Category Archives: ključne reči

tematski motivi koji se pojavljuju u romanima

Ema i Tesla 1 – Zamalo smrtonosni zrak

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za najbolju komediju za decu

Tokom jednog od svojih provalničkih pohoda po krovovima Predalekog Velegrada, devojčica Ema odozgo upadne u tajnu laboratoriju Nikole Tesle i upozna prisutne stanare. Pored samog genijalnog naučnika, tu su još i uštogljeni dečak Varnava, njegov ujak Lavrentije, koji je inače morsko prase, te Mekakuca, mozak Teslinog omiljenog psa koji je dobio besmrtnost u vidu malog robota s nožicama. Ema se oduševi Mekakucom, sprijatelji s Lavrentijem, zagotivi i nepristupačnog Teslu, ali s Varnavom je stalno u svađi. U kulminaciji sukoba s njim, Ema odlazi iz laboratorije, prethodno ukravši par Teslinih izuma, kako bi udobrovoljila okrutnog Kalauza koji je drži pod kontrolom. Kalauz je baci u kavez s jednim kosturom i kreće sa slugama zombijima u pohod na Teslinu laboratoriju. Ema se zajedno s kosturom oslobađa iz kaveza i stiže na vreme da odbrani laboratoriju od zombi apokalipse. Međutim, pravo zlo tek dolazi: grad pada pod kontrolu ambicioznog doktora Korvusa i njegovog pomoćnika, opake koale Blaže. Korvus ima aparat ribotron koji pretvara sva bića u ribe, a Blaža upravlja golemim robotom, kome jedini na megdan sme da izađe Teslin megarobot. Svakako, pomoći će mu Ema, kostur, Lavrentije, pa čak i Varnava. Mekakuca će dotrčkarati kad gužva prođe.

Svetska fascinacija Nikolom Teslom nije zaobišla ni komšijsku Mađarsku, odakle nam stiže Zamalo smrtonosni zrak, kojim je Ištvan Lakatoš započeo serijal Ema i Tesla. Lakatoš nam je poznat po svom romanu Kockograd, koji je na Knjigoskopu proglašen za najbolji strani roman za decu 2016. U Kockogradu je autor svoje mlade čitaoce suočio s ozbiljnim pitanjima o uređenju sveta, dok u Emi i Tesli nema takvih pretenzija i najviše se koncentriše na pružanje zabave. Pri tome se obilato služi svojim crtačkim umećem (Lakatoš je i vrlo cenjeni strip autor) kako bi kroz crtež ispričao pojedine delove radnje. Njegovo grafičko pripovedanje je vrlo integrisano u tok romana, a nastali produkt je živahni hibrid romana i stripa koji se čita uz prilično kikotanja.

Kao i u Kockogradu, i ovde se oseti autorova naklonost prema stimpanku, pa tako imamo tajnu laboratoriju, decu bez roditelja, devetnaestovekovne izume, mehanička bića, a džinovski robot kojim upravlja Tesla ima na leđima i džinovski ključ za navijanje. Ipak, žanrovski je ovaj roman preciznije definisati kao frenetičnu horor komediju, kojom jurcaju zombiji, kosturi i ljigava čudovišta iz kanalizacije, a povremeno protrčkara i jedan pseći mozak.

Lik Nikole Tesle je neosporna atrakcija romana. On je ovde prikazan kao dobronamerni čudak čiju genijalnost okolina na svoju štetu propušta da otkrije. Čak i kad u jednom trenutku Tesla, revoltiran ponižavanjem od strane gradskih vlasti, ponudi svoje usluge doktoru Korvusu, njegova urođena dobrota ga toliko definiše da ga Mračna Strana prosto odbaci kao nezanimljivog. Iako je često duhom odsutan i povremeno sklon paranoji (veruje da ga špijunira patka), njegova laboratorija je uvek prijatno utočište za sve čudake i frikove koji imaju problema s pripadanjem mejnstrimu.

Najbolje vođen je lik Eme. Od prgavog divljeg deteta koje psuje, bije se i nemilosrdno vređa krevet koji joj peva uspavanku, Ema tokom romana izraste u odgovorno čeljade koje je konačno otkrilo gde na ovom svetu pripada. Ovaj roman stoga možemo čitati i kao jednu malo pomerenu, ali prilično lepu priču o detetu beskućniku koje je našlo toplinu doma u Teslinoj tajnoj laboratoriji.

Likovi negativaca (Kalauz i Korvus) malo su iskarikirani, kao i dečak Varnava na početku romana. Međutim, Varnava kasnije takođe doživi dosta zanimljiv razvoj, da bi na kraju on bio taj koji Emi otkriva tajnu moć slatkog debelog jednoroga, čiji rog može da emituje ljubavne zrake.

Mangupskom šarmu ovog dela doprinosi i stalna komunikacija autora sa čitaocem, kao da se sve vreme izvinjava što su stvari tako šašave, ali eto, šta on tu može. Ema i Tesla 1 – Zamalo smrtonosni zrak je atraktivna kombinacija grafičke avanture, inovativne horor komedije, vickastog stimpanka i dikensovskog podzemlja.

muški lik: Morsko prase Lavrentije, Varnavin ujak, vešt je s telekinezom i telepatskim upravljanjem vozilima, ali je vešt i s procenjivanjem ljudi, pa je zaslužan za davanje Emi šanse za nov početak i čupanje iz kandži Kalauzove bande.
ženski lik: Svakako Ema, ali ne samo zato što je jedini ženski lik, već zato što je kompleksan lik koji se u svojoj potrebi za pripadanjem i domom stalno kreće između grubosti i nežnosti.
epizodni lik: Mekakuca – ideja o blentavom psećem mozgiću sa četiri nožice, koji voli da se češka i onda mlatara nožicom kao prava kuca, prosto je neodoljiva.
odnos: Ema i Varnava, koji su na početku romana dva potpuno nespojiva sveta, do kraja romana uspeju da razviju toleranciju prema prisustvu onog drugog u isto vreme na istom mestu.
scena: Epska tučnjava robota kojima upravljaju Tesla i opaka koala Blaža: “Najzad su dva robota bez ruku šutirala jedan drugog posred ruševina.”
zanimljivosti: U aktuelnom istorijsko-političkom kontekstu podizanja raznih ograda protiv slobode kretanja, zanimljivo je primetiti opsednutost doktora Korvusa fiksidejom o podizanju ograde oko Predalekog Velegrada.
U romanu se pojavljuje i Albert Ajnštajn, koji na kraju romana dolazi Tesli na partiju šaha. Ajnštajn je taj koji prepozna da je Emin drug kostur zapravo Elvis Presli.

emocije: 7
zabava: 8
stil: 8
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao – Ištvan Lakatoš (1980)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Ištvan Lakatoš
naslov: EMA I TESLA 1 – ZAMALO SMRTONOSNI ZRAK
izdanje na srpskom: Odiseja, 2017.
ISBN: 978-86-7720-147-0
format: 14×20 cm
broj strana: 184
povez: meki
pismo: latinica
ilustracije: Ištvan Lakatoš
prevod sa mađarskog: Draginja Ramadanski
originalno izdanje: Lakatos István, A majdnem halálos halálsugár, 2015.

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Misija: Muzej

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za domaći roman godine za decu

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za:
– najbolji avanturistički roman za decu
– najbolji punoletni ženski lik

Anđela, Sara i Aleksa su tim ASA, koji želi da u strateškoj igrici za mobilne telefone osvoji Narodni muzej u Beogradu. Zato prihvataju poziv Anđeline tetke Roksi u obilazak muzeja, želeći da u njemu uslikaju šest zadatih čekpointova, što bi im omogućilo da obeleže muzej kao zauzetu teritoriju. Međutim, na izloženim slikama koje su služile kao čekpointovi primećuju neobične stvari: na svakoj nešto nedostaje, dok na jednoj ima gomila onog što tu ne pripada. U jednom trenutku bivaju usisani u svet sa tih slika izloženih u Narodnom muzeju, gde im se priključuju mala Dubravka sa istoimene slike Jovana Bijelića i japanska lutka s autoportreta Moše Pijade. Svi oni zajedno prinuđeni su da se u tom svetu bore protiv velikih zala: Bojoždera, Vremejeda i Zaborava. A najgori je ovaj treći.

Misija: Muzej, treći roman Ivane Nešić za Kreativni centar, nastao je kao rezultat autorkinog razmišljanja o alternativnim muzeološkim praksama – nešto što bi se modernim rečnikom reklo „razvoj publike“. Moraju li deca da imaju otpor i strahopoštovanje prema muzejima i klasičnim institucijama kulture? Mora li klasično umetničko stvaralaštvo da im bude dosadno? Autorka na oba ova pitanja ima odrešit negativan odgovor, a svoj stav najbolje potkrepljuje upravo ovim romanom.

Misija: Muzej je roman u kome je jedna u principu sasvim uzbudljiva avantura organski ispletena oko 11 dela srpskih/jugoslovenskih slikara, uz dodatak karijatida Ivana Meštrovića. Sva ova umetnička dela autorka objašnjava čitaocu slikovito, razumljivo i sugestivno, uključujući i zanimljive detalje iz ličnih života umetnika. Njene informacije i lični doživljaji vrlo nenametljivo su plasirani u hodu, prirodno integrisani u dijaloge tokom radnje, a roman sadrži reprodukcije svih dela o kojima se govori. Tako će svako od čitalaca poneti bar neku od impresija iz ove atraktivne muzeološke šetnje: ponos italijanskog vinogradara sa istoimene slike Katarine Ivanović, setnu atmosferu Jesenjeg puta Save Šumanovića ili muziku boja u Predelu Jovana Bijelića. Time je bitan cilj ovog romana u potpunosti ispunjen, pa ovo postaje jedan od vrlo retkih romana koji od Knjigoskopa dobijaju svih 10 poena na skali za edukativnost, kao savršena edukativna proza.

No ovaj roman nije samo uspešan primer alternativne pedagogije, on sasvim lepo funkcioniše i kao akcioni roman fantastike. Psihologija malog kolektiva u velikoj frci vođena je pažljivo i uverljivo. Kretanje likova (i čitaoca) kroz ovu literarnu verziju video igrica efektno je rešeno kao prolazak kroz različite vrste realnosti, za šta je autorka i u ranijim delima pokazala sklonost i dobar osećaj. Pored kompetentnog korišćenja fantastike, Ivana Nešić ovde uspešno parira Urošu Petroviću i u spoju akcije i enigmatike.

Autoportret sa japanskim lutkama (Moša Pijade, 1916)

Bavljenje ovog romana pitanjem nivoa realnosti posebno je aktuelno u kontekstu igrica s proširenom realnošću (augmented reality), QR kodova, holograma i drugih mađija kojima je izložena generacija koju se želi navući na muzeje. Kao što sugeriše autorka, to sve mogu da budu jako korisna pomoćna oruđa, uz dodatak i literature kao moguće podrške. Ivana Nešić nas bez puno okolišanja uvodi u proširenu realnost svog romana, kao prirodno didaktičko sredstvo za edukaciju dece 21. veka. Ovaj roman je njena tetka Roksi – nadahnuti originalni popularizator umetnosti.

Ima u ovom romanu još nešto: svakako valja primetiti da je svet odraslih iz dečje vizure ovde predstavljen s velikom empatijom i uverljivošću, posebno kroz lik glavne junakinje Anđele. U onim delovima koji se dešavaju u ovoj našoj, „mainstream“ realnosti, Ivana Nešić pokazuje velik i dragocen, a vrlo redak talenat ubedljivog pričanja dramski suvisle priče iz ugla savremenog deteta. Ako i ubuduće nastavi da se interesuje za realistične savremene priče za decu i mlade, verujem da bi to bilo sasvim u rangu jedne Jasminke Petrović ili Vesne Aleksić, a toga nam uvek treba.

Rečena savremenost ovde se ispoljava i kroz edukativne poruke koje nisu samo približavanje klasične umetnosti. Ivana Nešić deci nudi i vrlo značajne razvojne teme identiteta, životne misije, borbe za slobodno mišljenje, odnosa prema telu i druge slične ozbiljne teme. Posebno je u tom smislu sjajno razmišljanje Anđele i tetke Roksi o nelagodi ogoljavanja, na primeru slike Kompozicija Milene Pavlović Barili. Misija: Muzej je uzbudljiva i na momente istinski dirljiva savremena avantura s mirisom muzeja, koja čitaocima raznih generacija donosi proživljeno iskustvo vizuelne umetnosti i ostavlja im u amanet civilizacijsku misiju brige o kulturi.


video intervju Knjigoskopa s autorkom

muški lik: Muzej sam, kreator matriksa u koji su glavni junaci upali, obraća im se kroz likove karijatida i konačno počinje da razvija smisao za humor.
ženski lik: Brižna, optimistična i nesalomiva Nadežda Petrović, koja organizuje poslednji otpor ugroženih likova sa slika.
epizodni lik: Mladi Moša Pijade s autoportreta s japanskim lutkama, zaneseni borac za bolji svet.
odnos: Vrlo zanimljiv međusobni odnos obe verzije Milene Pavlović Barili s njenog dualnog autoportreta Kompozicija, koje funkcionišu kao dva lica iste osobe i dve nerazdvojne strane istog identiteta.
scena: Kulturni šok dece pri susretu s muzikom sa kaseta u kolima tetke Roksande.

emocije: 8
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 10

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Ivana Nešić (1982)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Ivana Nešić
naslov: MISIJA: MUZEJ
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0474-7
format: 16,5×23 cm
broj strana: 109
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Boris Kuzmanović

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Doktor Proktor i smak sveta. Možda.

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za najbolju komediju za decu

nominovan za godišnju nagradu Knjigoskopa za 2017. za:
– strani roman godine za decu
– najbolji avanturistički roman za decu

radnja 

Norveška doživi invaziju lunakameleona, vanzemaljskih bića koja su u svom pravom obliku polupismeni pavijani ljudožderi, ali mogu da menjaju obličje, budu nevidljivi i koriste masovnu hipnozu. Tako uz pomoć TV hipnoze i SMS glasanja ubede Norvežane da izvrše državni udar, svrgnu kralja, postave vođu lunakameleona za predsednika i započnu pripreme za invaziju na Dansku i ostatak sveta, kako bi sve ljude ispekli u džinovskom pekaču za vafle i pojeli. Naši stari junaci Lisa, Bule i Doktor Proktor odoleli su masovnoj hipnozi i bacaju se u akciju da spreče lunakameleone. Kao saveznici, priključuju im se još neki nehipnotisani: stroga učiteljica Strube, nastavnik likovnog Gregor Galvanijus koji je mutirao u žabu, te sedmonogi pauk Peri. Oni moraju da pronađu kralja u izgnanstvu i da ga ubede da svojim hipnotičkim novogodišnjim govorom rashipnotiše naciju od lunakameleona. Ali avaj, kralj se zaljubi u učiteljicu Strube i zbog ljubomore na nastavnika Gregora odbija da sarađuje na spasavanju sveta. I šta sad?

komentar 

U prvom nastavku serijala o Doktor Proktoru (Doktor Proktorov prdiprah) Nesbe je vežbao žanr dečjeg romana kroz razradu dosetke o superprašku za prdenje, i ta stilska vežba pokazala se vrlo uspešnom. U drugom nastavku (Doktor Proktorova vremeplovna kada) Nesbe je uneo i neke dosta ozbiljnije tonove, uspevši da napravi vrlo dinamičan i smešan akcioni roman, obojen i nekim mračnijim emocijama. U ovom, trećem nastavku Doktor Proktor i smak sveta. Možda. opet smo od ovog multitalentovanog Norvežanina dobili nešto drugačije i novo, i opet to što smo dobili sjajno funkcioniše.

Glavni dečji likovi Lisa i Bule ovde su još za nijansu samosvesniji i međusobno uhodaniji nego u prethodnom nastavku. Lisa je i ovde pronicljivi psiholog s nepogrešivom intuicijom da kod drugih nanjuši tajnu zaljubljenost. Doktor Proktor dobija još prostora kao lik: dok je u ranijim nastavcima ponekad zapadao u stereotip o čupavom, rasejanom i pogubljenom izumitelju, ovde ima dosta situacija u kojima mora da misli efikasno i odlučno, pri čemu se pokazuje kao zapravo prilično organizovan tip kad zagusti. Takoreći lider.

Nesbe i u ovom nastavku vešto i s uživanjem zapetljava situaciju, dijalozi su još efektniji, a uspešne dosetke kao da mu još lakše ispadaju iz rukava. U ovoj zimskoj avanturi vrlo efektno koristi sneg i snežne panorame kao literarnu scenografiju za spektakularno dejstvo prdipraha, s obaveznim stresanjem snega sa jelovih grana. Bez ikakvog pardona uvlači nas u potpuno bizaran zaplet o žabama i Bitlsima koji spasavaju svet od pavijana i benda ABBA, tako da čitaocu preostaje samo da se prepusti i kikoće svaki čas. A razloga za kikot je sijaset i na više nivoa. Deca će se smejati šašavim događajima i likovima, suludim akcionim situacijama i uvrnutostima svih vrsta, a odrasli će se zabaviti i koječime drugim – za njih autor ovde nudi bezbrojne žaoke na račun skandinavskih naroda, muzičke reference i ironični momenat s pop muzikom koja spasava svet, karikaturalnu SMS demokratiju, sprdanje s političkim protokolima i ceremonijama, kao i brojne druge mangupski blasfemične ispade.

U poslednjoj sceni, na proslavi pobede nad invazorima, kroz izrečene zdravice glavnih likova Nesbe iznosi neke prilično “bilbovski” zamršene poruke o pravu na pogrešku i različitost, koje kao da tu nisu prava poenta, ili su na tom mestu date kao poenta za decu – dok odrasli tu možda mogu da čuju i neke druge, mračnije akcente o manipulaciji, masovnoj psihologiji i prirodi demokratije. Doktor Proktor i smak sveta. Možda. je natprosečno inteligentan i vrhunski zabavan šeretski roman za decu, ali i britka pajtonovska politička satira za njihove roditelje koji vole Nesbea.

muški lik: Doktor Proktor u ovom trećem nastavku kao da je konačno odrastao i postao alfa mužjak u priči – možda zahvaljujući obnovljenoj vezi sa Žilijet Margaren, koju je muški spasao u prethodnom nastavku.
ženski lik: Rusemari Strube, alfa ženka u ovoj epizodi, koja lupa šakom o sto i strogog pogleda naređuje kralju šta mu je činiti.
epizodni lik: Peri, sedmonogi peruanski pauk sisavac, doživeo je u ovom nastavku punu emancipaciju kao preduzimljivi akcioni heroj.
odnos: Ljubavni trougao kralj-Rusemari-Gregor, u kome učiteljica odbija kralja zbog čoveka-žabe, što je kralj ovako prokomentarisao: “To me je duboko povredilo, samo da znate. Pa ja sam valjda kralj, zar ne? A šta je on? Žaba? Oprostite, Rusemari, ali ovo je zaista već ponižavajuće.” Potpuno može čovek da ga razume.
scena: Kratka epifanijska scena leta zmajem u norveško predvečerje, kada Lisa postane svesna koliko je svet lep i zavređuje spas od propasti.
zanimljivosti: Pavijani iz kosmosa imaju šuljeve ispod repa, psuju, veoma su skloni slovnim greškama i opsesivno kradu čarape ljudima kako bi sakrili kandže na nogama. Tako je ovo postala druga Odisejina knjiga u kojoj se pominju čarapokradice.
citat: Buletov vispren odgovor kralju na pitanje da li je norveški narod poslušao kraljev govor protiv okupatora za vreme Drugog svetskog rata: “Pa, možda ne u tolikom broju koliko je trebalo, ali više nego da ništa nije rekao.” 

emocije: 7
zabava: 10
stil: 9
edukativnost6 

Aleksandar Gubaš 

* * * 

on je ovo napisao:  Ju Nesbe (1960)

* * * 

OPŠTI PODACI 

autor/ka: Ju Nesbe
naslov: DOKTOR PROKTOR I SMAK SVETA. MOŽDA.
izdanje na srpskom: Odiseja, 2017.
ISBN: 978-86-7720-148-7
format: 14×20 cm
broj strana: 308
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Ana Petrović
prevod sa norveškog: Radoš Kosović
originalno izdanje: Jo Nesbø, Doktor Proktor og verdens undergangKanskje., 2010. 

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Loranga ima preča posla

radnja

Na jednoj farmi negde u Švedskoj žive Loranga, koji spava ispod stola u kuhinji, i njegov sin Masarin, koji spava ispod kauča. U šupi pored njih živi Lorangin polusenilni tata Dartanjan, koji se nekad probudi ne znajući ko je, pa si izmisli ulogu i identitet za taj dan, a kad se probudi pod pravim imenom, obično uvek misli da pati od najčudnijih bolesti. Kućni ljubimac im je žirafa, koja je jednog dana dolutala u njihovo dvorište i ostala tu da živi, kao i hiljadu tigrova koji su dojurili u stampedu i zaposeli im ambar. Prilikom jednog odlaska u policijsku stanicu, Loranga i Masarin upoznaju kradljivca Gustava, koji im postane najbolji prijatelj. Loranga u šumi nađe papagaja i Gustav ga strašno poželi jer papagaj ume da kaže njegovo ime. Na kraju uspe da ga ukrade i odvede kod sebe u zatvor, na opšte oduševljenje ostalih zatvorenika.

komentar

Roman Barbru Lindgren Loranga ima preča posla zapravo nema nikakvu relevantnu pravolinijsku radnju, već se čita kao niz iščašenih vinjeta i epizoda iz života nekoliko vrlo čudnih i neodoljivo zabavnih likova. Loranga je simpatičan lenjivac i probisvet koji ima pametnija posla nego da traći život na traženje posla, baš kao što i autorka ima preča posla nego da smišlja neku ozbiljnu konvencionalnu radnju. Za razliku od prezimenjakinje Astrid, koja je u Pipi Dugoj Čarapi kreirala dečji raj bez roditelja, Barbru Lindgren je ovde stvorila dečji raj u kome su odrasli detinjasti, prostodušni i zaigrani kao deca. Čak i dosadni zakoni fizike u ovom njenom literarnom svetu često ne važe: ljudi govore ispod vode, voze kola bez motora, čuju kako drugima zvoni u ušima, tigrovi se rastope i isperu kad uđu u bazen… Kad se zaraze psećom kugom, Loranga i Dartanjan odjednom dobiju pseći rep da njime mašu, a sutradan kad ozdrave, i rep im bez objašnjenja nestane. Ovde nikakva objašnjenja i nisu potrebna: u kikotavom svetu apsurda koji je s velikim veseljem konstruisala, autorka si poput deteta daje mašti na volju kad god joj se nešto učini zabavno, uvodeći sopstvena pravila kao i Loranga u svoje igre s ukućanima. Njeni junaci su po ceo dan usred nekih igara i pritom, kao i u pravoj dečjoj igri, stalno nešto sitno jedni drugima podvaljuju i varaju, ne doživljavajući te sitne prevare i podvale kao nešto posebno bitno. Čak i Gustav u jednom trenutku kaže: “Valjda mogu da budu prijatelji oni koji jedni drugima nešto mažnjavaju.” Likovi Barbru Lindgren su detinje naivni, puni poverenja i orni za igru bez obzira na godine, a Loranga ima preča posla je manifest eskapizma i besmrtnosti dečje igre.

muški lik: Lopuža Gustav, veseli kleptoman kojeg najviše zabavlja da krade šta stigne, bez ikakve zle namere i koristoljublja, i koji strogo pazi da se vrati u zatvor u vreme kad se deli puding od čokolade.
ženski lik: Nema nijednog, ovo je isključivo dečačka knjiga. Osim ako kao ženski lik ne računamo žirafu, koja živi svoj nezavisan život na farmi glavnih junaka, spava na bunjištu sa glavom u konzervi i ponekad odluta po okolini da jede krevete i čini druge čudne stvari.
epizodni lik: Dartanjanov deda, bizaran prastari momak koji kukuriče sa drveta i jede zrnevlje i gumene bombone, ali povremeno funkcioniše kao glas razuma koji niko neće poslušati, naročito kad ubeđuje Lorangu da nađe posao ili Masarina da upiše školu.
odnos: Loranga i Masarin, otac i sin koji su najbolji drugari, mada Loranga često ne može da odoli da ne iskoristi poziciju starijeg kako bi određivao pravila igre da idu njemu u korist.
scena: Žurka za Gustavov 40. rođendan, kad Dartanjan umisli da je pekar i napravi mu tortu od šešira i paste za zube, a Loranga i Masarin mu poklone kasu iz prodavnice.
zanimljivosti: Žirafa je jednom prilikom pojela krov Lorangine garaže, pa je u nju napadala kiša i tako je nastao bazen, u kome likovi ovog romana provode dosta vremena, a u njega su se odnekud naselile štuke i haringe.

emocije: 6
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 5

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala: Barbru Lindgren (1937)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Barbru Lindgren
naslov: LORANGA IMA PREČA POSLA
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0427-3
format: 18×22,5 cm
broj strana: 160
povez: tvrdi
pismo: ćirilica
ilustracije: Eva Sikorova-Pekarkova
prevod sa švedskog: Slavica Agatonović
originalno izdanje: Barbro Lindgren, Loranga, Loranga, 1969.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra i sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Pokvarni dom

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za najbolju komediju za decu

radnja

Vaše dete ima dobro srce? Poverite ga Zloberti Štetković, upravnici novootvorenog Pokvarnog doma, i ona će ga prevaspitati u nitkova i hulju. Tako se barem reklamira, ali stvari krenu drugačije nego što je Zloberta zamišljala. Prvu generaciju vaspitanika Pokvarnog doma čine razni štetnici i druga zla bića: mlada omaja Lelujka koja bi trebalo da navodi ljude da zalutaju, ali umesto toga ona funkcioniše kao najpreciznije GPS navođenje; muška suđaja Usud, koji bi trebalo da deci dodeljuje zlu sudbinu, ali on to naprosto ne može; Strahožder i Grozožderka, deca tiranskog kralja Strogoglava koja bi trebalo da naslede njegovu strahovladu, ali su suviše saosećajni i nežni; Bebiroga, Babarogino mladunče, koje je zapravo sasvim dobroćudno dete, iako divljački psuje glasom kao iz “Isterivača đavola”; i na kraju, banda patuljaka koji imaju nezadrživ poriv da pomažu ljudima. Niko od njih ne želi da bude zaista zao i efikasno se udružuju u otporu Zlobertinim pokušajima da ih iskvari – sve dok đavo lično ne pošalje u Pokvarni dom svog unuka ljudoždera, naprasitog Przzvoljka, koji preti da rasturi tu slogu i pojede Strahoždera i Grozožderku.

komentar

Već svojim naslovom roman Pokvarni dom iskusne češke autorke Danijele Fišerove (u originalu: Pohoršovna) daje naslutiti originalnu vrstu uvrnutosti koja ga celog obeležava. Ideja o suprotnosti popravnom domu, u kome se prevaspitavaju neuspela zla bića, nudi razne mogućnosti za raspojasano zezanje, koje Fišerova obilato i vešto koristi. Kroz ceo roman ona se kreativno igra pripovedačkim postupkom, smejulji se zloći, slavi smeh i ljubav i pruža šansu za iskupljenje i najokorelijem mrgudu. No i pored destrukcije ozbiljnosti i parodiranja horora, ona uspeva da sasvim efikasno izgradi neophodnu napetost u ovom kratkom, ali dinamičnom i nepredvidljivom romanu.
Razigrane ilustracije Jitke Petrove daju svemu tome posebnu draž i čine sastavni deo celokupnog doživljaja, a tu su i autorkine grafičke i tipografske zezalice, poput direktnih obraćanja čitaocu kroz tekst u drugoj boji, eufemističkih prevoda Bebiroginih psovki u italiku itd. Na to se prilično efektno nadovezao i prevod Marije Ilić. Pokvarni dom je češki prpošna, dražesno uvrnuta i neodoljivo anarhična poslastica za svu decu koja obožavaju horor komedije.

muški lik: Tvrtko Štetković, Zlobertin submisivni muž, tokom romana doživljava oslobođenje i emancipaciju, postavši istinski junak svoga i tuđih života.
ženski lik: Ogromna i naprasita Škrgutka, odana tetka Strahoždera i Grozožderke, za ovo dvoje dece prevrnuće nebo i zemlju i nikako joj ne valja stati na put.
epizodni lik: Przzvoljak, đavolak koji bane u Pokvarni dom kao klasični bully, ali pod uticajem dobrote ostalih vaspitanika doma postaje jasno ono što je Fišerova predivno formulisala za njega: “Nije on đavo preobučen u dobrog dečka, on je dobar dečko s tankom pokoricom đavola jer se boji dede iz pakla…” – retko dobar opis psihološkog mehanizma transfera agresivnosti u porodici.
odnos: Veza između Pima, novootkrivenog brata Strahoždera i Grozožderke, i njegovih/njihovih roditelja, opisana kroz nevidljivu nit ljubavi i brige koja spaja srca roditelja i sina, ali koja nekad suviše ograničava razvoj i sputava slobodno disanje.
scena: Cela uzbudljiva završnica romana u kojoj Škrgutka kreće u akciju, od njenog bacanja cokule u kačamak, preko borbe s omađijanom stolicom, do presecanja te nevidljive niti koja je gušila Pimove grudi.
zanimljivosti: Ovaj vrcavi, dinamični i vrlo zabavni roman dobitnik je nagrade za najbolju dečju knjigu 2014. godine napisanu na češkom jeziku.

emocije: 7
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala: Danijela Fišerova (1948)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Danijela Fišerova
naslov: POKVARNI DOM
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0387-0
format: 18×22,5 cm
broj strana: 117
povez: tvrdi
pismo: ćirilica
ilustracije: Jitka Petrova
prevod sa češkog: Marija Ilić
originalno izdanje: Daniela Fischerová, Pohoršovna, 2014.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra i sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image