Category Archives: odrastanje

romani u kojima se prikazuje sazrevanje i osamostaljivanje maloletnih glavnih junaka

En iz Grin Gejblsa

Marila i Metju Katbert su brat i sestra koji su nasledili lepo kanadsko imanje Grin Gejbls i u njemu proveli decenije usedeličkog života bez partnera i dece. No kako im se starost primakla, poželeli su da usvoje nekog dečaka iz sirotišta koji bi im pomagao oko imanja. Zahvaljujući jednom nesporazumu, umesto dečaka stigne im En Širli, čudna brbljiva jedanaestogodišnja crvenokosa devojčica sa glavom u oblacima, koju vrlo ovozemaljska Marila nikako ne razume i ne vidi nikakvu korist od nje.

delfi_en_iz_grin_gejblsa_lusi_mod_montgomeri

Na Metjuovo insistiranje, Marila na kraju ipak reši da pruži En šansu, pod uslovom da se Metju ne upliće u vaspitanje devojčice, sluteći da bi je on razmazio. I tako započne život En u pitomom i slikovitom Grin Gejblsu, koji je njoj od prvog trena delovalo kao mesto iz bajke i ispunjenje svih snova jednog siročeta.

Marila uporno pokušava da od zanesene i rasejane devojčice napravi ozbiljnu, praktičnu i odgovornu devojku, ali En ima neviđen talenat da sve čega se prihvati nekako uvek zabrlja u trenutku kad joj misli odlutaju. Pritom joj jezik nezaustavljivo radi sto na sat – to je osobina koja Marilu u početku užasava, a kasnije se s naporom trudi da prikrije koliko je to zapravo zabavlja.

No iako nije baš najpouzdanija pomoć u kući, En voli školu i sve osim geometrije joj veoma ide od ruke. Na njen školski uspeh vrlo podsticajno utiče večito rivalstvo s mladim Gilbertom Blajtom, za koje tvrdoglava En godinama ne želi da prizna da je zapravo prikrivena obostrana simpatija.

En iz Grin Gejblsa je klasično ostvarenje dečje literature napisano početkom XX veka, koje u početku uopšte nije bilo namenjeno specifično deci kao publici, tako da ga možemo čitati kao roman o En, ali i o Marili i Metjuu. Paralelno sa sazrevanjem En, pratimo i razvoj Marile od namrgođene sredovečne žene sputane rigoroznom samodisciplinom, do osobe koja na kraju prihvata sopstvene emocije i izgine od plača kad En odleprša iz gnezda. Odnos njih dve je ključni razvojni tok romana, i od početne i dugogodišnje napetosti transformiše se u uzajamnu duboku zahvalnost i savezništvo u nevolji, kad na kraju Marilu shrvaju zdravstveni problemi.

Anne-Shirley-and-Marilla-Cuthbert

Kroz niz kratkih, uglavnom zabavnih sličica iz života, autorka Lusi Mod Montgomeri prati naslovnu junakinju od njenih 11 do 16 godina života, od izlaska iz sirotišta do odlaska na koledž. Bez i najmanjeg svesnog napora, En za to vreme drastično menja okolinu oko sebe, kako fizički, tako i socijalno. Asketsku i ogoljenu sobu koju joj je Marila dodelila na imanju ona vremenom preobražava u ljupko devojačko gnezdašce; razoružavajući uticaj Enine iskrenosti i prostodušnosti omekšava i najtvrđa srca koja su ikad zbog bilo čega bila ljuta na nju.

Iako neosporno svojom ličnošću vozi roman i stvara pozitivnu atmosferu od početka do kraja, En nije idealizovana. Njena nesposobnost da razlikuje realnost od mašte na momente graniči s patološkim stanjima. Njena taština u pogledu svog fizičkog izgleda ponekad je dovodi u prilično ozbiljne probleme. Njene emocije i odnosi sa drugim ljudima često su prenaglašeni i hiperdramatizovani. Ali to je ona, En Širli iz Grin Gejblsa – takva je bačena na ovaj svet i uprkos svemu uspešno pliva kroz njega zahvaljujući svojoj harizmi i ogromnom trudu uloženom u sebe; potpuno operisana od sebičnosti, jedan od najživahnijih i najzanimljivijih ženskih glavnih likova u klasičnoj dečjoj književnosti.

Ovaj izuzetno emotivan roman zanimljiv je i po nadahnutim opisima prirode, koji su u decenijama posle objavljivanja snažno doprineli razvoju turizma u kanadskoj provinciji Ostrvo Princa Edvarda, gde je smeštena radnja. Po romanu je 1985. godine snimljena i istoimena, veoma uspešna TV serija, koja je prikazivana i kod nas (svo troje glavnih likova su sjajni i u seriji).

26391b

FAVORITI

ženski lik: Marila Katbert, žena koja svoju emotivnost maskira kao strogost i sarkazam, i koja je prve razmene fizičkih nežnosti u životu doživela tek sa En.

muški lik: Metju, mator momak koji se plaši žena kao đavo krsta i koji izgara od posla u polju jer celog života ne zna ni za šta drugo.

epizodni lik: Rejčel Lind, Marilina komšinica i poštovana rivalka, lokalna alfa ženka kojoj ništa u selu ne promakne i koja se za sve pita; strogo meri svačije postupke svojim tradicionalističkim aršinima, ali na izborima ipak dosledno glasa za liberale.

odnos: En i Metju, dve neočekivano srodne duše, pri čemu je ona njemu postala životna ljubav i nešto najzanimljivije što je ikad sreo, a on je njoj bio najdraža publika; na kraju se Metju radi En odvažio čak i žensku garderobu da kupuje.

Anne-of-Green-Gables-anne-of-green-gables-31196084-800-500

scena: Kad se isprepadani Metju krije u kuhinji od En i njenih drugarica, pa tom prilikom, dve godine nakon što je En došla kod njih, uspe da provali da ona, gle, ima sirotinjskiju odeću od druge dece, jer je Marila veliki protivnik puf rukava i bilo kog oblika mode.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 10
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-6089-182-4
izdanje na srpskom: Pčelica, 2011.
originalno izdanje: Lucy Maud Montgomery, Anne of Green Gables, 1908.
broj strana: 342
naslovna strana: Aleksa Jovanović

* * *

LUSI MOD MONTGOMERI (1874-1942)

lucy-maud-montgomery-1-sized

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook strane.

 Large Blog Image

 

 

Karolinin tajni dnevnik

Karolina Prado je brazilska maturantkinja koja sprema prijemni za novinarstvo i želi da dobije Nobelovu nagradu za doprinos smanjenju društvenih nejednakosti u svojoj zemlji i celom svetu. Takođe i za spasavanje brazilskih prašuma, ugroženih bioloških vrsta i uopšte, čitave planete od globalnog zagrevanja i sveopšte propasti. Kao što kaže naziv Karolinin tajni dnevnik, ovaj roman prati razmišljanja i dileme glavne junakinje u formi svakodnevnih dnevničkih zapisa, što mu daje posebnu draž neposrednosti i životnosti.

Karolinin tajni dnevnik koric...

Karolina gaji simpatije prema siromašnim slojevima stanovništva, iako je ćerka jedinica roditelja iz prilično dobrostojeće srednje klase. Tu se negde nalazi i uzrok mnogih dilema koje Karolina ima o svom mestu u društvu – dok mnogi nemaju šta da jedu ni gde da žive, ona živi sama u stanu koji su joj roditelji kupili i plaćaju joj ličnu kućnu pomoćnicu. I kako sad Karolina da diže svetsku revoluciju za pravednije društvo, a ovamo ima kućnu pomoćnicu? I ne samo to – ista ta kućna pomoćnica potpuno je nezainteresovana za tu njenu revoluciju, jer spokojno veruje da će siromašnima posle smrti pripasti Carstvo nebesko.

Karolina smatra da su njeni roditelji zaostali i konzervativni. Nervira je njihova komunikacija zbog onog što smatra konvencionalnim malograđanskim razmišljanjem, i zbog toga što smatra da je brak prevaziđena vrsta odnosa među ljudima. Karolina se loži na Rika, svog mladog profesora književnosti, smatrajući da treba da je primete stariji jer je zrelija od ostalih. Riko nema nikakav plan da se smuva s njom, ali je zato saleće njen bivši dečko Gigo. On svoj penis od milja zove Libido, zbog čega je Karolina svoju vaginu nazvala Libida.

Karolinu prilično zbunjuje to što se Libido i Libida tako lepo slažu: kako to da ona ne može da odoli nekome tako politički neosvešćenom kao što je Gigo? Kako to da neko toliko prostodušan i neintelektualan može da je dovede do orgazma i da kod nje izazove ljubomoru, to “prevaziđeno malograđansko osećanje”?

804575_967

Seks je vrlo bitna stvar u Karolininom dnevniku. Kroz ceo roman ona traži svoj klitoris u ogledalu, pa ga nađe, pa uživa u tom epohalnom otkriću. Pored toga, Karolina otkrije i da seks nema baš uvek veze sa zaljubljenošću, ali isto tako i da osećaj sreće u životu ne zavisi uvek od toga da li je neko srećno zaljubljen. Zbog mnogo stvari Karolinin tajni dnevnik je zapravo vrlo feministički roman, hrabro pokrećući neke kontroverzne teme i pitanja na jedan prilično duhovit način. Posebno mnogo ima opservacija i razmišljanja na temu braka i drugih oblika veza i odnosa među ljudima različitog i istog pola.

Problem za razvijanje empatije prilikom čitanja može da predstavlja to što Karolina u dobrom delu romana deluje pomalo ćurkasto, da bi se tek pri kraju pokazalo da je zapravo prilično kreativna i talentovana – uspeva da upiše novinarstvo u konkurenciji 25:1. Sa druge strane, prilično je zanimljivo kako autorka romana Bebeti do Amaral Guržel kroz ceo roman svoju junakinju spušta na zemlju: Karolina koja stalno želi da bude okružena intelektualnom elitom zapravo se najbolje oseća u društvu Izabel i Volfganga, priprostog para koje ona zove “pčelice”; Karolina koja želi besklasno društvo i jednakost među ljudima sanjari o dekadentnom provodu u Parizu; Karolina koja smatra da je liberalnija od roditelja zapravo je često puna predrasuda o drugima i sklona trpanju ljudi u kalupe.

Autorka kroz ovaj roman u komičnoj formi dotiče i neke vrlo ozbiljne socijalne teme u Brazilu, zemlji u kojoj i dalje u zgradama postoje posebni liftovi za poslugu. Žudi, četrnaestogodišnja ćerka Karolinine služavke, zatrudni nakon što je siluje teča kome niko ništa ne može. Odmah nakon spontanog pobačaja, Žudi mora da nađe neki posao jer je “već dovoljno velika” da doprinese kućnom budžetu svoje siromašne porodice.

curitiba-brazil com2(centar Kurićibe / foto: www.curitiba-brazil.com)

Posebna zanimljivost ovog romana je što nam pruža jednu nesvakidašnju razglednicu Kurićibe, dvomilionskog glavnog grada brazilske savezne države Parana, dajući nam usput dosta informacija o kulturnoj sceni i prirodnim bogatstvima ove ogromne južnoameričke zemlje.

FAVORITI

ženski lik: Marija Rita, Karolinina pobožna kućna pomoćnica, koja veruje da su knjige nepotrebne jer sve piše u Bibliji, i koja se više uzbuđuje oko toga da li njene kokoške komuniciraju međusobno nego oko toga što joj je rođak silovao ćerku.

muški lik: Zabavni i opušteni Gigo i njegov Libido.

epizodni lik: Sesilija i Evalda, kokoške Marije Rite, čiji međusobni odnos prolazi tokom romana kroz burne uspone i padove.

odnos: Karolinini roditelji koji kriju od ćerke da duvaju i koji su, nasuprot mišljenju svoje ćerke, zapravo sasvim liberalni i srećno zaljubljeni i pored neverstava za koja oboje znaju.

scena: Brakorazvodna žurka drugara Karolininih roditelja, sa ritualnim zajedničkim cepanjem zajedničkih fotografija.

predrasude

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 7
ZABAVA: 9
STIL: 8
EDUKATIVNOST: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7720-084-8
izdanje na srpskom: Odiseja, 2013.
originalno izdanje: Bebeti Mader do Amaral Gurgel, O diário supersecreto de Carolina, 2000.
broj strana: 251
naslovna strana: Manja Radić Mitrović

* * *

BEBETI DO AMARAL GURŽEL (1954)

Bebeti Mader do Amaral Gurgel

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Sjaj zvezda na plafonu

_sp-sjaj-zvezda-na-plafonu

Jena ima 13 godina i mama Liv joj umire od raka dojke. Pored svih uobičajenih nesigurnosti koje donosi pubertet, Jena sad mora da se nosi i sa suprotstavljenim osećanjima u vezi s majčinom bolešću – od tuge zbog svega što se dešava, do stida što joj je majka slabo pokretna i ćelava. Brigu o kući preuzela je Jena, ona plaća račune, kuva majci, ide u nabavku s kreditnom karticom – radi mnoge stvari koje deca od 13 godina ne moraju da rade.

Osim mame, Jena ima samo baku i dedu, jer ju je tata ostavio kad je imala samo dve godine i odselio se u Stokholm. Kad Liv počne da biva sve lošije, baka i deda počinju da provode sve više vremena uz nju, što se Jeni ne dopada. Ne želi da prihvati druge ljude u intimnom prostoru koji je 13 godina delila samo s mamom; ne želi da prihvati baku i dedu kao svoju buduću novu porodicu, umesto odlazeće mame Liv.

protivtoganemozenista

Protiv mnogo toga što joj se dešava u životu izazvano majčinom bolešću Jena ne može ništa. Dok joj se tako porodična situacija protiv njene volje nezaustavljivo menja, Jeni se dešavaju promene i u društvenom životu. Postepeno se udaljava od svoje dugogodišnje najbolje prijateljice Susane, s kojom je delila status neupadljive devojke koja ne ide po žurkama, i počinje da se zbližava sa Ulis, glavnom ribom iz odeljenja i dušom svih žurki. Ulis se ispostavlja kao mnogo sličnija Jeni nego što je to iko mogao da pretpostavi: obe dele očaj zbog svojih majki, samo na drugačije načine. Obe vezuje osećanje da život nije fer. I zajedničko jedenje palačinki.

Švedska autorka Juhana (ili Johana) Tidel napisala je svoj prvi roman Sjaj zvezda na plafonu kad je imala samo 19 godina. Roman je, doduše, objavljen nekih tri godine kasnije, što znači da je bilo prilike da se u međuvremenu dorađuje i dozreva, ali i pored toga potpuno je neverovatno da neko tako mlad napiše tako zaokružen i ubedljiv roman. To svakako ima veze s tim što je ovo zapravo autobiografsko delo, jer je i autorka sa 13 godina ostala bez majke na isti način kao i Jena.

prosiriose

Pripovedni stil je obeležen prilično neobičnom mešavinom prvog i trećeg lica. Formalno, autorka u romanu koristi treće lice – međutim, toliko je dobro upućena u tok misli glavne junakinje da to zapravo zvuči kao ispovest u prvom licu koja je maskirana u treće lice, jer Jena odbija da prihvati da se to sve dešava njoj: to mora da nije istina, to mora da nije njen život, to ne treba da ispadne tako, to se sigurno dešava nekom trećem, a ne njoj. U suštini, ceo roman je prepričan unutrašnji monolog, i poneki unutrašnji dijalog sa bitnim osobama iz Jeninog okruženja.

Sjaj zvezda na plafonu je istinski potresna hronika suočavanja vrlo mlade ćerke s umiranjem majke, upravo zato što zvuči tako proživljeno i što deluje kao autentični transkript toka misli, otkrivajući nam svu dramu unutrašnjeg sveta deteta kome se dešava nešto toliko neprihvatljivo. Autorka nas duboko uvlači u taj užas Jeninog doživljavanja sopstvene životne situacije kao nečeg potpuno nadrealnog, od čega kroz ceo roman neuspešno pokušava da pobegne.

Pored prenošenja Jeninih emocija vezanih za majku, autorka je vrlo živopisna i upečatljiva u opisivanju njenih proživljavanja vezanih za sopstveni pubertet i status u društvu. Posebno je zanimljiv i inspirativan razvoj događaja u trouglu između Jene, Susane i Ulis. Taj mini esej o evoluciji prijateljstva je takođe jedan od jakih razloga zbog kojih se ova knjiga naprosto mora pročitati, bez obzira na godine čitaoca. A ovo je najkraće i najbolnije poglavlje romana:

dalisiidaljecerka

 

FAVORITI

ženski lik: Ulis, direktna, otvorena, saosećajna, ona koja te ne teši samo reda radi, već koja zaista želi da ostane uz tebe jer je to tako prirodno da se uradi kad nekom trebaš, bila to Jena ili Liv.

muški lik: Deka koji Jeni tepa Jena Pena i koji se potpuno slomi gledajući umiranje ćerke.

epizodni lik: Erika, Jenina rođaka koja je oraspoloži i nasmeje na majčinoj sahrani prisećanjem na njihove zajedničke anegdote sa dečacima.

odnos: Prijateljstvo između Jene i Susane/Zuzane, koje prirodnim tokom stvari izbledi jer ih više ne interesuju iste stvari i ne razmišljaju više na isti način; Susana živi zaštićena u kompletnoj porodici i loži se i dalje na konje, dok je Jena ostala bez majke i ljubila se sa dečakom.

scena: Svađa i pomirenje Jene i bake prilikom pakovanja stvari za selidbu.


trejler za roman koji su uradili članovi čitalačkog kluba Mreža B.O.O.K.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 10
ZABAVA: 7
STIL: 10
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

 

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7781-700-8
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2009.
originalno izdanje: Johanna Thydell, I taket lyser stjärnorna, 2003.
broj strana: 210

* * *

JUHANA TIDEL (1980)

johanna_thydell

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Četiri deteta, tri mačke, dve krave, jedna veštica (možda)

naslovna

Beverli je nabusita starmala dablinska trinaestogodišnjakinja koja letuje u irskom primorskom mestašcu Tranaroneu, gde upoznaje druželjubivu sanjalicu Elizabet i njenog jedanaestogodišnjeg astmatičnog rođaka Džerarda. Opsednuta naukom i naučnim objašnjavanjem i premeravanjem stvari, Beverli odlučuje da jednog jutra povede detaljno organizovanu ekspediciju na obližnje Gospino ostrvo, na koje je za vreme oseke moguće doći pešice. U ekspediciju pozove Elizabet i Džerarda, a protiv njene volje priključuje im se i nešto stariji Kevin, sin vlasnice lokalne prodavnice.

Beverlina ideja je bila da članovi njene ekspedicije istraže ostrvo, mapiraju ga, zapišu zanimljivosti i vrate se kući pre nego što im plima to onemogući. Ali što je u teoriji bilo dobro i precizno zamišljeno, potpuno je propalo u praksi: Elizabet ugane nogu, stvari u kojima su im bile zalihe hrane nestanu, a nad njih se nadvije oluja u najavi. Jedino što im preostaje je da se sklone u neku kuću koju su uspeli da nađu, na tom ostrvu koje bi trebalo da je pusto.

Kuću zatiču praznu, ali daleko od toga da odaje utisak napuštenosti. Upoznat sa lokalnim pričama, Kevin ima ideju ko bi mogao tu da živi, i to ga ne čini nimalo spokojnim, a svoj strah prenosi i na druge. I zaista, stanarka se uskoro pojavljuje – to je Dimfna, samotna čudakinja koja zavija kroz prozor kao vuk, plesom priziva kišu, kravu zove svojim imenom i pušta je da spava u sobi za goste, a obema mačkama je dala isto ime. Sa takvom jezivom ženom četvoro preplašene dece treba da provedu oluju zarobljeni na zabačenom ostrvu, pri čemu niko od njihovih roditelja nema pojma gde su.

ilustracija

Četiri deteta, tri mačke, dve krave, jedna veštica (možda) je prilično čudan i zanimljiv naslov, ali može da stvori pomalo pogrešan utisak o ovom romanu jer zvuči detinjastije nego što jeste. Ovo nije bajka ni slikovnica za predškolce, ovo je sasvim ozbiljan psihološki roman u kome su svi likovi briljantno portretirani. Autorka Šivon Parkinson je napravila sjajan balans između, sa jedne strane, skoro brutalnog fizičkog realizma smrdljivog znoja, prljavih nožnih prstiju i astmatičnog gušenja glavnih junaka, i, sa druge strane, pomalo nadrealne atmosfere na Gospinom ostrvu. Ovo atlantsko ostrvo bez šume, zaraslo u glog i žbunje, sa debelim fokama i tajanstvenim prisustvom Dimfne čak i kad se ne vidi, i sa bunarom čija voda možda jeste, a možda i nije lekovita, predstavlja inspirativan ambijent u kome se deca otvaraju – jedni prema drugima, ali i prema sopstvenom nesvesnom.

Svako od dece ima neki svoj strah: Beverli se plaši visine i užas je hvata i od silaženja niz dvometarsku stenu; “veliki” Kevin se skupi u drhtavo klupko kad grmi. U početku ekspedicije svi se slažu kao rogovi u vreći i Beverli nikog ne podnosi, ali kako se dešavanja sve više komplikuju, oni počinju da sarađuju i da se bolje upoznaju. U tome važnu ulogu imaju priče koje deca pričaju jedni drugima – bajke koje smišljaju i improvizuju na licu mesta kako bi prekratili vreme i odagnali strah i teskobu. Upravo te priče su posebno lep deo ovog romana. Svaka od njih simbolički predstavlja onog ko ih priča, iznoseći emocije, strahove i skrivene želje pričaoca – uključujući i Dimfnu, koja je čula sve dečje priče i na kraju ispričala svoju, ne manje zanimljivu.

Situacija u kojoj su se zatekli na ostrvu utiče na sve prisutne da nađu snagu u kriznim trenucima i da otkriju neke svoje manje poznate strane, iznenadivši i sebe i druge. Kevin je progutao strah od grmljavine da bi izbavio Džerardovog mačora od oluje. Racionalna Beverli, koja uvek razmišlja jasno i zaokruženo, ispriča neobičnu priču s potpuno otvorenim krajem. Čak i Džonson losion iz Dimfnine kuće možda nije samo običan losion. A Dimfna zaista jeste neka vrsta veštice (možda). Kod Šivon Parkinson je divno što nam ostavlja odškrinuta vrata za zrnce magije; na kraju i Beverli u svom preciznom pogledu na svet prihvata i ono možda, makar u zagradi.

470861

FAVORITI

ženski lik: Svakako Dimfna, žena koja se krije od ljudi, živi s kravama koje ne muze i ceo dan pije čaj s pet kašičica šećera.

muški lik: Mali ali pronicljivi Džerard, na koga se devojčice u početku otresaju i koriste ga kao robovsku radnu snagu, ali na kraju uspe da zaradi njihovu nežnost.

epizodni lik: Feministička princeza iz Beverline priče, koja se izbori za slobodu da sama odluči da li će se i kada smuvati sa spasiocem kome je obećana njena ruka.

odnos: Razumevanje između Džerarda i Dimfne na osnovu zajedničke ljubavi prema mačkama, koje nadilazi i generacijske razlike i čudnovatost situacije u kojoj su se našli.

scena: Neočekivano zbližavanje Beverli i Kevina na plaži sa fokama.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 8
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 86-7781-392-6
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2005.
originalno izdanje: Siobhán Parkinson, Four Kids, Three Cats, Two Cows, One Witch (Maybe), 1997.
broj strana: 225
ilustracije: Dušan Lakićević

* * *

ŠIVON PARKINSON (1954)

siobhan-parkinson-Laureate-na-nOg1

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Ples u tami

Ples u tami irskog autora Pitera R. Prendergasta je fini topli roman nastao na osnovu predloška za školsku predstavu, koja je doživela veliki uspeh pa ju je autor razvio u roman. Glavni lik je srednjoškolka Džes koja vodi borbu na dva fronta: pokušava da se izbori s tragičnim gubitkom brata i da nađe svoje mesto u školskoj plesnoj grupi koja se urotila protiv nje.

naslovna2

Džesin brat Džejms je bio zvezda školskog ragbi tima, sveopšti miljenik učenika i nastavnika i ponos svojih roditelja: blag, dobroćudan, nesposoban za mržnju, sa fantastičnim osećajem za igru i slaba mesta u odbrani protivnika. Između njega i Džes od malih nogu je vladala bratsko-sestrinska ljubav koja se u njihovim tinejdžerskim danima ispoljavala kao odnos “pas i mačka”. Džes je bila fascinirana bratovom staloženošću, vedrinom i spokojem – osobinama koje su za njene pojmove na momente graničile s tupavošću. S druge strane, Džejms je u svojoj sestri video potencijal koga niko drugi nije bio svestan.

Kao što to obično biva s nesrećama, Džejmsova pogibija na motociklu došla je sasvim neočekivano i zatekla je celu porodicu nespremnu. Otac i majka su se od tuge pretvorili u “roditelje-ljušture”, kako ih Džes sada vidi. Ona oseća da sa bratom nije dovršila komunikaciju, i on joj se mesecima posle smrti vraća kao priviđenje s kojim vodi razgovore, tražeći od njega podršku u situaciji u kojoj se zatekla u školi, gde je postala žrtva ozbiljnog maltretiranja.

Nju je na zub uzela Luiza, najlepša devojka u školi i zvezda školske plesne grupe. Dok su ranije i Džes i Luiza bile deo iste ženske ekipe nerazdvojnih drugarica, u jednom trenutku Luiza je promenila ploču i nahuškala ostale devojke da izvrgnu Džes vrlo agresivnom psihološkom pritisku i iživljavanju, sa idejom da je izbace iz plesne grupe. Psihološko maltretiranje prerasta i u fizičko, kad se u njega uključi Luizin dečko Riči, lokalni krimos, kockar i siledžija. Tako bullying kome je Džes izložena postaje kompletan i sveobuhvatan, od sms poruka do lomljenja diskova uz koje se spremala za plesno takmičenje.

Luizina jedina podrška u školi su njena pouzdana drugarica Rona i novi učenik Alan, plašljivi smotanko kome se Džes dopada i redovno joj pravi društvo dok vežba za nacionalno takmičenje, u kome ona treba da nastupi zajedno sa celom školskom plesnom grupom. To plesno takmičenje je efektna dramska kulminacija romana, u kojoj će Džes razrešiti odnos sa svojim mučiteljkama, ali i s pokojnim bratom.

english

Ples u tami je prilično kratak roman, pisan u prvom licu, u kome su Džesine emocije zgusnute na samo 114 strana koje se brzo pročitaju, ali ostavljaju utisak koji traje još dosta vremena posle čitanja. Smireno, suzdržano i bez patetike, Prendergast nas iz Džesine perspektive vodi kroz tinejdžersku muku borbe za samopoštovanje i poziciju u neprijateljskoj grupi vršnjaka, paralelno sa bolnim razrešavanjem odnosa prema gubitku brata. Imaginarni razgovori s njim pomogli su Džes da i ona nađe mir i pribranost u kritičnim situacijama, te da postane svesna svojih kvaliteta. Brat joj je tako i posle smrti pomogao u odrastanju.

FAVORITI

ženski lik: Rona, devojka koja je dovoljno svoja da se odupre Luizinom pritisku da izopšti Džes, a u isto vreme i dovoljno dobro uklopljena i umrežena u društvo da svaki trač sazna momentalno.

muški lik: Džejms, pokojni optimista nesposoban da se uobrazi, koji je umeo da vlada situacijom i znao je da se nosi sa svojim kvalitetom.

epizodni lik: Alan, šonja koji je stisnuo petlju u kritičnom trenutku i zaustavio teror koji je Riči zaveo u školi.

odnos: Alan i Džes, tiho muvanje vođeno njegovom upornošću, brižnošću i savladavanjem straha.

scena: Dvoboj nogama Džes i Luize na završnom nastupu na nacionalnom plesnom takmičenju.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 7
STIL: 8
EDUKATIVNOST: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7781-909-5
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2012.
originalno izdanje: Peter R. Prendergast, Dancing in the Dark, 2010.
broj strana: 114

* * *

PITER R. PRENDERGAST

prendergast

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image