Category Archives: izdavači

izdavačke kuće iz Srbije čiji naslovi su predstavljeni na Knjigoskopu

Doktor Proktor i smak sveta. Možda.

dobitnik godišnjeg priznanja Knjigoskopa za 2017. za najbolju komediju za decu

nominovan za godišnju nagradu Knjigoskopa za 2017. za:
– strani roman godine za decu
– najbolji avanturistički roman za decu

radnja 

Norveška doživi invaziju lunakameleona, vanzemaljskih bića koja su u svom pravom obliku polupismeni pavijani ljudožderi, ali mogu da menjaju obličje, budu nevidljivi i koriste masovnu hipnozu. Tako uz pomoć TV hipnoze i SMS glasanja ubede Norvežane da izvrše državni udar, svrgnu kralja, postave vođu lunakameleona za predsednika i započnu pripreme za invaziju na Dansku i ostatak sveta, kako bi sve ljude ispekli u džinovskom pekaču za vafle i pojeli. Naši stari junaci Lisa, Bule i Doktor Proktor odoleli su masovnoj hipnozi i bacaju se u akciju da spreče lunakameleone. Kao saveznici, priključuju im se još neki nehipnotisani: stroga učiteljica Strube, nastavnik likovnog Gregor Galvanijus koji je mutirao u žabu, te sedmonogi pauk Peri. Oni moraju da pronađu kralja u izgnanstvu i da ga ubede da svojim hipnotičkim novogodišnjim govorom rashipnotiše naciju od lunakameleona. Ali avaj, kralj se zaljubi u učiteljicu Strube i zbog ljubomore na nastavnika Gregora odbija da sarađuje na spasavanju sveta. I šta sad?

komentar 

U prvom nastavku serijala o Doktor Proktoru (Doktor Proktorov prdiprah) Nesbe je vežbao žanr dečjeg romana kroz razradu dosetke o superprašku za prdenje, i ta stilska vežba pokazala se vrlo uspešnom. U drugom nastavku (Doktor Proktorova vremeplovna kada) Nesbe je uneo i neke dosta ozbiljnije tonove, uspevši da napravi vrlo dinamičan i smešan akcioni roman, obojen i nekim mračnijim emocijama. U ovom, trećem nastavku Doktor Proktor i smak sveta. Možda. opet smo od ovog multitalentovanog Norvežanina dobili nešto drugačije i novo, i opet to što smo dobili sjajno funkcioniše.

Glavni dečji likovi Lisa i Bule ovde su još za nijansu samosvesniji i međusobno uhodaniji nego u prethodnom nastavku. Lisa je i ovde pronicljivi psiholog s nepogrešivom intuicijom da kod drugih nanjuši tajnu zaljubljenost. Doktor Proktor dobija još prostora kao lik: dok je u ranijim nastavcima ponekad zapadao u stereotip o čupavom, rasejanom i pogubljenom izumitelju, ovde ima dosta situacija u kojima mora da misli efikasno i odlučno, pri čemu se pokazuje kao zapravo prilično organizovan tip kad zagusti. Takoreći lider.

Nesbe i u ovom nastavku vešto i s uživanjem zapetljava situaciju, dijalozi su još efektniji, a uspešne dosetke kao da mu još lakše ispadaju iz rukava. U ovoj zimskoj avanturi vrlo efektno koristi sneg i snežne panorame kao literarnu scenografiju za spektakularno dejstvo prdipraha, s obaveznim stresanjem snega sa jelovih grana. Bez ikakvog pardona uvlači nas u potpuno bizaran zaplet o žabama i Bitlsima koji spasavaju svet od pavijana i benda ABBA, tako da čitaocu preostaje samo da se prepusti i kikoće svaki čas. A razloga za kikot je sijaset i na više nivoa. Deca će se smejati šašavim događajima i likovima, suludim akcionim situacijama i uvrnutostima svih vrsta, a odrasli će se zabaviti i koječime drugim – za njih autor ovde nudi bezbrojne žaoke na račun skandinavskih naroda, muzičke reference i ironični momenat s pop muzikom koja spasava svet, karikaturalnu SMS demokratiju, sprdanje s političkim protokolima i ceremonijama, kao i brojne druge mangupski blasfemične ispade.

U poslednjoj sceni, na proslavi pobede nad invazorima, kroz izrečene zdravice glavnih likova Nesbe iznosi neke prilično “bilbovski” zamršene poruke o pravu na pogrešku i različitost, koje kao da tu nisu prava poenta, ili su na tom mestu date kao poenta za decu – dok odrasli tu možda mogu da čuju i neke druge, mračnije akcente o manipulaciji, masovnoj psihologiji i prirodi demokratije. Doktor Proktor i smak sveta. Možda. je natprosečno inteligentan i vrhunski zabavan šeretski roman za decu, ali i britka pajtonovska politička satira za njihove roditelje koji vole Nesbea.

muški lik: Doktor Proktor u ovom trećem nastavku kao da je konačno odrastao i postao alfa mužjak u priči – možda zahvaljujući obnovljenoj vezi sa Žilijet Margaren, koju je muški spasao u prethodnom nastavku.
ženski lik: Rusemari Strube, alfa ženka u ovoj epizodi, koja lupa šakom o sto i strogog pogleda naređuje kralju šta mu je činiti.
epizodni lik: Peri, sedmonogi peruanski pauk sisavac, doživeo je u ovom nastavku punu emancipaciju kao preduzimljivi akcioni heroj.
odnos: Ljubavni trougao kralj-Rusemari-Gregor, u kome učiteljica odbija kralja zbog čoveka-žabe, što je kralj ovako prokomentarisao: “To me je duboko povredilo, samo da znate. Pa ja sam valjda kralj, zar ne? A šta je on? Žaba? Oprostite, Rusemari, ali ovo je zaista već ponižavajuće.” Potpuno može čovek da ga razume.
scena: Kratka epifanijska scena leta zmajem u norveško predvečerje, kada Lisa postane svesna koliko je svet lep i zavređuje spas od propasti.
zanimljivosti: Pavijani iz kosmosa imaju šuljeve ispod repa, psuju, veoma su skloni slovnim greškama i opsesivno kradu čarape ljudima kako bi sakrili kandže na nogama. Tako je ovo postala druga Odisejina knjiga u kojoj se pominju čarapokradice.
citat: Buletov vispren odgovor kralju na pitanje da li je norveški narod poslušao kraljev govor protiv okupatora za vreme Drugog svetskog rata: “Pa, možda ne u tolikom broju koliko je trebalo, ali više nego da ništa nije rekao.” 

emocije: 7
zabava: 10
stil: 9
edukativnost6 

Aleksandar Gubaš 

* * * 

on je ovo napisao:  Ju Nesbe (1960)

* * * 

OPŠTI PODACI 

autor/ka: Ju Nesbe
naslov: DOKTOR PROKTOR I SMAK SVETA. MOŽDA.
izdanje na srpskom: Odiseja, 2017.
ISBN: 978-86-7720-148-7
format: 14×20 cm
broj strana: 308
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Ana Petrović
prevod sa norveškog: Radoš Kosović
originalno izdanje: Jo Nesbø, Doktor Proktor og verdens undergangKanskje., 2010. 

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Loranga ima preča posla

radnja

Na jednoj farmi negde u Švedskoj žive Loranga, koji spava ispod stola u kuhinji, i njegov sin Masarin, koji spava ispod kauča. U šupi pored njih živi Lorangin polusenilni tata Dartanjan, koji se nekad probudi ne znajući ko je, pa si izmisli ulogu i identitet za taj dan, a kad se probudi pod pravim imenom, obično uvek misli da pati od najčudnijih bolesti. Kućni ljubimac im je žirafa, koja je jednog dana dolutala u njihovo dvorište i ostala tu da živi, kao i hiljadu tigrova koji su dojurili u stampedu i zaposeli im ambar. Prilikom jednog odlaska u policijsku stanicu, Loranga i Masarin upoznaju kradljivca Gustava, koji im postane najbolji prijatelj. Loranga u šumi nađe papagaja i Gustav ga strašno poželi jer papagaj ume da kaže njegovo ime. Na kraju uspe da ga ukrade i odvede kod sebe u zatvor, na opšte oduševljenje ostalih zatvorenika.

komentar

Roman Barbru Lindgren Loranga ima preča posla zapravo nema nikakvu relevantnu pravolinijsku radnju, već se čita kao niz iščašenih vinjeta i epizoda iz života nekoliko vrlo čudnih i neodoljivo zabavnih likova. Loranga je simpatičan lenjivac i probisvet koji ima pametnija posla nego da traći život na traženje posla, baš kao što i autorka ima preča posla nego da smišlja neku ozbiljnu konvencionalnu radnju. Za razliku od prezimenjakinje Astrid, koja je u Pipi Dugoj Čarapi kreirala dečji raj bez roditelja, Barbru Lindgren je ovde stvorila dečji raj u kome su odrasli detinjasti, prostodušni i zaigrani kao deca. Čak i dosadni zakoni fizike u ovom njenom literarnom svetu često ne važe: ljudi govore ispod vode, voze kola bez motora, čuju kako drugima zvoni u ušima, tigrovi se rastope i isperu kad uđu u bazen… Kad se zaraze psećom kugom, Loranga i Dartanjan odjednom dobiju pseći rep da njime mašu, a sutradan kad ozdrave, i rep im bez objašnjenja nestane. Ovde nikakva objašnjenja i nisu potrebna: u kikotavom svetu apsurda koji je s velikim veseljem konstruisala, autorka si poput deteta daje mašti na volju kad god joj se nešto učini zabavno, uvodeći sopstvena pravila kao i Loranga u svoje igre s ukućanima. Njeni junaci su po ceo dan usred nekih igara i pritom, kao i u pravoj dečjoj igri, stalno nešto sitno jedni drugima podvaljuju i varaju, ne doživljavajući te sitne prevare i podvale kao nešto posebno bitno. Čak i Gustav u jednom trenutku kaže: “Valjda mogu da budu prijatelji oni koji jedni drugima nešto mažnjavaju.” Likovi Barbru Lindgren su detinje naivni, puni poverenja i orni za igru bez obzira na godine, a Loranga ima preča posla je manifest eskapizma i besmrtnosti dečje igre.

muški lik: Lopuža Gustav, veseli kleptoman kojeg najviše zabavlja da krade šta stigne, bez ikakve zle namere i koristoljublja, i koji strogo pazi da se vrati u zatvor u vreme kad se deli puding od čokolade.
ženski lik: Nema nijednog, ovo je isključivo dečačka knjiga. Osim ako kao ženski lik ne računamo žirafu, koja živi svoj nezavisan život na farmi glavnih junaka, spava na bunjištu sa glavom u konzervi i ponekad odluta po okolini da jede krevete i čini druge čudne stvari.
epizodni lik: Dartanjanov deda, bizaran prastari momak koji kukuriče sa drveta i jede zrnevlje i gumene bombone, ali povremeno funkcioniše kao glas razuma koji niko neće poslušati, naročito kad ubeđuje Lorangu da nađe posao ili Masarina da upiše školu.
odnos: Loranga i Masarin, otac i sin koji su najbolji drugari, mada Loranga često ne može da odoli da ne iskoristi poziciju starijeg kako bi određivao pravila igre da idu njemu u korist.
scena: Žurka za Gustavov 40. rođendan, kad Dartanjan umisli da je pekar i napravi mu tortu od šešira i paste za zube, a Loranga i Masarin mu poklone kasu iz prodavnice.
zanimljivosti: Žirafa je jednom prilikom pojela krov Lorangine garaže, pa je u nju napadala kiša i tako je nastao bazen, u kome likovi ovog romana provode dosta vremena, a u njega su se odnekud naselile štuke i haringe.

emocije: 6
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 5

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala: Barbru Lindgren (1937)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Barbru Lindgren
naslov: LORANGA IMA PREČA POSLA
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0427-3
format: 18×22,5 cm
broj strana: 160
povez: tvrdi
pismo: ćirilica
ilustracije: Eva Sikorova-Pekarkova
prevod sa švedskog: Slavica Agatonović
originalno izdanje: Barbro Lindgren, Loranga, Loranga, 1969.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra i sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Pokvarni dom

nominovan za godišnje priznanje Knjigoskopa za 2017. za najbolju komediju za decu

radnja

Vaše dete ima dobro srce? Poverite ga Zloberti Štetković, upravnici novootvorenog Pokvarnog doma, i ona će ga prevaspitati u nitkova i hulju. Tako se barem reklamira, ali stvari krenu drugačije nego što je Zloberta zamišljala. Prvu generaciju vaspitanika Pokvarnog doma čine razni štetnici i druga zla bića: mlada omaja Lelujka koja bi trebalo da navodi ljude da zalutaju, ali umesto toga ona funkcioniše kao najpreciznije GPS navođenje; muška suđaja Usud, koji bi trebalo da deci dodeljuje zlu sudbinu, ali on to naprosto ne može; Strahožder i Grozožderka, deca tiranskog kralja Strogoglava koja bi trebalo da naslede njegovu strahovladu, ali su suviše saosećajni i nežni; Bebiroga, Babarogino mladunče, koje je zapravo sasvim dobroćudno dete, iako divljački psuje glasom kao iz “Isterivača đavola”; i na kraju, banda patuljaka koji imaju nezadrživ poriv da pomažu ljudima. Niko od njih ne želi da bude zaista zao i efikasno se udružuju u otporu Zlobertinim pokušajima da ih iskvari – sve dok đavo lično ne pošalje u Pokvarni dom svog unuka ljudoždera, naprasitog Przzvoljka, koji preti da rasturi tu slogu i pojede Strahoždera i Grozožderku.

komentar

Već svojim naslovom roman Pokvarni dom iskusne češke autorke Danijele Fišerove (u originalu: Pohoršovna) daje naslutiti originalnu vrstu uvrnutosti koja ga celog obeležava. Ideja o suprotnosti popravnom domu, u kome se prevaspitavaju neuspela zla bića, nudi razne mogućnosti za raspojasano zezanje, koje Fišerova obilato i vešto koristi. Kroz ceo roman ona se kreativno igra pripovedačkim postupkom, smejulji se zloći, slavi smeh i ljubav i pruža šansu za iskupljenje i najokorelijem mrgudu. No i pored destrukcije ozbiljnosti i parodiranja horora, ona uspeva da sasvim efikasno izgradi neophodnu napetost u ovom kratkom, ali dinamičnom i nepredvidljivom romanu.
Razigrane ilustracije Jitke Petrove daju svemu tome posebnu draž i čine sastavni deo celokupnog doživljaja, a tu su i autorkine grafičke i tipografske zezalice, poput direktnih obraćanja čitaocu kroz tekst u drugoj boji, eufemističkih prevoda Bebiroginih psovki u italiku itd. Na to se prilično efektno nadovezao i prevod Marije Ilić. Pokvarni dom je češki prpošna, dražesno uvrnuta i neodoljivo anarhična poslastica za svu decu koja obožavaju horor komedije.

muški lik: Tvrtko Štetković, Zlobertin submisivni muž, tokom romana doživljava oslobođenje i emancipaciju, postavši istinski junak svoga i tuđih života.
ženski lik: Ogromna i naprasita Škrgutka, odana tetka Strahoždera i Grozožderke, za ovo dvoje dece prevrnuće nebo i zemlju i nikako joj ne valja stati na put.
epizodni lik: Przzvoljak, đavolak koji bane u Pokvarni dom kao klasični bully, ali pod uticajem dobrote ostalih vaspitanika doma postaje jasno ono što je Fišerova predivno formulisala za njega: “Nije on đavo preobučen u dobrog dečka, on je dobar dečko s tankom pokoricom đavola jer se boji dede iz pakla…” – retko dobar opis psihološkog mehanizma transfera agresivnosti u porodici.
odnos: Veza između Pima, novootkrivenog brata Strahoždera i Grozožderke, i njegovih/njihovih roditelja, opisana kroz nevidljivu nit ljubavi i brige koja spaja srca roditelja i sina, ali koja nekad suviše ograničava razvoj i sputava slobodno disanje.
scena: Cela uzbudljiva završnica romana u kojoj Škrgutka kreće u akciju, od njenog bacanja cokule u kačamak, preko borbe s omađijanom stolicom, do presecanja te nevidljive niti koja je gušila Pimove grudi.
zanimljivosti: Ovaj vrcavi, dinamični i vrlo zabavni roman dobitnik je nagrade za najbolju dečju knjigu 2014. godine napisanu na češkom jeziku.

emocije: 7
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala: Danijela Fišerova (1948)

* * *

OPŠTI PODACI

autorka: Danijela Fišerova
naslov: POKVARNI DOM
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2017.
ISBN: 978-86-529-0387-0
format: 18×22,5 cm
broj strana: 117
povez: tvrdi
pismo: ćirilica
ilustracije: Jitka Petrova
prevod sa češkog: Marija Ilić
originalno izdanje: Daniela Fischerová, Pohoršovna, 2014.

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra i sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Banda neželjenih ljubimaca

gostujući prikaz saradnice Izdavačke kuće Pčelica

Od Uglješe Šajtinca, dobitnika Evropske nagrade za književnost, Nagrade „Politikinog zabavnikaˮ, Vitalove i Nagrade Bora Stanković, stiže nam nova knjiga za decu. Romanom Banda neželjenih ljubimaca, u izdanju Izdavačke kuće Pčelica, Šajtinac stilski nastavlja započeto nagrađenim romanom Čarna i Nesvet, koji je takođe objavila Pčelica.

Roman Banda neželjenih ljubimaca privući će pažnju svih čitalaca svojom jednostavnom narativnošću koja ne pretenduje da zbuni i superiorno se nametne. Zapravo, Šajtinac intelektualno bogatstvo svog romana, kao što je to bio slučaj i u prethodnom ostvarenju za decu, u romanu Čarna i Nesvet, zasniva na višeslojnoj priči i motivima koji imaju visok značenjski potencijal. Na taj način roman će se prividno prilagođavati čitaocu nudeći mu onoliko značenja koliko je on u mogućnosti da u njemu prepozna, nijednog trenutka ga ne ostavljajući zbunjenog i sa osećajem da je nešto propustio ili da nije razumeo. Zbog toga je roman Banda neželjenih ljubimaca odličan primer romana koji može imati starosno univerzalnog receptora. Šajtinac je toga svestan i kao autor za sebe kaže da je pisac za decu „svih uzrastaˮ.

Uslovna podela tema na one koje su za decu i one koje pripadaju svetu odraslih romanom Banda neželjenih ljubimaca srušena je kao banalna i površna. Šajtinac ne prihvata odomaćenu tabuiziranost izvesnih tema u književnosti za decu, niti ih eufemizira. Takvim postupkom autor uzdiže male čitaoce dajući im, s jedne strane, mogućnost, a s druge strane, sposobnost da razumeju takozvane velike teme, koje su tradicionalno pripadale svetu odraslih. Bolest, patnja, stradanje, smrt – u ovom romanu su noseći motivi, a tradicionalno su tumačeni kao motivi neprimereni dečjem svetu. Кao antitezu ovih motiva Šajtinac postavlja borbenost, zajedništvo, trud, život, rađanje i time mladim čitaocima prikazuje kompleksnost i punoću doživljaja života, koji nije ni crni ni beo, ni veseo ni tužan.

Priču o napuštenim kućnim ljubimcima, o takozvanoj Bandi neželjenih ljubimaca, Šajtinac smešta u postapokaliptični ambijent bez čoveka. Misteriozna katastrofa koja je uklonila čoveka, ali ostavila njegove tragove, nebitna je kao i njeni razlozi. Bitno je šta se u takvom svetu dešava nakon kataklizme. Dešava se to da je život nastavljen i da teži da se održava. Potrebno je obezbediti elementarne uslove za život – napuniti stomak i pronaći bezbedno sklonište. Кroz niz avantura i avanturica, zgoda i nezgoda, Banda neželjenih ljubimaca dokazuje svojevrsnu inteligenciju života na biološkom nivou koja je od bića o kojima je drugi brinuo stvorila bića koja se bore za svoj opstanak. Nesrećne sudbine pojedinih članova Bande tu su da podsete na prolaznost materijalnog i smrt kao normalan i logičan kraj. Ipak, kompozicionim rasporedom motiva autor postiže da tragične sudbine ne nametnu čitaocu pesimizam. Zbog toga na kraj romana smešta motiv rađanja – umiruća zmija rađa mladunce i time simbolično unosi optimizam, a smrt prikazuje samo kao energiju metamorfoze.

Autopoetičkim uvodom i krajem Šajtinac stvara realni okvir za svoju fikciju. Strašna priča, kako je on na početku imenuje, zapravo i nije toliko strašna. To je priča borbe za život koji pobeđuje. Alegorija o životinjama koje su prepuštene same sebi i bore se za svoj opstanak bez većih problema može se preslikati na svet ljudi. Autopoetički dodatak o dečaku koji je pobedio u velikoj borbi za život daje nam puno pravo za takvo tumačenje.

Aleksandra Bojović

* * *

on je ovo napisao: Uglješa Šajtinac (1971)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Uglješa Šajtinac
naslov: BANDA NEŽELJENIH LJUBIMACA
izdanje na srpskom: Pčelica, 2017.
ISBN: 978-86-6089-724-6
format: A5
broj strana: 156
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustrator: Mihajlo Dimitrievski

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image