Category Archives: young adult

romani o tinejdžerima

Poziv

gostujući prikaz Izdavačke kuće Pčelica

Pred početak letnje sezone, godišnjih odmora i raspusta, Izdavačka kuća Pčelica objavljuje novi roman Nikolete Novak – Poziv. Bez obzira gde provodite vrele dane, Poziv je idealan izbor za ovogodišnju letnju literaturu. Iako je prvenstveno roman za mlade, sa podjednakim uživanjem ga mogu čitati i stariji koji su se uželeli uzbudljive priče sa elementima detektivskog i ljubavnog romana, sa napetošću trilera i snagom optimizma motivacionih govornika.

Stefan posle desetak godina ponovo dolazi iz Кanade u Srbiju. Javlja se svojoj drugarici iz detinjstva Emi molbom da mu pomogne u potrazi za biološkim roditeljima, jer je u međuvremenu saznao da je usvojen. Ema se najpre uz veliki napor i pomoć majke priseća ko je zapravo Stefan, a zatim prihvata njegov poziv. Potraga ih iz Beograda vodi u selo M. M., Кraljevo, manastir Žiču, da bi se završila u Herceg Novom. Ova naizgled jednostavna priča, u kojoj se u maniru detektivskih romana otkrivaju detalji koji vode ka sledećoj etapi radnje, zapravo krije mnogo više od toga.

Šta se sve nalazi iza zagonetnog naslova Poziv? Autorka iskusno stvara više značenjskih nivoa i objedinjuje ih ovom naizgled običnom rečju bez ikakvog književnog potencijala. Na taj način poziv postaje unutrašnji glas koji nas tera da otkrijemo ko smo, odakle smo i kuda idemo. Poziv je i genetski, usađen u krvi; poziv je prijateljski, jer je na komplikovanom putu otkrivanja svog porekla potrebna sigurna ruka za oslonac i bistra glava za podršku; poziv je i ljubavni kad dva mlada srca počnu da kucaju istim ritmom; poziv je motiv iz pesme Partibrejkersa čijem koncertu junaci ovog romana prisustvuju…

Čitanjem ovog romana, iako mu to nije primarna namera, učimo se jednoj zanimljivoj tehnici sagledavanja stvarnosti. U pitanju je uočavanje i pamćenje takozvanih „momenata lepogˮ – vrednih detalja iz stvarnosti koja nas okružuje, a pored kojih u svakodnevnoj rutini prođemo kao i da ne postoje. Poput motivacionih govornika autorka ovom tehnikom diskretno prenosi na čitaoca optimizam koji nam oplemenjuje sadašnjost i budućnost.

* * *

autorka knjige Nikoleta Novak (1971)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Nikoleta Novak
naslov: POZIV
izdanje na srpskom: Pčelica, 2019.
ISBN: 978-86-6089-881-6
format: 21×15 cm
broj strana: 155
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustrator: Aleksa Jovanović

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Akvamarin

Godina je 2151. Šesnaestogodišnja Saha živi u Modroj Luci, primorskom gradu u delu Australije u kome su najstrože zabranjeni genetski eksperimenti, pogotovo sa ljudima. Posle smrti njene majke, brigu o Sahi vodi gluvonema tetka Mildred, koja ih obe izdržava radeći kao spremačica. Saha se teško uklapa u sredinu i doživljava maltretiranja u školi zbog toga što je siromašna i ne ume da pliva, što je vrlo neshvatljivo u jednom primorskom gradu gde postoji kult mora i plivanja. Pored toga, Saha sve vreme mora da nosi zavoje preko misterioznih posekotina na svojim bokovima, koje su joj objašnjene kao povrede koje joj je naneo baštenski robot dok je bila beba.

Nakon što je na neobjašnjiv način uspela da preživi vršnjačko nasilje na školskom bazenu, Saha se malo više zainteresuje za nedostajuće informacije o svom poreklu, nepoznatom ocu i tim zasecima na svojim bokovima. U tome joj pomaže prijateljstvo s Pigritom, školskim drugom čiji otac naučnik ima bogatu biblioteku s pravim, štampanim knjigama iz prethodna dva veka. Kada konačno razreši misterije koje je muče, Saha shvati da je u velikom problemu, jer ako se te stvari o njoj otkriju, sledi joj proterivanje iz Modre Luke. No u takvoj sredini takve tajne prosto prizivaju da budu razotkrivene, a zbog svog genetskog nasleđa Saha postaje opasnost po sistem.

Akvamarin je neočekivano zanimljivo ostvarenje klimatske fantastike (cli-fi) za mlade. Svet sredinom 22. veka Ešbah, inače cenjeni nemački SF autor, prikazao je kao obeležen ideološkim podelama posle klimatskih promena i zastrašujućeg napretka nauke. Kao jednu moguću reakciju na sve te civilizacijske tektonske promene, Ešbah je ponudio neotradicionalizam – učenje koje stavlja u središte ljudska prava, puritanski zabranjuje genetski inženjering i opire se transhumanističkom mešanju ljudskih bića s mašinama. Stanovnici takvih neotradicionalističkih enklava, poput distrikta u kome se nalazi Modra Luka, svojevrsni su Amiši 22. veka koji odbijaju da koriste etički kontroverzne tehnološke inovacije, oslanjajući se i dalje na ljudski rad i ekspertizu umesto na korišćenje robota u svim aspektima života.

Posebno značajna tema koju Ešbah obrađuje u ovom romanu jeste etička odgovornost ljudi za veštački stvorene genetske alternacije svoje sopstvene vrste. Glavna junakinja njegovog romana, kao i celo društvo u kome ona živi, suočava se s pitanjem suživota sa genetski modifikovanim ljudskim bićima i potrebom da se ona zaštite od agresivnog Homo sapiens mejnstrima.

Pored ovih hardcore naučnofantastičnih tema, Ešbah nam nudi i klasičnu young adult priču o neuklopljenim tinejdžerima čija različitost će u nekom trenutku postati sredstvo izbavljenja i ozdravljenja sredine u kojoj žive. Akvamarin i u tom pogledu funkcioniše efikasno i ubedljivo. Utisak bi verovatno bio još bolji da je kao način rešavanja misterije Sahinog porekla bilo iskorišćeno nešto manje banalno od starih pisama i dnevnika njene majke, ali i pored toga ovo je roman koji se lako i s interesovanjem prati, nudeći uzbudljive trenutke unutrašnje i spoljašnje akcije. Akvamarin je pitak i prijatan tinejdžerski roman koji pruža solidnu zabavu, ali i pokreće na razmišljanje o ozbiljnim temama koje kao vrsta nećemo moći da izbegnemo.

muški lik: Sahin najbolji (i prvi) drug Pigrit je knjiški moljac nepokolebljivo odan idealu istine, čak i kad je to na njegovu štetu ili ga dovodi u neravnopravan sukob s najmoćnijom porodicom u gradu – a i sa devojkom u koju je zaljubljen.
ženski lik: Saha tokom romana prelazi razvojni put od pokunjene maltretirane tinejdžerke do samosvesne i snalažljive mlade žene s misijom, smelo prihvativši svoju različitost i odgovornost koju joj to donosi.
epizodni lik: Gospođa Blankenšip, instruktorka plesa, prihvata Sahu kao antitalenat u svojoj plesnoj grupi, ali prepoznaje u njoj neke druge vrline i talente koje joj pomaže da razvije i istakne.
odnos: Saha ima prilično kontradiktoran odnos sa Brenšoom, dečkom svoje mučiteljke, kome u kritičnom trenutku zapravo poljupcem spasava život.
scena: Uvodna scena nasilja nad Sahom na školskom bazenu, posle čega krene odmatanje klupka tajni oko glavne junakinje.

emocije: 9
zabava: 8
stil: 8
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao: Andreas Ešbah (1959)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Andreas Ešbah
naslov: AKVAMARIN
izdanje na srpskom: Propolis Books, 2018.
ISBN: 978-86-80802-21-3
format: 13,5×20 cm
broj strana: 367
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Marija Jevtić
prevod sa nemačkog: Darinka Kovačević
originalno izdanje: Andreas Eschbach, Aquamarin, 2015.

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Ono što sam bio

Šesnaestogodišnji Hilari, dečak sa ženskim imenom, zbog lošeg uspeha treći put menja srednju školu, dospevši u strogi internat na istočnoj obali Engleske. Ni ova škola ne pobuđuje njegovo interesovanje, ali tokom časova fizičkog u prirodi on slučajno otkriva usamljenu ribarsku kolibu na obali, u kojoj živi Fin, lepuškasti dečak otprilike njegovih godina. Posle bakine smrti pre tri godine, nedruželjubivi Fin u kolibi živi potpuno sam, ne ide u školu i preživljava od ribolova i prodaje na pijaci. On ubrzo postaje Hilarijev idol i opsesija, pa ovaj koristi svaku priliku da beži iz internata i tajno provodi vreme sa ćutljivim i ćudljivim Finom. No u maloj sredini tajna ne može večno da ostane skrivena, pa Hilarijevi pohodi Finu izazovu podozrenje kod odraslih i podsmeh kod školskih vršnjaka. Komplikovana situacija se burno razrešava kad Hilari prenese Finu mononukleozu iz internata, što dovodi do klimaksa romana s tragičnim posledicama.

Višestruko nagrađivana američka autorka Meg Rozof smestila je radnju romana Ono što sam bio u depresivne primorske predele Istočne Anglije početkom šezdesetih godina prošlog veka, dodavši tako odnosu glavnih likova dramatiku zabranjenog voća. Ova kamerna priča o seksualnom i rodnom identitetu snažno je određena društvenom represijom, koja obeležava sumornu i kontrolišuću atmosferu internata Svetog Osvalda i otuđenu srednjeklasnu porodičnu sredinu iz koje potiče Hilari. Prilično jednostavnu radnju ovog ne osobito obimnog romana (184 strane) autorka vešto održava napetom kroz dozirano otkrivanje ključnih momenata, uz neočekivani obrt na kraju koji celoj priči daje još jedan nivo. Poseban kvalitet pripovedanja Meg Rozof su njena intimistička zapažanja iz ugla glavnog junaka (roman je pisan u prvom licu), kao i slikoviti opisi životnih ritmova pasivnih primorskih zabiti tradicionalne Engleske. Ovi opisi prirode izazivaju žive asocijacije na Aleksandra Sekulova, bugarskog majstora lirskih opisa mora, s tim što je Sekulov nenadmašni specijalista za magličasta treperenja leta na Mediteranu, dok nam Meg Rozof dojmljivo prenosi atmosferu natmurenih zimskih pejzaža na obalama Severnog mora.

Ostala autorska interesovanja u ovom romanu uključuju i teme o atraktivnosti nasilja i o varljivosti istorijske istine (“…u to vreme ja sam mislio da je istorija potpuna i istinita zbirka činjenica. Sada shvatam da je samo priča, jedna od mnogih, ili da je tek deo od mnogih delova nekoliko različitih priča…”), uz zapažanje autorke da je dečacima u školi zanimljiviji mračni srednji vek nego renesansa i prosvetiteljstvo, upravo radi toga što ih nasilje i destrukcija intrigiraju više nego racionalnost i kreacija.

obala Severnog mora

Ono što sam bio je delo s nekim pomalo čudnim autorskim odlukama, pa tako nije baš jasno zašto je Meg Rozof izabrala da njen narator bude Hilari kao stogodišnjak koji svodi životne račune u dalekoj budućnosti 2046. godine, a nije uvek jasno ni šta zapravo znače boldovana životna pravila koja su povremeno umetnuta u njegovu naraciju. Sâm Hilari nije lik koji izaziva automatsku identifikaciju čitaoca, ali njegova mlakost dodatno naglašava Finovu harizmu koja snažno vozi ovaj roman. Iako možda žanrovski neće interesovati širok krug čitalaca, uz ovako upečatljiv i mističan centralni lik, maestralni jezički i pripovedački stil i mudre opservacije o životu i čovečanstvu, Ono što sam bio svakako će pružiti bogat čitalački doživljaj onima koji vole mračne intimističke priče.

muški lik: Najlakše bi bilo ovde reći Fin, ali i Hilari je zanimljiv lik, koji u romanu prolazi kroz razvoj od bezvoljnog konformiste do samostalne i preduzimljive kopije Fina.
ženski lik: Najvažniji biološki ženski lik ne smem ovde da pomenem, kako ne bih morao da koristim spoiler alert. Ali da, na nju mislim…
epizodni lik: Ris, Hilarijev mazohistički cimer iz internata i njegova patetična golumovska senka, za koga se na kraju ispostavlja da je bio možda jedini Hilarijev prijatelj i saveznik, iako ga je ovaj kinjio u svakoj prilici.
odnos: Fin i Hilari, lider i sledbenik, original i imitacija.
scena: Boravak u pećini na litici, u koju je Fin odveo Hilarija nakon što je ovaj zamalo poginuo prilikom uspona.
zanimljivosti: Ravni priobalni predeli Istočne Anglije zaista tonu i nestaju pod talasima Severnog mora, kao što i u romanu more tokom vremena potpuno opkoli Finovu kolibu, a njegovo poluostrvo prvo pretvori u ostrvo, a zatim i u plitko morsko dno.

emocije: 8
zabava: 7
stil: 9
edukativnost: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Meg Rozof (1956)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Meg Rozof
naslov: ONO ŠTO SAM BIO
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0498-3
format: 20 cm
broj strana: 184
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana:  Aleksandra Nina Knežević
prevod sa engleskog: Ivana Đurić Paunović
originalno izdanje: Meg Rosoff, What I Was, 2007.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Početak nečeg velikog

Iva je pametna srednjoškolka koju drmaju razne stvari karakteristične za uzrast, uz povećanu količinu sanjarenja i smanjenu količinu samopouzdanja. U jednom trenutku roditelji je upute da potraži podršku psihologa, a kupe joj i hrta Spasu kao priliku da vežba odgovornost.

Početak nečeg velikog još je jedno prozno ostvarenje Ivane Lukić za mlade koje je teško definisati kao roman u klasičnom smislu. No za razliku od (Ne) pitaj me kako sam, koja je bila kolaž raznih kratkih formi karakterističnih za smartfonski ekosistem generacije čiji glas je predstavila, nova knjiga iste autorke ipak poseduje narativnu strukturu, u smislu da hronološki prati jedan bitan deo života jedne domaće tinejdžerke iz srednje klase. Međutim, ni po čemu drugom nije klasičan roman. Uopšte nema dijaloge, a svaka strana je podeljena na dva dela: gornji deo u kome je predstavljeno nešto iz unutrašnjeg sveta fantazije glavne junakinje Ive, i donji u kome se nalazi kratak dnevnički zapis i utisak iz sveta realnosti. Kad se preklope zajedno, gornji i donji deo svake strane, fantazijski i bihejvioralni, daju precizan 3D psihološki portret glavne junakinje.

Ivin svet vrti se oko nekih bitnih ljudi: u porodici su to brižni, mada ponekad nespretni roditelji, draga baba Mica, svakako i Rada, bliska polusestra preko tate; tu su i dve najbliže drugarice, ali i drug Petar sa kliznim statusom u Ivinom intimnom životu. Ivine glavne brige u tom okruženju vezane su za svima prepoznatljive stvari: postavljanje ciljeva, potraga za verom u sebe i životnom vizijom, ponovno otkrivanje komunikacije sa roditeljima na koje počinješ sve više da ličiš, prihvatanje sopstvenog tela i izgleda, isprobavanje ljubljenja i dešifrovanje seksa. Takođe, tu su i neke sasvim specifične frustracije, recimo zbog toga što tvoje kuče na slikama dobije više lajkova nego ti, i što nijedan tvoj selfie ne uspe da dobaci trocifren broj lajkova.

Budući da je u kovitlacu svega toga Iva u jednom trenutku malo izgubila kompas, roditelji je šalju kod Superženice, psihološke savetnice za probleme odrastanja, koja pomogne Ivi da malo prikupi konce i ohrabri je na dalje samostalno istraživanje života i odgovornosti. Ivin razvoj je centralna tema, a u okviru toga je komunikacija Ive i Superženice prikazana kao lep primer dobre prakse, tako da ovoj knjizi može da se priđe i kao malom psihološkom priručniku, s nekoliko zaista korisnih saveta i ideja. U lik Superženice autorka je prirodno unela dosta sopstvenog iskustva iz prakse školskog psihologa, što svemu daje neophodnu autentičnost i ubedljivost, uz dobrodošlu dozu nenametljive edukativnosti.

Najbitniji vaspitni element u Ivinom životu su svakako roditelji, koji su ponekad skloni nespretnim reakcijama, ali se zaista trude oko ćerke i stalo im je do nje. Imajući to na umu, a uz novostečeno samopouzdanje, Iva u jednom trenutku oseti je da je došlo vreme za dalji rast, pa zatraži od njih veći stepen poverenja. Pored te stalne komunikacije s roditeljima, njeni bitni vaspitni izvori su i baba Mica, koja je uči staloženosti i penzionerskom kuliranju, te starija polusestra Rada, koja joj je autoritet u stvarima poput seksualnog odrastanja. Upravo je Rada ta koja je uvek govorila da će Iva biti dobar kapetan broda, kad se jednom na svom jedrenjaku otisne u nešto veliko. Kad zaplovi u samostalnost.

Početak nečeg velikog je mali lirski dnevnik jedne nesigurne tinejdžerke koji može da posluži i kao topao motivacioni poster za sve mlade s teškoćama u odrastanju. Za iskričave ilustracije na svakoj strani zaslužna je Marica Kicušić.


video intervju Knjigoskopa s autorkom

muški lik: Petar je Ivi baš nedostajao dok je trajao prekid komunikacije; nema veze što se ne loži baš na školu i što se plaši nasilnika, ali bez njega je dosadno.
ženski lik: Superženica je ovde nadahnuće i katalizator razvoja, snabdevajući Ivu korisnim predlozima za bolje mentalno funkcionisanje, pa dobije i sladoled u znak zahvalnosti.
epizodni lik: Baba Mica uči unuku Ivu da igra karte i pritom se nimalo ne sekira da li dobija ili gubi, pokazujući tako Ivi alternativne sisteme vrednosti.
odnos: Iva i tata ne razgovaraju baš mnogo, jer se u tome prilično slabo snalaze, ali imaju stalnu potrebu za makar nekim vidom kontakta, kao potvrdom da je sve u redu.
scena: Kad Iva i Petar pokušaju drugarski seks ne bi li demistifikovali taj čin, pa stvari krenu pogrešno.

emocije: 8
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Ivana Lukić (1977)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Ivana Lukić
naslov: POČETAK NEČEG VELIKOG
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0491-4
format: 14×21 cm
broj strana: 98
povez: meki
pismo: latinica
ilustracije: Marica Kicušić

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

 

Sve je u redu

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji maloletni muški lik
– najbolju originalnu naslovnu stranu

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji roman za mlade
– najboljeg negativca

radnja

U ovom kolažno-mozaičkom romanu bez klasičnog linearnog toka upoznajemo se s povezanim i isprepletenim sudbinama nekoliko sadašnjih tinejdžera i njima bliskih odraslih, pa čak i s jednim kučetom koje takođe povezuje sve te likove i sudbine.

komentar

Najnoviji roman Jasminke Petrović Sve je u redu možemo opisati kao zbirku međusobno povezanih kratkih priča, čije čitanje nas održava u stanju permanentne uzbuđenosti zbog stalnih iznenađenja i mnoštva dirljivih otkrića o likovima. Čak i u zemljama sa znatno jačom tradicijom omladinskog romana nisu baš česti ovakvi eksperimenti sa strukturom, u koje se autorka ovde upustila vrlo hrabro, sasvim prirodno, sve vreme intrigantno i u konačnici umetnički trijumfalno.

Ispovesti njenih junaka nekad su date u formi pisama, nekad kao SMS poruke, pesme, unutrašnji monolozi i druge vrste iskaza, i kroz njih se susrećemo s ličnim dramama visokog intenziteta. Ovde kao čitaoci bivamo ubačeni u vrtlog nesređenih porodičnih odnosa, lične tragedije za koje likovi sami sebe okrivljuju, seksualno zlostavljanje maloletnika, teške bolesti, nesnalaženje u drugoj zemlji, okrutno vršnjačko zlostavljanje, nacionalnu i versku netrpeljivost, maloletničku trudnoću, izbeglištvo i razne druge vrste nedaća koje mogu da zadese mlade u formativnim godinama.

Svi delovi u kojima pratimo misli i unutrašnji svet tinejdžera zvuče vrlo autentično i potresno, oslikavajući višedimenzionalne likove koji imaju i svoje duboke ponore i zvezdane uzlete. Iskreno humanističko interesovanje i fascinacija Jasminke Petrović adolescentima toliko su snažni da je ona likove tinejdžera ovde prikazala na momente čak plastičnije i ubedljivije od nekih odraslih likova, koji su ponekad poslužili više kao spoljni naratori koji povezuju niti priče. Ali naravno, u celoj ovoj dramskoj tapiseriji nije lako ni odraslima, koji se neretko ne snalaze baš najbolje kao roditelji, a ni kao bračni partneri; imamo ovde boksera koji plače, sveštenika koji ne reaguje uvek tolerantno, majku koja ujutro prvo gleda kakvo je vreme kod sina u Vašingtonu, pa tek onda kroz sopstveni prozor…

Svi likovi u ovom romanu ključaju od neke svoje unutrašnje muke, baš kao u ilustraciji Boba Živkovića na naslovnoj strani, ali veličina Jasminke Petrović kao autorke je u tome što sve te muke, pa i rđave postupke svojih junaka svih generacija, ona slavi kao sastavni deo života i individualne potrage za ljubavlju i slobodom, gde su greške obavezni deo procesa. Na početku romana nalazi se autorkina posveta “vama koji tragate za slobodom”, a ta potraga ima mnogo raznih oblika i neočekivanih otkrovenja, i može da deluje inspirišuće i oslobađajuće i na druge ljude iz okruženja, takođe okovane svojim sopstvenim neslobodama. I pritom, kao što kaže mama Đorđa iz romana, ne moramo svi ni da umemo da letimo, evo pingvin ne leti ali je pretvorio krila u peraja pa pliva bolje i od riba.

Toliko autorske topline, čovekoljublja, razumevanja i ljubavi prema svojim likovima zaista se retko sreće. Sve je u redu predstavlja uzbudljivu i sasvim nepatetičnu himnu traganja za ličnom slobodom i razvojem, kao i odu svakodnevnom herojstvu i stoicizmu u nošenju sa životnim nedaćama.

video intervju Knjigoskopa s autorkom o knjizi Sve je u redu

muški lik: Mladi bogoslov i maloletni roditelj Vukan, autor naslovnog slogana romana.
ženski lik: Petnaestogodišnja Sanja koja se bori protiv raka i planira osnivanje benda.
epizodni lik: Brat Sirijca Otmana, koji je prebegao iz Damaska do Norveške na biciklu preko Rusije i polarnog kruga.
odnos: Neočekivano razumevanje između budiste Đorđa i pravoslavca Vukana, pronađeno na gomili đubreta iza kontejnera.
scena: Doček Nove godine u staračkom domu, s navijačkim transparentom DRGI PENZIONERI SREĆNU NOVU GODINU ŽELE VAM GROBARI, sa sve slovnom greškom u prvoj reči.
citat:
Mama, tata, sve je u redu,
neko ima medu,
nekog plaši mrak,
ja dobila rak.
Možda mi je pamet popila svraka,
ali znam da sam mnogo jaka i opaka.
(Sanjina bolnička pesma)

emocije: 9
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala: Jasminka Petrović (1960)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Jasminka Petrović
naslov: SVE JE U REDU
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0448-8
format: 21 cm
broj strana: 112
povez: meki
pismo: latinica (sa delovima na ćirilici)
naslovna strana: Dobrosav Bob Živković

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image