Category Archives: odrastanje

romani u kojima se prikazuje sazrevanje i osamostaljivanje maloletnih glavnih junaka

Gradovi na papiru

imageedit_5_2743437346

Kventin (za prijatelje samo Kju) fasciniran je svojom harizmatičnom komšinicom Margo još od trenutka kad su, kao devetogodišnjaci, zajedno našli ljudski leš. Margo narednih godina izraste u maturantski san za Kjua, nedohvatna sve dok mu jedne noći ne upadne kroz prozor direktno u sobu i povede ga kao saučesnika u celonoćnu osvetničku akciju po gradu.

Za vreme te akcije Kju je postao ubeđen da su on i Margo jedno drugom sudbina, pa kad je dan posle akcije Margo potpuno nestala i iz škole i iz grada, nije imao nikakve dileme da baš on treba da je nađe. Štaviše, ona je ostavila i neke šifrovane poruke, koje je Kju kapirao kao samo njemu namenjene.

Prateći te šifre, uz pomoć dva najbliža druga i Margoine najbolje drugarice, Kju prelazi podugačak put kroz SAD u potrazi za Margo. Potraga ih vodi kroz napuštena planska naselja širom te zemlje, tzv. gradove na papiru (paper towns), gde je Margo volela da se krije u svom paralelnom životu za koji drugi nisu znali. Margo koju niko zapravo nije poznavao i koja nije onakva kakvom ju je bilo ko zamišljao.

trejler za film Gradovi na papiru

U našim i svetskim bioskopima se upravo prikazuje filmska verzija YA hita Džona Grina Gradovi na papiru. Izvorni roman je svojevrsna studija mehanizama kojima stvaramo slike o drugim osobama i sebi samima, i kasnije pokušavamo da uskladimo te slike sa realnošću. Kroz ceo roman glavni junak juri prilično nepouzdanu predstavu o devojci koja je objekt njegove fascinacije, da bi na kraju morao da resetuje kompletnu sliku o njoj.

Znalački vodeći tipske elemente žanra (ekipa ortaka frikova, mistična junakinja, njena bliska drugarica), Grin smešta radnju u pomalo jeziv ambijent gradova na papiru – naselja građenih širom SAD kao deo planova za naseljavanje koji na tim mestima nikad nisu zaživeli. Pored tih ukletih gradova, drugi zanimljiv ambijent u ovom romanu je površni noćni sjaj Orlanda na Floridi, grada s ljudima od papira.

Potraga koju nam Grin ovde vrlo kompetentno priča je dovoljno zanimljiva za nekoliko sati emotivnog čitalačkog doživljaja, a usput dobijemo i mali literarni dokumentarac o američkim gradovima utvarama.

imageedit_7_8312988080

FAVORITI

ženski lik: Margoina najbolja drugarica Lejsi, potcenjena kraljica mature, nepokolebljivo odana iako ju je Margo nepravedno kaznila trulom ribom u kolima.

muški lik: Kventinov drug Radar, haker zadužen za informatičku stranu svake njihove akcije, crnac čiji roditelji drže u kući najveću svetsku kolekciju crnih Deda Mrazeva.

epizodni lik: Detektiv koji istražuje Margoin nestanak, poverljivi operativac za nestalu omladinu, čovek koji sve razume jer je svašta video.

odnos: Ritualizovana komunikacija tri druga – Kju, Radar i Ben – koji se zajedno ponašaju kao troglavo biće sa sopstvenim jezikom.

scena: Sudar s kravom u završnici romana, kao deo road avanture u trci sa vremenom.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-89565-10-2
izdanje na srpskom: Urban Reads, 2014.
originalno izdanje: John Green, Paper Towns, 2008.
broj strana: 301
dizajn korica: Studio Ivan Aran

* * *

DŽON GRIN (1977)

imageedit_3_9483843442

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Klik

Dži je slavni fotograf koji je testamentom ostavio unucima da se češu po glavi: Džejson je dobio kolekciju Džijevih najslavnijih slika, kao iskušenje da ih proda, a Megi je dobila kutiju sa sedam školjki, koja zapravo predstavlja zagonetku i zadatak za ispunjenje.

kreativni-centar-klik

Megi je zagonetku rešila prilično brzo, ali zadatak koji joj je deda ostavio kroz tu zagonetku moraće da rešava celog života. 15-ogodišnji Džejson, razočaran nedavnim otkrićem o statusu u svojoj porodici, mašta o tome da sakupi pare kako bi pobegao na Karibe. Ali duga ruka dede Džija deluje i posle smrti, pa umesto da proda nasleđene fotografije i slomi srce najbližima, Džejson otkriva životni poziv kao naslednik dedinog zanata.

Dok Megi kroz roman ispunjava dedin zadatak, vraćajući školjke na mesto porekla, a Džejson gradi fotografsku karijeru, upoznajemo i razne druge likove koji su na ovaj ili onaj način bili povezani sa Džijem tokom njegovog bogatog avanturističkog života. Takođe, kao i Džijeva porodica, susrećemo se i s nekim natprirodnim pojavama koje bacaju malo drugačije svetlo na žitije Džijevo i njegovih potomaka.

Roman Klik nije lako prepričati, budući da nema pravolinijsku strukturu već ga je pisalo deset autora kao deset zasebnih priča, sa Džijevim životom kao glavnim zajedničkim imeniteljem, uz povremeno pojavljivanje ili pominjanje Megi i Džejsona u raznim fazama života. Pri tome se radnja ovih deset priča vremenski proteže kroz period duži od jednog veka, od kraja Drugog svetskog rata do prilično daleke budućnosti.

click-small

Ova neobična postavka je posledica ideje o nastanku Klika. Idejni otac ovog romana je Artur Levin, vlasnik istoimene izdavačke kuće (koja drži prava na serijal o Hariju Poteru za SAD). On je okupio deset nagrađivanih dečjih autora kako bi zajedno napisali roman od čije prodaje bi prihod bio uplaćen kao podrška radu Amnesty International. Osnovni okvir romanu dala je Linda Su Park, koja je napisala prvu od deset priča, a svi ostali su se čvršće ili labavije nadovezali na njeno polazište.

audio intervju s autorima Klika (National Public Radio)

Prateći trag koji su ostavili Dži i njegovi naslednici, Klik nas vodi s kraja na kraj planete i iz epohe u epohu: od juga Francuske do obala Australije; od Japana pod američkom okupacijom do futurističke verzije Njujorka krajem 21. veka. Usput postajemo svedoci raznih životnih priča i sudbina, pa tako upoznajemo Muhameda Alija privatno i irske derane koji se švercuju na utakmice; japanske ratne invalide i ruske političke zatvorenike; devojčicu koju je komšija seksualno zlostavljao i devojčice s nadnaravnim sposobnostima.

Svi ovi likovi defiluju kroz priče koje su napisali autori različitih stilova, senzibiliteta, poetika i autorskih interesovanja – od političke drame do SF-a. Nisu sve ove priče ujednačenog kvaliteta, neke su podosta konfuzne, a neke savršena remek-dela; ipak, u celini gledano, od deset priča najmanje njih sedam su sjajne. Šteta je samo što baš poslednje dve priče predstavljaju izvestan pad: pretposlednja je vrlo nejasna i prilično lišena emotivnog naboja onih prethodnih priča; poslednja je namerno koncipirana kao SF, što bi bilo sasvim u redu da rezultat nije ispao prilično amaterski SF. No srećom, utisak popravlja sjajna poenta baš te poslednje priče.

fokus

U romanu Klik sve se vrti oko fotografisanja i posmatranja sveta i ljudi u njemu, a osovina cele priče je svakako fascinantan lik dede Džija. Njegov život je toliko poseban i hemingvejski uzbudljiv da nije bilo neke preke potrebe da se u sve to unose i elementi fantastike. Ja bih bio srećniji sa realističnim romanom koji ima mudar pseudorealistični SF završetak, nego s ovakvom postavkom koja vuče na magijski realizam – ne iz nekih predrasuda prema potonjem, već zato što nisam uspeo da nađem neki dobar razlog da se Džiju i drugima dodeljuje moć udvajanja identiteta. Mislim da to nepotrebno zbunjuje i bode oči u romanu, ali sa druge strane, neko će to možda doživeti kao dodatan kvalitet višeznačnosti i ostavljanja slobode za različite lične doživljaje ovog, po mnogo čemu zanimljivog i uzbudljivog dela.

FAVORITI

ženski lik: Traumatizovana devojka Mina, prvi Džejsonov foto-model, “princeza u staklenom zamku” koja krije strašnu tajnu.

muški lik: Mladi Japanac Taro čiju je nesuđenu karijeru biologa prekinula američka bomba koja mu je na pacifičkom ratištu odnela obe noge dok se on divio flori i fauni džungle.

epizodni lik: Bez ikakve dileme, mudra baba dečaka Vinsenta iz priče koju je napisao Rodi Dojl, matrijarhalna vladarka irske porodice pred kojom se i veliki Dži osećao razoružan kao dečačić.

odnos: Zanimljivo i na momente dirljivo bratstvo zatočenika u ruskom zatvoru.

scena: Autovanje Mine – momenat kad napadom na svog predatora ona simbolički ruši svoj stakleni zamak i razbija oklop kojim se okružila, javno se deklarišući kao žrtva seksualnog nasilja.

bes

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 7
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 8

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7781-927-9
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2012.
originalno izdanje: Linda Sue Park, David Almond, Eoin Colfer, Deborah Ellis, Nick Hornby, Roddy Doyle, Tim Wynne-Jones, Ruth Ozeki, Margo Lanagan, Gregory Maguire, Click, 2007. (autori su navedeni po redosledu priča)
broj strana: 207
grafičko oblikovanje: Olivera Batajić Sretenović

* * *

AUTORI (po redosledu priča)

Linda_Sue_Park_headshotOLYMPUS DIGITAL CAMERAEoin ColferDeborah Ellis

nick-hornbyRoddy-Doyle_cropTim Wynne-JonesRuth Ozeki

nilGregory-Maguire

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Eleonora & Park

Eleonoru u novoj školi doživljavaju kao debelu crvenokosu čudakinju. Park je kosooki muzički alternativac koji se loži na stripove. Oboje imaju po 16 godina i voze se istim autobusom u istu školu, ali to je otprilike jedino zajedničko što imaju na početku romana, čija radnja se dešava 1986. godine u Omahi, Nebraska.

Eleonora-Park-0000024223198

Eleonora se nedavno doselila u kraj i ne pokazuje da joj je baš stalo do nekih novih poznanstava; oblači se toliko groteskno da i samim svojim izgledom šalje poruku “ne prilazite mi”. Glava njene porodice je nasilni očuh alkoholičar koji premlaćuje njenu majku i zanemaruje decu: Eleonoru, njenu mlađu sestru i dvoje braće, koji svi dele jednu sobu. U njihovoj kući se ne kupuju šampon ni četkice za zube, a za higijenu se koristi najjeftiniji deterdžent sapun. Eleonora nema ni pristojan brus, njen je toliko raspadnut da ga zakopčava zihernadlom.

Parkova porodica je sušta suprotnost: tata mu je bio američki marinac koji je upoznao Parkovu mamu dok je bio na službi u Koreji, pa ju je poveo sa sobom i njihova ljubav cveta i dalje istim žarom kao i kad se Park rodio. Jedine trzavice u ovoj porodici javljaju se između Parka i njegovog oca, koji teško prihvata to što mu je sin mnogo više zainteresovan za ajlajnere nego za sport, i što nikako da nauči da vozi kola sa ručnim menjačem.

15745753

Mrzovoljni Park nije bio oduševljen da bilo ko sedi pored njega u školskom busu, pogotovo kad je ispalo da će to morati da bude baš Eleonora. Prvih par dana u busu među njima nema nikakve komunikacije, ali onda Park provali da je Eleonora krišom zainteresovana za njegove stripove, i tako počne komunikacija koja je u početku dugo vremena bila bez reči i svodila se samo na razmenu stripova i muzike. Mic po mic, oni počnu i da pričaju, pa i da se fizički dodiruju, da bi se na kraju tajno smuvali.

Tako započne jedna užasno intenzivna tinejdžerska veza dvoje školskih frikova, u kojoj zapravo nema mnogo nekih spoljašnjih dešavanja, ali se čitavi kosmosi pokreću iznutra u glavnim junacima. Svet spolja se na najgrublji način upliće u vidu Eleonorinog očuha zlostavljača, koji postane direktna pretnja po njen život, do te mere da Eleonori više nema opstanka u Omahi.

opcije

Eleonora & Park američke autorke Rejnbou Rauel je svesna referenca na Romea i Juliju, počevši od direktnog pominjanja u dijalogu glavnih junaka, pa do dramske postavke sa dvoje tinejdžera koji vrlo burno otkrivaju prvu ljubav kroz vezu neodrživu zbog uticaja odraslih. U suštini, nema ništa banalnije od ovakve priče – međutim, ovo je Rejnbou Rauel, meteorsko otkriće američke književne scene od pre 2-3 godine. Ona je svoju priču o Romeu i Juliji s američkog Srednjeg Zapada ispričala kao izuzetno snažnu dramu o porodičnom nasilju, zanemarivanju, vršnjačkom zlostavljanju, ranjivosti, hrabrosti i prkosu.

Roman je komponovan kao naizmenično premeštanje pripovedačkog reflektora sa jednog na drugi glavni lik i uskakanje “u njihove cipele”, prikazujući nam i kombinujući njihove iste ili različite emocije u istim situacijama. Tako autorka slaže dramatično lep mozaik doživljaja, utisaka i svakodnevnih malih ličnih otkrića i novih iskustava koja čine emotivni svet dvoje originalnih marginalaca: feminiziranog sina marinca i debele zlostavljane džindžerke. Mi kroz taj mozaik otkrivamo svet zajedno s njima.

Posebno fascinantna osobina autorkinog stila je njena taktilnost; mi ovde zajedno sa glavnim junacima potpuno fizički doživljavamo ne samo svaki njihov dodir, već i samu pomisao na njega. Dijalozi su savršeno iskovani, kao i cela dramaturška konstrukcija u kojoj sve nepogrešivo legne na svoje mesto, uključujući i način na koji Parkov ćale na kraju ipak uspe da natera sina da vozi kamionet sa ručnim menjačem.

dodirivanje

Roman je i svojevrstan vodič kroz punk, post-punk i new wave scenu 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, u vreme dok se muzika slušala sa kaseta. Ovo delo je proglašeno za najbolji omladinski roman u 2013. godini, ubedljivo pobedivši na glasanju sajta Goodreads, a u planu je i holivudska verzija, za koju je Rejnbou Rauel pozvana da napiše scenario.

FAVORITI

ženski lik: Parkova mama Korejanka, koja nikako nije podnosila Eleonoru sve dok je nije videla u tržnom centru sa celom njenom nesrećnom porodicom na gomili; tada joj sve postaje jasno i ona postaje Eleonorin anđeo čuvar.

muški lik: Parkov brkati tata marinac, nesrećan što mu sin nije mačo, ali i pored toga dokazano najbolji muški prijatelj na koga Park može da računa.

epizodni lik: Eleonorina majka luzerka, zaglavljena u nasilnoj vezi, nepouzdana saveznica koja će, doduše, diskretno držati ćerki stražu pred kupatilom i prošvercovati nove farmerke za nju, ali je nespremna da do kraja zaštiti Eleonoru od gneva očuha.

odnos: Između Eleonore i njenih mlađih ukućana – odnos koji je s jedne strane obeležen ljubavlju i sapatničkim savezništvom, a sa druge strane oštećen očuhovom manipulacijom njihovom lojalnošću.

grlo

scena: Bilo šta što se između Eleonore i Parka dešava po prvi put: od prvog fizičkog dodira, držanja za ruke, poljupca, vatanja… ali posebno bih izdvojio njihov prvi telefonski razgovor, pun svih onih slatkih i neprijatnih, napetih i blaženih momenata kojima obiluju takve situacije, uz verovatno najbolji i najubedljiviji telefonski dijalog na koji sam ikad naišao u nekom romanu ili filmu.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 10
ZABAVA: 8
STIL: 10
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7346-966-9
izdanje na srpskom: Dereta, 2014.
originalno izdanje: Rainbow Rowell, Eleanor & Park, 2013.
broj strana: 324
likovno-grafička oprema: Milan Bogdanović

* * *

REJNBOU RAUEL (1973)

4208569

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Voz u snegu

Između dva svetska rata, đaci jedne seoske škole u Slavoniji, na nagovor učitelja, osnivaju đačku zadrugu – neku vrstu preteče današnjih školskih parlamenata – i za domaćina zadruge (predsednika) izaberu malog bistrog četvrtaka Ljubana. Kao prvu zadružnu akciju organizuju posetu velikom gradu (Zagrebu).

voz

Među đacima zavlada veliko uzbuđenje jer je većini to prvi put da putuju negde van svog sela i da vide grad. Putuje se železnicom, a na celodnevnom programu je predviđena poseta fabrikama, štampariji i bioskopu. Sve počne po planu, ali se stvari zakomplikuju kad usred boravka grupe u gradu počne velika snežna mećava. A budući da nesreća obično ne dolazi sama, učitelju pozli dok su bili u bioskopu i odvedu ga u bolnicu, gde mora da ostane par dana. Zato deca moraju sama da se vrate kući.

Pismom iz bolnice učitelj ovlasti Ljubana da preuzme komandu nad operacijom povratka malih zadrugara kući. Da sve bude još lepše, voz se u povratku zaglavi u snežnom nanosu. I tako deca ostanu blokirana usred nedođije, bez grejanja, sa zalihama užine na izmaku i sa neizvesnim dolaskom pomoći.

Tu Ljuban preuzima stvar u svoje ruke, organizuje zalihe hrane, improvizovanu bolnicu i rad dece u smenama na otkopavanju voza. Da ne protekne sve glatko, pobrinuće se mali Pero, ljubomoran na Ljubana, koji je okupio opoziciju u drugom vagonu.

vlak1

Voz u snegu Mata Lovraka, poznat u bivšoj Jugoslaviji po svom originalnom naslovu Vlak u snijegu, jedno je od klasičnih ostvarenja hrvatske književnosti za decu, prema kojem je 1976. snimljen istoimeni film (reditelj Mate Relja). U filmskoj verziji Ljubana je igrao Slavko Štimac, tada velika dečja zvezda domaćeg filma i televizije, a muziku za film je napisao Arsen Dedić.

Ovakav klasik je teško objektivno ocenjivati, pogotovo kad se ima na umu da sam i ja odrastao tokom sedamdesetih godina prošlog veka upravo na ovom romanu, a čitanje ovog novog izdanja bilo mi je prvi susret s ovim delom posle 40 godina. Mato Lovrak ga je napisao još davne 1931. godine, dok je radio kao seoski učitelj, prema stvarnim događajima i ličnostima, a učitelj iz romana je njegov alter ego. Svojevremeno je, posle mnogo godina, jednom prilikom okupio svoje bivše đake – likove iz Voza u snegu, i na prozivci su se pojavili svi osim Ljubana, koji je poginuo kao partizan.

Čitajući ponovo Voz u snegu posle toliko decenija, pomalo me je iznenadila količina nasilja među decom. Očigledno je roman pisan u vreme kad je u komunikaciji među decom iz nižih razreda osnovne bilo mnogo manje psihičkog maltretiranja nego danas, a mnogo više direktnih fizičkih obračuna i tuča, što su odrasli prilično tolerisali. Čak i mirni Ljuban pribegne fizičkom nasilju kad u raspletu romana kažnjava Peru šamaranjem.

mato-lovrak-vlak-snijegu-slika-16318172

Sa druge strane, u to vreme se mnogo više verovalo u moć kolektivne akcije i udruživanja – ili je makar sam Lovrak u to iskreno verovao (o temi zajedničke dečje inicijative govori i drugi njegov najpoznatiji roman Družba/Družina Pere Kvržice, takođe napisan 30-ih godina prošlog veka).

Lovrak nije neki prvorazredni pisac i majstor stila, ali ubedljivost ovom delu daje upravo istinitost i proživljenost stvarnih događaja koji su ga inspirisali. Lovrakov rečnik je prilično arhaičan, kao i njegova romantična idealizacija kolektiva i pravdoljubiva dramaturgija. Međutim, upravo taj old school pristup je ono što me je radilo pre 40 godina, a čini mi se da ni danas nije izgubilo suviše na efikasnosti: Ljubanova dečja zadruga je u romanu grupa koja pobeđuje nedaće, zlo i smrtnu opasnost upravo timskim radom, kao arhetipski tim s kojim je lako identifikovati se i podeliti radost i ponos zbog uspeha. Zato je Voz u snegu roman koji izaziva efekat kao uspešna đačka ekskurzija, posle koje je teško rastati se sa ekipom.


song iz filma Vlak u snijegu

FAVORITI

ženski lik: Draga, jedini ženski lik, Ljubanova simpatija koja mu je tek u zavejanom vozu oprostila što ju je jednom uvredio dok su imali 6 godina.

muški lik: Ljuban je neosporni pravi heroj romana, odlučni ali nenametljivi dečji lider sa smislom za praktično i osećajem za pravdu, tiha harizma koja i smetove buši; danas bi se reklo “majstor kriznog menadžmenta”.

epizodni lik: Učitelj, zapravo pravi pokretač dešavanja, koji silom prilika na pola romana izlazi iz priče i završava u bolnici, a konce radnje s poverenjem prepušta svom malom zameniku.

odnos: Ljuban i kondukter zatrpanog voza – razumevanje i međugeneracijsko savezništvo dve dobre osobe radi zajedničkog spasavanja punog voza dece, a posebno bolesne Drage.

scena: Trijumf pravde kad cela zadruga izbojkotuje alavog Peru koji im je noću krao pomorandže, pa se na kraju uvalio u njihov topli vagon da spava.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 8
ZABAVA: 8
STIL: 7
EDUKATIVNOST: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-6089-034-6
izdanje na srpskom: Pčelica, 2009.
originalno izdanje: Mato Lovrak, Vlak u snijegu, 1931.
broj strana: 86
naslovna strana: Mijat Mijatović

* * *

MATO LOVRAK (1899-1974)

HE6_1361

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Kako je Dora pobedila stidljivost

Jedanaestogodišnja Dora ima ozbiljan problem sa drugim ljudima: potpuno se oduzme kada pred nekim nepoznatim treba bilo šta da kaže. Međutim, sa životinjama nema nikakav problem u komunikaciji, pa često u mašti beži na zamišljeno ostrvo na kome nema ljudi i na kome se zove Leandra i vodi brigu o svim tamošnjim životinjama.

kako_je_dora_pobedila_stidljivost_vv

Dora živi sa starijim bratom i samohranom majkom, koja se iscrpljuje radeći noćnu smenu u sendvičarnici na štajgi, kako bi prehranila dvoje dece. Budući da su stalno bez para, žive u malom iznajmljenom stanu, a za razliku od svih ostalih njenih drugarica, Dora nema mobilni telefon, što joj takođe ograničava društveni život.

Jednog dana Dora pronađe izgubljenu bebu ježa i odluči da ga odnese u prihvatilište za životinje, jedno privatno imanje van grada. Donevši ježa, naiđe u trenutku kad su vlasnici prihvatilišta doveli jedno napušteno i potpuno isprepadano kuče, koje s užasom gleda u sve ljude. Između Dore i kučeta od samog početka se uspostavi neka tajna veza, i ona postane jedina osoba kojoj kuče veruje.

Ona kučetu daje ime Kočiz i počinje redovno da ga obilazi i vodi u šetnju, sve više se vezujući za njega. Vlasnici prihvatilišta shvataju da će Kočiza sad jako teško dati na usvajanje bilo kome drugom osim Dori, ali ona nema najosnovnijih uslova za to, jer njenoj porodici sad i iz tog malog stana preti iseljenje. Osim toga, majka joj je na rubu živaca jer joj svakodnevno strah u kosti uteruju neki mangupi koji se noću skupljaju na štajgi blizu njenog kioska.

nemacki

Neočekivano, rešenje cele te situacije doneće stidljiva Dora, u momentu kad se u njoj razbukta dotad nepoznata emocija – bes zbog nepravde. U tome će joj se kao najbolji saveznici pokazati Kočiz i ljudi iz prihvatilišta, a zanimljivu ulogu odigraće i ti blejači sa štajge.

Kako je Dora pobedila stidljivost nemačke autorke Betine Obreht je topao mali roman koji se bavi ozbiljnim razvojnim problemom kod mnoge dece. U ovoj priči autorka govori o prevazilaženju stidljivosti kroz brigu o nemoćnijem od sebe – napuštenom psu. Sasvim nenametljivo i bez zrnca patetike, jednostavnim proživljenim rečenicama u prvom licu iz dečjeg ugla, Betina Obreht nam verno oslikava Dorinu blokadu pred drugim ljudima. Nekad su to situacije koje je ispunjavaju čistim užasom, a nekad i oni malo smešniji momenti, ali uvek su u pitanju zaista nelagodne situacije koje čine život neprijatnim, a odrastanje posebno bolnim.

odbijanje

Osim u emotivni, autorka nas lepo uvlači i u svet mašte male Dore, koja od vilinskih konjica tripuje da su kolibriji na tom zamišljenom Leandrinom ostrvu, i koja svojim ribicama smišlja imena Ćeremonijo i Vitelo. Uopšte, životinje su suštinski deo ovog romana, ali ne na sladunjavo izveštačen način, već potpuno realistički, pri čemu dolazi do izražaja autorkino solidno poznavanje psihologije životinja. Svaka Kočizova reakcija opisana je toliko ubedljivo da se nekad stiče utisak da gledamo kućni video sa stvarnim živim kukavnim kučetom. I nije samo Kočiz tako dokumentaristički prikazan – jednako tako lepo možemo da razumemo i ostale životinje i njihove psihološke probleme, kao npr. papagaja koji ima paniku od velikog prostora nakon što je izvađen iz minijaturnog kaveza u kom je proveo život.

Betina Obreht očigledno voli i razume i decu i životinje. Ona nije autorka raskošnog stila i složene dramaturgije; kod nje je sve jednostavno i nepretenciozno, ali vrlo istinito. Zato je Dora junakinja koju morate upoznati.

napustanje

FAVORITI

ženski lik: Dora, bistra i tiha “šaptačica psima” koja se među ljudima kreće podvijenog repa kao i Kočiz.

muški lik: Dorin novi drug Paul, sestrić vlasnika prihvatilišta, koji brine o ćelavom istraumiranom papagaju i majstorski laže pred potencijalnim usvojiteljima kako bi sprečio odvođenje Kočiza.

epizodni lik: Jarac Gotfrid, prgavi rogati stvor koji je terorisao sve što se kreće po prihvatilištu, sve dok se nije vezao za kenguricu.

odnos: Naravno, Dora i Kočiz, dve srodne duše: kao i Kočiz, i Dora je totalno isprepadana od ljudi; kao što su i Kočiza drugi ljudi odbacili, tako je i Doru njen tata ostavio kao malu i nije više dolazio da je vidi.

scena: Kad se Dora prvi put odvaži da izađe na sladoled sa devojčicama iz odeljenja, pa bude žestoko ispaljena.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 7
STIL: 8
EDUKATIVNOST: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-529-0021-3
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2013.
originalno izdanje: Bettina Obrecht, ICH WÄR SO GERN … Wie Sophie ihre Schüchternheit vergaβ, 2011.
broj strana: 161
ilustracije: Vukašin Bagić

* * *

BETINA OBREHT (1964)

Bettina Obrecht2

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image