Category Archives: Pčelica

naslovi izdavačke kuće Pčelica

Ptica na vetar

gostujući prikaz Izdavačke kuće Pčelica

Vesna Aleksić je trenutno jedan od najpopularnijih i najnagrađivanijih autora srpske književnosti za decu. Dugogodišnjim predanim radom, profesionalnim pedagoškim usmerenjem i neverovatnim talentom da uoči detalje svakodnevnog života i da ih u poetičnom obliku prenese u svoja dela – Vesna Aleksić je stvorila stabilnu i prepoznatljivu poetiku.

U novom romanu Vesne Aleksić Ptica na vetar, koji je objavila Pčelica, svi motivi i tematsko-motivski spojevi imaju potencijal za veliku priču, priču koja će da „uzburka javnostˮ, pokrene polemike, probudi duhove… Međutim, Vesna Aleksić nije pisac skandaloznih vesti visokih tiraža, ona je pisac prefinjene liričnosti, ona je poznavalac dečje duše.

U romanu Ptica na vetar postoji nekoliko narativnih tokova grupisanih oko nekoliko junaka, koji se međusobno poznaju, druže, pa se njihove priče prepliću i dopunjavaju. Međutim, pokretač radnje je sasvim benigni događaj – slučajna gramatičko-pravopisna omaška, lapsus lingue, jedne od junakinja – „Jer sam lepa?ˮ – umesto „Je l᾽ sam lepa?ˮ Dečje, vršnjačko zadirkivanje i ismevanje, koje se otrgne kontroli, prerasta u surovost, deluje poput grudve snega bačene niz planinu. Vesna Aleksić je genijalno prikazala kolektivno nesvesno kod dece, koja su zavedena nepisanim pravilima grupe i u skladu s tim se ponašaju. S druge strane, imamo mladog pojedinca, još uvek neformiranu ličnost (ali „drvo se savija dok je mladoˮ) koja je svesna svoje greške, koja je svesna svog narušenog ugleda, sve bi sada uradila drugačije, ne bi dopustila sebi takvu glupost, trudi se da dostojanstveno izdrži poniženje, ali ponos popušta i ona se strovaljuje i topi u bujici besa, a zatim i suza. Svi su svesni da je šala otišla predaleko, ali niko prvi ne popušta…

Paralelno s ovom pričom, Vesna Aleksić razvija motiv iracionalnog straha i manije gonjenja kod usvojenog dečaka kome udobnost, toplina i ljubav novog doma ne mogu da nadoknade traume iz ranog detinjstva. Njagovo sećanje na prošlost, umrlu majku i bolesnog oca koji ne može da vodi računa o njemu, iako maglovito i nejasno, još uvek je živo i moćno. To je njegova ptica u grudima koja mu ne da mira i tera ga da beži i beži… Jedno takvo bekstvo odvešće ga pod točkove automobila i pravo u bolnički krevet, odeljenja intenzivne nege. Trebalo je snage da se ptica na vetar pobedi i unese mir u svakodnevni život.

Čitavom knjigom vlada neka melanholična atmosfera istrošene zime na odlasku koja proleću ne dopušta da dođe. Smenjuju se kiša i sneg, svi su pospani i dremljivi, mladi, a umorni od života i naizgled bezazlenih problema. Na kraju proleće pobeđuje, konačno dolaze dani nekog vedrijeg i življeg života. Za razliku od istinite priče koja je Vesni Aleksić bila motivacija, ovaj roman šalje poruke optimizma. S prolećem kao da su svi postali zdraviji, življi, pametniji – zavađeni su se pomirili, bolesni ozdravili, a glupost i strahovi su pobeđeni!

* * *

autorka knjige Vesna Aleksić (1958)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Vesna Aleksić
naslov: PTICA NA VETAR
izdanje na srpskom: Pčelica, 2019.
ISBN: 978-86-6089-907-3
format: A5
broj strana: 158
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustrator: Kosta Milovanović

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Banda neželjenih ljubimaca

gostujući prikaz saradnice Izdavačke kuće Pčelica

Od Uglješe Šajtinca, dobitnika Evropske nagrade za književnost, Nagrade „Politikinog zabavnikaˮ, Vitalove i Nagrade Bora Stanković, stiže nam nova knjiga za decu. Romanom Banda neželjenih ljubimaca, u izdanju Izdavačke kuće Pčelica, Šajtinac stilski nastavlja započeto nagrađenim romanom Čarna i Nesvet, koji je takođe objavila Pčelica.

Roman Banda neželjenih ljubimaca privući će pažnju svih čitalaca svojom jednostavnom narativnošću koja ne pretenduje da zbuni i superiorno se nametne. Zapravo, Šajtinac intelektualno bogatstvo svog romana, kao što je to bio slučaj i u prethodnom ostvarenju za decu, u romanu Čarna i Nesvet, zasniva na višeslojnoj priči i motivima koji imaju visok značenjski potencijal. Na taj način roman će se prividno prilagođavati čitaocu nudeći mu onoliko značenja koliko je on u mogućnosti da u njemu prepozna, nijednog trenutka ga ne ostavljajući zbunjenog i sa osećajem da je nešto propustio ili da nije razumeo. Zbog toga je roman Banda neželjenih ljubimaca odličan primer romana koji može imati starosno univerzalnog receptora. Šajtinac je toga svestan i kao autor za sebe kaže da je pisac za decu „svih uzrastaˮ.

Uslovna podela tema na one koje su za decu i one koje pripadaju svetu odraslih romanom Banda neželjenih ljubimaca srušena je kao banalna i površna. Šajtinac ne prihvata odomaćenu tabuiziranost izvesnih tema u književnosti za decu, niti ih eufemizira. Takvim postupkom autor uzdiže male čitaoce dajući im, s jedne strane, mogućnost, a s druge strane, sposobnost da razumeju takozvane velike teme, koje su tradicionalno pripadale svetu odraslih. Bolest, patnja, stradanje, smrt – u ovom romanu su noseći motivi, a tradicionalno su tumačeni kao motivi neprimereni dečjem svetu. Кao antitezu ovih motiva Šajtinac postavlja borbenost, zajedništvo, trud, život, rađanje i time mladim čitaocima prikazuje kompleksnost i punoću doživljaja života, koji nije ni crni ni beo, ni veseo ni tužan.

Priču o napuštenim kućnim ljubimcima, o takozvanoj Bandi neželjenih ljubimaca, Šajtinac smešta u postapokaliptični ambijent bez čoveka. Misteriozna katastrofa koja je uklonila čoveka, ali ostavila njegove tragove, nebitna je kao i njeni razlozi. Bitno je šta se u takvom svetu dešava nakon kataklizme. Dešava se to da je život nastavljen i da teži da se održava. Potrebno je obezbediti elementarne uslove za život – napuniti stomak i pronaći bezbedno sklonište. Кroz niz avantura i avanturica, zgoda i nezgoda, Banda neželjenih ljubimaca dokazuje svojevrsnu inteligenciju života na biološkom nivou koja je od bića o kojima je drugi brinuo stvorila bića koja se bore za svoj opstanak. Nesrećne sudbine pojedinih članova Bande tu su da podsete na prolaznost materijalnog i smrt kao normalan i logičan kraj. Ipak, kompozicionim rasporedom motiva autor postiže da tragične sudbine ne nametnu čitaocu pesimizam. Zbog toga na kraj romana smešta motiv rađanja – umiruća zmija rađa mladunce i time simbolično unosi optimizam, a smrt prikazuje samo kao energiju metamorfoze.

Autopoetičkim uvodom i krajem Šajtinac stvara realni okvir za svoju fikciju. Strašna priča, kako je on na početku imenuje, zapravo i nije toliko strašna. To je priča borbe za život koji pobeđuje. Alegorija o životinjama koje su prepuštene same sebi i bore se za svoj opstanak bez većih problema može se preslikati na svet ljudi. Autopoetički dodatak o dečaku koji je pobedio u velikoj borbi za život daje nam puno pravo za takvo tumačenje.

Aleksandra Bojović

* * *

on je ovo napisao: Uglješa Šajtinac (1971)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Uglješa Šajtinac
naslov: BANDA NEŽELJENIH LJUBIMACA
izdanje na srpskom: Pčelica, 2017.
ISBN: 978-86-6089-724-6
format: A5
broj strana: 156
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustrator: Mihajlo Dimitrievski

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Voz u snegu

Između dva svetska rata, đaci jedne seoske škole u Slavoniji, na nagovor učitelja, osnivaju đačku zadrugu – neku vrstu preteče današnjih školskih parlamenata – i za domaćina zadruge (predsednika) izaberu malog bistrog četvrtaka Ljubana. Kao prvu zadružnu akciju organizuju posetu velikom gradu (Zagrebu).

voz

Među đacima zavlada veliko uzbuđenje jer je većini to prvi put da putuju negde van svog sela i da vide grad. Putuje se železnicom, a na celodnevnom programu je predviđena poseta fabrikama, štampariji i bioskopu. Sve počne po planu, ali se stvari zakomplikuju kad usred boravka grupe u gradu počne velika snežna mećava. A budući da nesreća obično ne dolazi sama, učitelju pozli dok su bili u bioskopu i odvedu ga u bolnicu, gde mora da ostane par dana. Zato deca moraju sama da se vrate kući.

Pismom iz bolnice učitelj ovlasti Ljubana da preuzme komandu nad operacijom povratka malih zadrugara kući. Da sve bude još lepše, voz se u povratku zaglavi u snežnom nanosu. I tako deca ostanu blokirana usred nedođije, bez grejanja, sa zalihama užine na izmaku i sa neizvesnim dolaskom pomoći.

Tu Ljuban preuzima stvar u svoje ruke, organizuje zalihe hrane, improvizovanu bolnicu i rad dece u smenama na otkopavanju voza. Da ne protekne sve glatko, pobrinuće se mali Pero, ljubomoran na Ljubana, koji je okupio opoziciju u drugom vagonu.

vlak1

Voz u snegu Mata Lovraka, poznat u bivšoj Jugoslaviji po svom originalnom naslovu Vlak u snijegu, jedno je od klasičnih ostvarenja hrvatske književnosti za decu, prema kojem je 1976. snimljen istoimeni film (reditelj Mate Relja). U filmskoj verziji Ljubana je igrao Slavko Štimac, tada velika dečja zvezda domaćeg filma i televizije, a muziku za film je napisao Arsen Dedić.

Ovakav klasik je teško objektivno ocenjivati, pogotovo kad se ima na umu da sam i ja odrastao tokom sedamdesetih godina prošlog veka upravo na ovom romanu, a čitanje ovog novog izdanja bilo mi je prvi susret s ovim delom posle 40 godina. Mato Lovrak ga je napisao još davne 1931. godine, dok je radio kao seoski učitelj, prema stvarnim događajima i ličnostima, a učitelj iz romana je njegov alter ego. Svojevremeno je, posle mnogo godina, jednom prilikom okupio svoje bivše đake – likove iz Voza u snegu, i na prozivci su se pojavili svi osim Ljubana, koji je poginuo kao partizan.

Čitajući ponovo Voz u snegu posle toliko decenija, pomalo me je iznenadila količina nasilja među decom. Očigledno je roman pisan u vreme kad je u komunikaciji među decom iz nižih razreda osnovne bilo mnogo manje psihičkog maltretiranja nego danas, a mnogo više direktnih fizičkih obračuna i tuča, što su odrasli prilično tolerisali. Čak i mirni Ljuban pribegne fizičkom nasilju kad u raspletu romana kažnjava Peru šamaranjem.

mato-lovrak-vlak-snijegu-slika-16318172

Sa druge strane, u to vreme se mnogo više verovalo u moć kolektivne akcije i udruživanja – ili je makar sam Lovrak u to iskreno verovao (o temi zajedničke dečje inicijative govori i drugi njegov najpoznatiji roman Družba/Družina Pere Kvržice, takođe napisan 30-ih godina prošlog veka).

Lovrak nije neki prvorazredni pisac i majstor stila, ali ubedljivost ovom delu daje upravo istinitost i proživljenost stvarnih događaja koji su ga inspirisali. Lovrakov rečnik je prilično arhaičan, kao i njegova romantična idealizacija kolektiva i pravdoljubiva dramaturgija. Međutim, upravo taj old school pristup je ono što me je radilo pre 40 godina, a čini mi se da ni danas nije izgubilo suviše na efikasnosti: Ljubanova dečja zadruga je u romanu grupa koja pobeđuje nedaće, zlo i smrtnu opasnost upravo timskim radom, kao arhetipski tim s kojim je lako identifikovati se i podeliti radost i ponos zbog uspeha. Zato je Voz u snegu roman koji izaziva efekat kao uspešna đačka ekskurzija, posle koje je teško rastati se sa ekipom.


song iz filma Vlak u snijegu

FAVORITI

ženski lik: Draga, jedini ženski lik, Ljubanova simpatija koja mu je tek u zavejanom vozu oprostila što ju je jednom uvredio dok su imali 6 godina.

muški lik: Ljuban je neosporni pravi heroj romana, odlučni ali nenametljivi dečji lider sa smislom za praktično i osećajem za pravdu, tiha harizma koja i smetove buši; danas bi se reklo “majstor kriznog menadžmenta”.

epizodni lik: Učitelj, zapravo pravi pokretač dešavanja, koji silom prilika na pola romana izlazi iz priče i završava u bolnici, a konce radnje s poverenjem prepušta svom malom zameniku.

odnos: Ljuban i kondukter zatrpanog voza – razumevanje i međugeneracijsko savezništvo dve dobre osobe radi zajedničkog spasavanja punog voza dece, a posebno bolesne Drage.

scena: Trijumf pravde kad cela zadruga izbojkotuje alavog Peru koji im je noću krao pomorandže, pa se na kraju uvalio u njihov topli vagon da spava.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 8
ZABAVA: 8
STIL: 7
EDUKATIVNOST: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-6089-034-6
izdanje na srpskom: Pčelica, 2009.
originalno izdanje: Mato Lovrak, Vlak u snijegu, 1931.
broj strana: 86
naslovna strana: Mijat Mijatović

* * *

MATO LOVRAK (1899-1974)

HE6_1361

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

En iz Grin Gejblsa

Marila i Metju Katbert su brat i sestra koji su nasledili lepo kanadsko imanje Grin Gejbls i u njemu proveli decenije usedeličkog života bez partnera i dece. No kako im se starost primakla, poželeli su da usvoje nekog dečaka iz sirotišta koji bi im pomagao oko imanja. Zahvaljujući jednom nesporazumu, umesto dečaka stigne im En Širli, čudna brbljiva jedanaestogodišnja crvenokosa devojčica sa glavom u oblacima, koju vrlo ovozemaljska Marila nikako ne razume i ne vidi nikakvu korist od nje.

delfi_en_iz_grin_gejblsa_lusi_mod_montgomeri

Na Metjuovo insistiranje, Marila na kraju ipak reši da pruži En šansu, pod uslovom da se Metju ne upliće u vaspitanje devojčice, sluteći da bi je on razmazio. I tako započne život En u pitomom i slikovitom Grin Gejblsu, koji je njoj od prvog trena delovalo kao mesto iz bajke i ispunjenje svih snova jednog siročeta.

Marila uporno pokušava da od zanesene i rasejane devojčice napravi ozbiljnu, praktičnu i odgovornu devojku, ali En ima neviđen talenat da sve čega se prihvati nekako uvek zabrlja u trenutku kad joj misli odlutaju. Pritom joj jezik nezaustavljivo radi sto na sat – to je osobina koja Marilu u početku užasava, a kasnije se s naporom trudi da prikrije koliko je to zapravo zabavlja.

No iako nije baš najpouzdanija pomoć u kući, En voli školu i sve osim geometrije joj veoma ide od ruke. Na njen školski uspeh vrlo podsticajno utiče večito rivalstvo s mladim Gilbertom Blajtom, za koje tvrdoglava En godinama ne želi da prizna da je zapravo prikrivena obostrana simpatija.

En iz Grin Gejblsa je klasično ostvarenje dečje literature napisano početkom XX veka, koje u početku uopšte nije bilo namenjeno specifično deci kao publici, tako da ga možemo čitati kao roman o En, ali i o Marili i Metjuu. Paralelno sa sazrevanjem En, pratimo i razvoj Marile od namrgođene sredovečne žene sputane rigoroznom samodisciplinom, do osobe koja na kraju prihvata sopstvene emocije i izgine od plača kad En odleprša iz gnezda. Odnos njih dve je ključni razvojni tok romana, i od početne i dugogodišnje napetosti transformiše se u uzajamnu duboku zahvalnost i savezništvo u nevolji, kad na kraju Marilu shrvaju zdravstveni problemi.

Anne-Shirley-and-Marilla-Cuthbert

Kroz niz kratkih, uglavnom zabavnih sličica iz života, autorka Lusi Mod Montgomeri prati naslovnu junakinju od njenih 11 do 16 godina života, od izlaska iz sirotišta do odlaska na koledž. Bez i najmanjeg svesnog napora, En za to vreme drastično menja okolinu oko sebe, kako fizički, tako i socijalno. Asketsku i ogoljenu sobu koju joj je Marila dodelila na imanju ona vremenom preobražava u ljupko devojačko gnezdašce; razoružavajući uticaj Enine iskrenosti i prostodušnosti omekšava i najtvrđa srca koja su ikad zbog bilo čega bila ljuta na nju.

Iako neosporno svojom ličnošću vozi roman i stvara pozitivnu atmosferu od početka do kraja, En nije idealizovana. Njena nesposobnost da razlikuje realnost od mašte na momente graniči s patološkim stanjima. Njena taština u pogledu svog fizičkog izgleda ponekad je dovodi u prilično ozbiljne probleme. Njene emocije i odnosi sa drugim ljudima često su prenaglašeni i hiperdramatizovani. Ali to je ona, En Širli iz Grin Gejblsa – takva je bačena na ovaj svet i uprkos svemu uspešno pliva kroz njega zahvaljujući svojoj harizmi i ogromnom trudu uloženom u sebe; potpuno operisana od sebičnosti, jedan od najživahnijih i najzanimljivijih ženskih glavnih likova u klasičnoj dečjoj književnosti.

Ovaj izuzetno emotivan roman zanimljiv je i po nadahnutim opisima prirode, koji su u decenijama posle objavljivanja snažno doprineli razvoju turizma u kanadskoj provinciji Ostrvo Princa Edvarda, gde je smeštena radnja. Po romanu je 1985. godine snimljena i istoimena, veoma uspešna TV serija, koja je prikazivana i kod nas (svo troje glavnih likova su sjajni i u seriji).

26391b

FAVORITI

ženski lik: Marila Katbert, žena koja svoju emotivnost maskira kao strogost i sarkazam, i koja je prve razmene fizičkih nežnosti u životu doživela tek sa En.

muški lik: Metju, mator momak koji se plaši žena kao đavo krsta i koji izgara od posla u polju jer celog života ne zna ni za šta drugo.

epizodni lik: Rejčel Lind, Marilina komšinica i poštovana rivalka, lokalna alfa ženka kojoj ništa u selu ne promakne i koja se za sve pita; strogo meri svačije postupke svojim tradicionalističkim aršinima, ali na izborima ipak dosledno glasa za liberale.

odnos: En i Metju, dve neočekivano srodne duše, pri čemu je ona njemu postala životna ljubav i nešto najzanimljivije što je ikad sreo, a on je njoj bio najdraža publika; na kraju se Metju radi En odvažio čak i žensku garderobu da kupuje.

Anne-of-Green-Gables-anne-of-green-gables-31196084-800-500

scena: Kad se isprepadani Metju krije u kuhinji od En i njenih drugarica, pa tom prilikom, dve godine nakon što je En došla kod njih, uspe da provali da ona, gle, ima sirotinjskiju odeću od druge dece, jer je Marila veliki protivnik puf rukava i bilo kog oblika mode.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 10
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-6089-182-4
izdanje na srpskom: Pčelica, 2011.
originalno izdanje: Lucy Maud Montgomery, Anne of Green Gables, 1908.
broj strana: 342
naslovna strana: Aleksa Jovanović

* * *

LUSI MOD MONTGOMERI (1874-1942)

lucy-maud-montgomery-1-sized

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook strane.

 Large Blog Image