISBN: 978-86-7720-315-3
format: 20 cm
broj strana: 141
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Daliborka Mijailović
prevod sa poljskog: Mila Gavrilović
originalno izdanje: Barbara Gawryluk, Moje Bullerbyn, 2010.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

Zajedno u prašumi

Mali Samuele živi s majkom Sarom, naučnicom koja se bavi zaštitom ugroženih životinjskih vrsta u Africi. Ovog leta Sara ide u Gabon da istražuje navike i životnu situaciju grupe gorila. Tamo je i njen kolega Andrea sa ćerkom Anom, koja je Samueleova vršnjakinja. Prateći jedan čopor gorila koji živi u blizini, naučnici otkriju da u okolini operiše i banda lovokradica, ubijajući gorile. U džungli Samuele i Ana spasavaju ženku Čaki s njenim mladunčetom, koji su upali u zamku tražeći novi čopor nakon što su lovokradice ubile vođu njihove grupe. Mladunče dobija ime Tarzan, a svi iz istraživačkog kampa preuzmu zadatak da nekako zbrinu Čaki i Tarzana i da spreče lovokradice da čine nova zlodela.

Zajedno u prašumi je priča iz afričke ekvatorijalne džungle koja u centru interesovanja ima grupu gorila, oko kojih brinu neki dobri ljudi pokušavajući da ih zaštite od onih zlih. To je vrsta priče koja uvek ima poklonike među najmlađim čitaocima. Ovaj roman nevelikog obima napisala je autorka koja se profesionalno bavi upravo onim o čemu i piše, a srpsko izdanje sadrži originalne ilustracije Roberte Palacolo.

Čitalac će u ovom ostvarenju naći veliki broj zanimljivih informacija o ponašanju gorila, ali promaknu netačnosti iz drugih grana nauke: kod ekvatora je vrućina zato što sunčevi zraci padaju pod velikim uglom, a ne zato što je „sunce na nebu dugi niz sati“ kao što kaže autorka (na ekvatoru je svaki dan u godini sunce na nebu 12 sati). No roman ima i neke ozbiljnije probleme od toga.

Razvoj priče i dijalozi deluju prilično drveno – očito je da je ovo pisao neko ko je profesionalno ipak više biolog nego literata. Likovi su dosta nemušti i nerazaznatljivi, a nije sasvim jasan ni tačan uzrast dvoje glavnih dečjih junaka (Samuele i Ana). Potpuno je nejasno ko je Samueleov otac i šta je s tim čovekom. Uopšte, životinjski likovi ostaju bolje zapamćeni nego ljudski.

Mladim čitaocima se na više mesta uvode neki stručni pojmovi koji nigde nisu objašnjeni (etolog, repopulacija, primati). Autorka povremeno upotrebi neku figuru kao što je „spartanska soba“, za šta je prilično upitno kako to razumeju današnje generacije.

Ako stavimo po strani očekivanja o nekom ozbiljnom razvoju likova i dramskoj slojevitosti, Zajedno u prašumi može biti zanimljiva priča nekom koga privlače egzotične životinje i nauka.

muški lik: „Srebrna leđa“, veliki vođa posmatranog čopora, nema nikakvu konkurenciju među ljudskim muškim likovima.
ženski lik: Brižna i mudra majka Čaki.
epizodni lik: I ovde mi je zapravo najzanimljivija životinja – mali Tarzan.
odnos: Između dece i Čaki razvija se odnos koji uključuje odgovornost dece za bezbednost nje i njenog deteta i zadobijanje njenog poverenja.
scena: Spasavanje Čaki i mladunčeta iz zamke.

emocije: 7
zabava: 7
stil: 6
edukativnost: 9

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Sara Rataro (1975):

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Sara Rataro
naslov: ZAJEDNO U PRAŠUMI
izdanje na srpskom: Odiseja, 2024.
ISBN: 978-86-7720-313-9
format: 20 cm
broj strana: 105
povez: meki
pismo: latinica
ilustracije: Roberta Palazzolo
prevod sa italijanskog: Aleksandar Levi
originalno izdanje: Sara Rattaro, Insieme nella foresta, 2021.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

Kad je srce mikser

Srednja škola je period mnogih iskušenja, a stvar je još gora ako patite od ekstremne anksioznosti. Sedamnaestogodišnja Pi je panično nesigurna zbog svog engleskog izgovora i pred javni nastup na času engleskog prosto se složi na patos. Posle veštačenja nadležnih medicinskih specijalista, preporučeno joj je najmanje tri nedelje odmora radi ozbiljnog oporavka mentalnog zdravlja, pri čemu produžeci nisu isključeni.

Odmor i neodlazak u školu dugo vremena ne deluju baš kao uspešan pristup postizanju oporavka i mentalnog jačanja Pi, ali jednog dana u njen život uleti Viki, debela tinejdžerka iz komšiluka koja govori nepovezano kad je uzbuđena jer nije imala dovoljno kiseonika na porođaju. Interakcija sa Viki donosi neke nove situacije: Pi počinje da pomaže Vikinoj majci u brizi oko ćerke i prati je na igranke u klub za mlade sa smetnjama u razvoju, gde joj se Viki otvara i o svojim simpatijama.

Još neke nove osobe postaju deo novog života Pi – u prvom redu vremešna britanska imigrantkinja Džilijan Braun iz lokalne zajednice. Pi uspostavlja vrlo blizak odnos s njom i učestvuje u pripremama za proslavu njenog 85. rođendana. Tu se pojavljuje i Turčin Erdal sa greb greb srećkama, čiji ometeni brat Bilal izazove Vikino interesovanje.

Odmor donosi i druge stvari u oporavak Pi. Tako jednog dana dobije perlice kao poklon tajnog darodavca, od kojih napravi minđuše. Te minđuše odigraju konstruktivnu ulogu u njenom ponovnom otkrivanju svojih ranijih drugarica Alme i Ket, kao i u zaokruživanju životnih priča i drugih važnih likova.

Kad je srce mikser prvo je delo danske autorke Mete Vedse prevedeno na srpski. Ovaj rasni young adult roman strukturisan je kao serija kratkih poglavlja koja hronološki slede dešavanja u umu mlade Pi, od kojih su najduža svega na dve-tri strane, a najkraća su u formi jedne rečenice. Opsednutost Viki meteorologijom iskorišćena je i kao metafora za raspoloženja glavne junakinje, što se zgodno ogleda u korišćenju odgovarajućih ikonica oblačića i sunašaca na vrhu svakog poglavlja.

Ovaj roman obrađuje temu tinejdžerske anksioznosti i predstavlja još jedan primer kako naši specijalizovani izdavači poput Odiseje dosta dobro prate tu vrstu psiholoških tema: stidljivost, anoreksija, opsesivno-kompulzivni poremećaji… Pi se uklapa u model heroina ovog žanra: stalno ima osećaj kao da ima ribarsku mrežu u stomaku, a kao realna mogućnost u njenom životu su i roze tablete koje bi trebalo da „spreče najgore“ – šta god to bilo.

Detaljno je opisan njen porodični profil. Njen otac i logoreična majka opsednuti su brojevima, pa je ona zbog zgodne podudarnosti brojki u momentu rođenja i dobila ime po matematičkoj veličini. Njeni roditelji su uvek gledali ka cilju, njen brat Mads je dobio stipendiju za faks u SAD, a Pi je… pa, „naša kreativna devojčica“, doduše malo osetljiva i čudna.

Pored takvih roditelja, Pi se oseća kao promašaj, sa ličnim radarom okrenutim samo prema sebi i utisku koji ostavlja. U romanu se tečno prati razvojni luk njenog lika od onesvešćivanja na početku do kontrole panike i situacije kada njen radar opet počinje da primećuje i druge ljude.

Rečenice i opservacije u romanu su vrlo pitke i, što bi se na engleskom reklo, relatable, a dijalozi su inteligentni i zabavni. Autorka rado zapaža razne slikovite detalje, poput tetovaže profesora koji priskače onesvešćenoj Pi ili botoksa između obrva njenog terapeuta.

Ovo je štivo koje se brzo pročita, jer zbog forme poglavlja ima u proseku upola manje teksta nego drugi romani s tim brojem strana, ali i za to kratko čitalačko vreme vrlo lepo provoza kroz priču razne zanimljive likove i situacije. Poseban kvalitet je ubedljivost i proživljenost u iznošenju perspektive i iskustva hiperanksiozne tinejdžerke. Nisam uspeo da nađem podatak o tome da li sama autorka ili neko iz njenog bliskog okruženja ima lična iskustva s anksioznošću, ali priča koju nam iznosi Pi zvuči vrlo autentično.

Kad je srce mikser predstavlja kvalitetan dokaz da se na svetu i dalje pišu dobri, aktuelni i inventivni young adult romani, čak i u manjim nacionalnim produkcijama, a pogotovo u skandinavskom krugu.

muški lik: Botoksirani terapeut koji redovno prati Pi u sklopu njenog oporavka, koji ju je na kraju lepo video i pročitao.
ženski lik: Naravno, Viki je ukrala šou.
epizodni lik: Vikina mama Bjanka, komšinica koja je svojom neposrednošću znatno doprinela oporavku Pi i koja ima vrlo lep odnos s ometenom ćerkom.
odnos: Ima raznih zanimljivih tokova, a ovde izdvajam razvoj odnosa Pi i Džilijan, uz posebnu ulogu tarteleta s piletinom u tom procesu.
scena: Nalaženje odbegle Viki, sa suzama Pi na kraju.

emocije: 9
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Mete Vedse (1968):

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Mete Vedse
naslov: KAD JE SRCE MIKSER
izdanje na srpskom: Odiseja, 2024.
ISBN: 978-86-7720-317-7
format: 20 cm
broj strana: 147
povez: meki
pismo: latinica
dizajn korice: Alette Bertelsen
prevod sa danskog: Radoš Kosović
originalno izdanje: Mette Vedsø, Når hjertet er en elpisker, 2019.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

Knjiga svih stvari

Prilično turobno detinjstvo devetogodišnjeg Tomasa protiče u Holandiji koja još leči sveže rane iz nedavno završenog Drugog svetskog rata. Kao senzitivno dete, Tomas primećuje i zamišlja mnoge stvari oko sebe i pokušava da se nosi s pritiskom očevog verskog fanatizma, kojim je obeležena njegova porodica. Kao i mnoga deca u tim godinama, ima svog imaginarnog prijatelja koji mu olakšava borbu s unutrašnjim i spoljašnjim pritiscima – s tim što je njegov imaginarni prijatelj Isus, onakav kakvim ga Tomas zamišlja: srdačan, neformalan i podržavajući.

Svetla u Tomasovom životu su njegova majka, žrtva fizičkog nasilja svog muža, i Eliza, šesnaestogodišnja komšinica koja je u ratu ostala bez noge i četiri prsta na jednoj ruci. On oseća Elizinu unutrašnju lepotu i imponuje mu snaga njenog duha i pored nesreće koja ju je zadesila, pa mu ona postaje tajna simpatija, iako je šest i po godina starija.

Ravnotežu straha u Tomasovoj porodici poljulja njegov susret sa gospođom Van Amersfort, čudnovatom ratnom udovicom koju deca doživljavaju kao vešticu. Ova “veštica” otkriva Tomasu muziku i knjige, kao i čari spontanosti i nekonvencionalnosti. Hrabrost koju je pokazao ušavši u njenu kuću i pored reputacije koja je prati, kao i njen uticaj na njegovo oslobađanje, prelivaju se i na Tomasovu porodicu, u kojoj počinje da ključa pobuna protiv patrijarhata i nasilja.

Tanki romani, s malim brojem strana, obično u startu stvaraju nepoverenje prema kapacitetima i ozbiljnosti dela koje je pred nama, ali Knjiga svih stvari višestruko nagrađivanog Hisa Kajera predstavlja lep primer kako je i na malom broju strana moguće spakovati bogatstvo unutrašnjih svetova i spoljašnjih odnosa. Ovaj roman je bolna priča o verskom fanatizmu i toksičnosti patrijarhata, u kome se žene i deca doživljavaju kao najveće biblijske pošasti. Razvoj dešavanja u romanu vuku žene koje teže oslobađanju sebe i drugih od okova: od strine Pi koju je muž udario jer je obukla pantalone, do gospođe Van Amersfort, levičarke i udovice streljanog holandskog antifašiste, koja ne može da trpi nasilje nad drugim ženama u komšiluku. Na kraju će se pobuni priključiti i Tomasova starija sestra Margot, koju je njen brat sve do tada doživljavao kao priglupog zadovoljnog roba porodičnih odnosa.

Koliko su žene ključni akteri Kajerove slike sveta, govori i to što u ovom romanu nema mnogo muških likova, zapravo samo tri: Tomas, njegov otac i Isus. Sve drugo nose žene. U Tomasovoj porodici postoji unutrašnja mreža podrške među žrtvama porodičnog nasilja, između Tomasa, njegove majke i Margot, kojima se kasnije pridružuje i strina Pi. Mehanizmi odbrane su različiti: razmenjujući ljubav, majka i Tomas – “njen mali sanjar” – daju si uzajamno snagu da izdrže teror, a Margot je pribegla strategiji glumljenja prigluposti i krotkosti, sve dok u kulminaciji romana ne potegne nož radi zaštite porodice i sopstvenog izbavljenja.

Roman obiluje elementima fantastike, koji se najviše odnose na Tomasova duševna stanja, vizije i dečju maštu, već bogatu po svojoj prirodi, koja nalazi dodatno gorivo u potrebi za bekstvom od sumorne svakodnevice. Tomas je izgradio svoj svet u kome nalazi male radosti i trenutke za prijatnost i uživanje u lepoti, koji su sami sebi dovoljni – kao što mu objašnjava “veštica” Van Amersfort, lepota i prijatnost su bezrazložni i baš zato divni.

U okruženju koje se oporavlja od tek prohujalog brutalnog rata koji je podelio društvo, kao i u porodici kojom dominira nasilje, jedina Tomasova želja je da bude srećan kad odraste – a kroz ono što mu se dešava shvatiće da je za sreću potrebno da prestane strah. Rezilijentnost neuništive životne sile u takvom miljeu utelovljuje i ubogaljena Eliza, sa kožnom protezom čija škripa prilikom hoda predstavlja simfoniju života za Tomasove uši.

Puna autobiografskih elemenata, Knjiga svih stvari je jedno sasvim feminističko delo iz pera muškog autora. I pored mnogih neveselih momenata, ovo je zapravo jedan paradoksalno vedar i optimističan roman o porodičnom nasilju i pobuni, u kojem na malo strana eksplodira mnogo toga.

muški lik: Tomasov stegnuti otac plaši se razdraganosti, ne usuđuje se da se pridruži ljudima na žurci, ali grešno primećuje drmusanje sisa tetke Magde.
ženski lik: Gospođa Van Amersfort kao katalizator promena.
epizodni lik: Isus, prijateljska duša i suštinski usamljenik, zapravo još jedna žrtva patrijarhata kroz istoriju.
odnos: Margot stiče očevu blagonaklonost revnosnom poslušnošću i glumljenjem budale, ali to je košta duše – kao što mu sasipa u lice u ključnoj sceni dok vitla nožem: “Ja sam nalik tebi. Ni ja nisam dobra.”
scena: Erupcija porodične drame kod kućnog akvarijuma.
zanimljivosti: Kroz roman se provlače reference na klasik nemačke dečje literature, roman Emil i detektivi Eriha Kestnera. To je prvi roman koji Tomas dobija od gospođe Van Amersfort, a kao što se u tom romanu rupe od čiode pojavljuju kao krunski dokaz u ključnom momentu, isto se i ovde dešava sa rupama od zihernadle.

emocije: 10
zabava: 9
stil: 10
edukativnost: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao – His Kajer (1942)

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: His Kajer
naslov: KNJIGA SVIH STVARI
izdanje na srpskom: Odiseja, 2023.
ISBN: 978-86-7720-297-2
format: 20 cm
broj strana: 115
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Tijana Mijailović
prevod sa holandskog: Jelica Novaković Lopušina
originalno izdanje: Guus Kuijer, Het boek van alle dingen, 2004.
najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

Large Blog Image

Šušššti ševar

Kraljevstvo Prinčeva Bara je lepo uređena i održavana močvarna oblast čiji stanovnici žive ustaljenim ritmom i imaju svoje tradicionalne rituale. Najznačajniji takav ritual je praznik Rođendanske želje, kada princeza obznanjuje šta je poželela za svoj rođendan. Sadašnja princeza iz Prinčeve Bare zove se Žaklina i ona je jedno prilično uobraženo stvorenje, ali svi momci iz kraljevstva zaljubljeni su u nju, pa tako i siromašni žabac Grof. Ove godine Žaklina poželi nešto prilično zastrašujuće – ružu iz srca Bašte, opasne zemlje koja se nalazi iza visokog zida na kraju kraljevstva, odakle se još niko iz Prinčeve Bare živ nije vratio. Budući da se niko ne prijavljuje dobrovoljno za ispunjavanje Rođendanske želje, spletom neočekivanih okolnosti Grofu zapadne dužnost da obavi taj zadatak.

Put na koji kreće mnogo ga plaši, ali napred ga goni želja da osvoji naklonost prelepe Žakline. U ovoj komplikovanoj i opasnoj avanturi Grofu pomažu dvoje najvernijih drugova iz Prinčeve Bare: mlada žaba Galina i vodeni pacov Skvi. Tu su i mnogi novi prijatelji koje će Grof upoznati u Bašti – ali da li će to biti dovoljno da Grof obavi povereni zadatak i izađe na kraj sa svim opasnostima iz Bašte? Ko će da brani žitelje Prinčeve Bare od najokrutnije pretnje iz narodnih predanja, goleme zmije Džindžer, koja se sprema za smrtonosni udar dok su žabe zabavljene ispunjavanjem princezine obesne želje? I šta će uopšte na kraju biti sa princezom i Grofom?

Šušššti ševar je atraktivna i dinamična antropomorfna storija proistekla iz razigrane tastature Zlatka Vasića, kome je ovo već peti naslov objavljen u izdanju Kreativnog centra. Prilično složena radnja sve vreme drži pažnju i ne oskudeva iznenađenjima i preokretima, koje autor vodi sigurnom rukom. Pritom se lepo zabavlja jezikom koji koristi, kako u imenovanju likova (vetar Dviž Dvižd, vrabac Fr Pr i mnogi drugi), tako i u drugim jezičkim igrama, a posebno u poeziji kojom je ovaj roman prošaran i bogato natopljen, u vidu pesmica koje pevaju likovi. Zahvaljujući tom Vasićevom nežnom jezičkom humoru, jedan od dražesnijih epizodista je i skočimiš La-Hop, koji skače unatrag jer ne ume pravilno da izgovori uzvik skakanja.

Likova ima znatan broj i prilično su živopisni, ali nije ih problem razlikovati i pratiti, i lako se vezujemo za njih. Prinčeva Bara prilično podseća na Tolkinov Hobiton po sklonosti svojih stanovnika veselju, proslavama i negovanju okućnica. Kao i u Gospodaru prstenova, i ovde se likovi i njihova emotivna stanja često opisuju kroz rimovane pesmice koje pevaju u hodu, kao u nekoj vrsti književnog mjuzikla. Grof je svojevrsni žablji Bilbo Bagins, kao samac sklon hedonizmu koji je izabran za nosioca avanture protiv svoje volje, ali joj se kasnije pokazuje sasvim dorastao.

Da ne bi sve bilo suviše idealistično i utopijski, Vasić nam diskretno ukazuje i na naličje ove pastoralne idile, unoseći elemente klasne raslojenosti žablje zajednice i segregaciju prema imovnom statusu njenih pripadnika. Stanovnici Prinčeve Bare nisu lišeni ni ksenofobije i predrasuda prema onima sa druge strane zida Bašte, koje zovu Prekozidni. No kao što se i očekuje od jednog dobrog romana za osnovce, autor ovde prevashodno slavi drugarstvo, solidarnost, igru, skromnost i druge pozitivne vaspitne vrednosti. Šušššti ševar je neočekivano uzbudljiv i slojevit avanturistički roman koji u novijoj domaćoj književnoj produkciji za decu predstavlja lepršavo i pametno osveženje.

muški lik: Tokom avanture kroz koju prolazi, Grof otkriva snažnu želju za letenjem, vrlo netipičnu za žabe, a paralelno s tim sazreva u pogledu muško-ženskih odnosa.
ženski lik: Galina je jedna izuzetno hrabra žablja devojka, koja čuva Grofu leđa i kad on toga nije svestan.
epizodni lik: Stari gavran Časovničar na početku se pojavljuje kao naizgled naivni izlapeli stražar Prinčeve Bare, da bi se tokom romana otkrilo kako je on zapravo daleko više od zanemoćalog posmatrača događaja.
odnos: Grof na početku romana tinejdžerski nezrelo idealizuje Žaklinu, ali kako događaji odmiču, tako je i on postepeno postavlja na pravo mesto i dovodi u red.
scena: Žaba i skočimiš koji se usred ciče zime veselo sankaju sa zavejanog stoga sena.

emocije: 8
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao – Zlatko Vasić (1973)

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Zlatko Vasić
naslov: ŠUŠŠŠTI ŠEVAR
originalno izdanje: Kreativni centar, 2021.
ISBN: 978-86-529-0986-5
format: 15,5×21 cm
broj strana: 164
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Mladen Anđelković

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača, knjižara Kreativnog centra

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image