Category Archives: zemlje porekla

gde su objavljena originalna izdanja ovih knjiga

Kućica na drvetu od 13 spratova

Endi i Teri prave knjige za decu, ali je njihov problem to što žive u kućici koja je san svakog dečaka, pa nikako ne mogu da izađu na kraj sa rokovima. Ta “kućica” se nalazi na drvetu, ima 13 spratova i poseduje sve što dečačka duša ište: providni bazen za kupanje, sobu s jastucima, fontanu s limunadom, bazen s ajkulama, opservatoriju, tajnu laboratoriju, kuglanu… pa čak i džinovski katapult za izbacivanje zamornih posetilaca. Endi bi tu trebalo da piše, a Teri to da ilustruje, ali tako je teško koncentrisati se na rad u kući u kojoj ti poseban automat ubacuje penaste bombone u usta dok god možeš da zineš.

No nije prokrastinacija jedino što ih ometa da do sutra popodne predaju gotov roman. Niz je nevolja u koje upadaju iz sata u sat: nepromišljeno pretvore drugarici mačku u kanarinca; u njihovoj laboratoriji se izlegne proždrljiva sirena koja pokuša da zavede Terija; zadesi ih invazija majmuna i napad džinovskog gorile – sve neke ozbiljne prepreke pravljenju romana. No te prepreke se na kraju pokažu kao deo rešenja i materijal za sâm roman, a u poslednji čas u pomoć im priskače i jato borbenih letećih mačaka.

Kućica na drvetu od 13 spratova, koju su zajednički stvorili pisac Endi Grifits (Andy Griffiths) i ilustrator Teri Denton (Terry Denton), dečački je raj u kakvom bi oni očigledno voleli da žive, pa je sasvim logično da u njega nasele sebe kao glavne likove. Njih dvojica tu funkcionišu kao Mozak i Srce u popularnom internet stripu The Awkward Yeti: zabrinut zbog roka koji im je postavio izdavač, Endi sve vreme pokušava da predoči ozbiljnost situacije zaigranom Teriju, koga više brine da li će se iz majmunskih jajašaca koja je kupio zaista izleći vodeni majmuni.

U tom stalnom klinču između njih dvojice dešava se sve ono što čini detinjstva uzbudljivim: prepuštanje igri i istraživanju, smišljanje priča, izmišljanje drugačijih zakonitosti koje upravljaju svetom, kreiranje drugačijih bića i svetova. A sve to uz gomilu slatkiša i drugih životnih radosti. Zaista, to očaravajuće zdanje na drvetu poseduje sve što treba da bi bilo dečja radost, pa to kod čitalaca izaziva puno razumevanje za dvojicu blaženih autora, kojima u takvom okruženju padaju na pamet samo ideje koje su toliko glupe da na kraju moraju da ispadnu sjajne.

Kao što je u poslednje vreme popularno, naracija se delom odvija kroz tekst, a delom kroz strip. Pritom nema neki jasno organizovan narativni tok, već se šeta od jedne do druge zabavne digresije. Endi i Teri su veoma duhovit tandem i uz takve pripovedače neizbežne su provale kikotanja. Uspeh ovog romana doveo je do toga da je postao prvi u serijalu sa sličnim nazivom, u kome svaki sledeći nastavak dobija još 13 novih spratova za njihovu kućicu.

Iako su Endi i Teri i u stvarnosti i u romanu odrasli ljudi pod ugovornom obavezom sa svojom izdavačkom kućom (i sa rokovima koje to nameće), ni po čemu drugom u ovom romanu ne može se zaključiti da imaju više od 10 godina. No njih dvojica nam gorljivo i ubedljivo pokazuju da su godine samo broj. Kućica na drvetu od 13 spratova je vrhunski zabavna avantura koja svetkuje blaženstvo detinjstva i slavi dete koje je preživelo u odraslima – u ovom slučaju muškima, ali ni to nije presudno.


trejler za knjigu

muški lik: Iako su dvojica glavnih junaka prilično ravnopravni, ipak pisac Endi za nijansu više promoviše Terija kao lidera u bivanju zanesenim dečakom.
ženski lik: Od dva ženska lika u ovom romanu svakako je upečatljivija zla Sirenka, koja podmuklo koristi ženske čari da namami Terija u smrtnu klopku.
epizodni lik: Superheroj Prstivoje, leteći prst koji priskače u pomoć svakome kome zafali prst za sviranje gitare, čačkanje nosa ili pokazivanje smera.
odnos: Sirenka i Teri: ona ga zavodi besramno koristeći njegovo neiskustvo i naivnost, pa mu slama srce kad se razotkrije kao čudovište.
scena: Ima mnogo šašavih scena u ovom romanu, ali je u formi stripa posebno zanimljivo kapanje vode koju Teri sintetiše da bi u njoj gajio vodene majmune.

emocije: 7
zabava: 9
stil: 8
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao – Endi Grifits (1961)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Endi Grifits
naslov: KUĆICA NA DRVETU OD 13 SPRATOVA
izdanje na srpskom: Propolis Books, 2018.
ISBN: 978-86-80802-29-9
format: 20 cm
broj strana: 239
povez: meki
pismo: latinica
ilustracije: Teri Denton
prevod sa engleskog: Aida Bajazet
originalno izdanje: Andy Griffiths, The 13-storey Tree House, 2011.

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Akvamarin

Godina je 2151. Šesnaestogodišnja Saha živi u Modroj Luci, primorskom gradu u delu Australije u kome su najstrože zabranjeni genetski eksperimenti, pogotovo sa ljudima. Posle smrti njene majke, brigu o Sahi vodi gluvonema tetka Mildred, koja ih obe izdržava radeći kao spremačica. Saha se teško uklapa u sredinu i doživljava maltretiranja u školi zbog toga što je siromašna i ne ume da pliva, što je vrlo neshvatljivo u jednom primorskom gradu gde postoji kult mora i plivanja. Pored toga, Saha sve vreme mora da nosi zavoje preko misterioznih posekotina na svojim bokovima, koje su joj objašnjene kao povrede koje joj je naneo baštenski robot dok je bila beba.

Nakon što je na neobjašnjiv način uspela da preživi vršnjačko nasilje na školskom bazenu, Saha se malo više zainteresuje za nedostajuće informacije o svom poreklu, nepoznatom ocu i tim zasecima na svojim bokovima. U tome joj pomaže prijateljstvo s Pigritom, školskim drugom čiji otac naučnik ima bogatu biblioteku s pravim, štampanim knjigama iz prethodna dva veka. Kada konačno razreši misterije koje je muče, Saha shvati da je u velikom problemu, jer ako se te stvari o njoj otkriju, sledi joj proterivanje iz Modre Luke. No u takvoj sredini takve tajne prosto prizivaju da budu razotkrivene, a zbog svog genetskog nasleđa Saha postaje opasnost po sistem.

Akvamarin je neočekivano zanimljivo ostvarenje klimatske fantastike (cli-fi) za mlade. Svet sredinom 22. veka Ešbah, inače cenjeni nemački SF autor, prikazao je kao obeležen ideološkim podelama posle klimatskih promena i zastrašujućeg napretka nauke. Kao jednu moguću reakciju na sve te civilizacijske tektonske promene, Ešbah je ponudio neotradicionalizam – učenje koje stavlja u središte ljudska prava, puritanski zabranjuje genetski inženjering i opire se transhumanističkom mešanju ljudskih bića s mašinama. Stanovnici takvih neotradicionalističkih enklava, poput distrikta u kome se nalazi Modra Luka, svojevrsni su Amiši 22. veka koji odbijaju da koriste etički kontroverzne tehnološke inovacije, oslanjajući se i dalje na ljudski rad i ekspertizu umesto na korišćenje robota u svim aspektima života.

Posebno značajna tema koju Ešbah obrađuje u ovom romanu jeste etička odgovornost ljudi za veštački stvorene genetske alternacije svoje sopstvene vrste. Glavna junakinja njegovog romana, kao i celo društvo u kome ona živi, suočava se s pitanjem suživota sa genetski modifikovanim ljudskim bićima i potrebom da se ona zaštite od agresivnog Homo sapiens mejnstrima.

Pored ovih hardcore naučnofantastičnih tema, Ešbah nam nudi i klasičnu young adult priču o neuklopljenim tinejdžerima čija različitost će u nekom trenutku postati sredstvo izbavljenja i ozdravljenja sredine u kojoj žive. Akvamarin i u tom pogledu funkcioniše efikasno i ubedljivo. Utisak bi verovatno bio još bolji da je kao način rešavanja misterije Sahinog porekla bilo iskorišćeno nešto manje banalno od starih pisama i dnevnika njene majke, ali i pored toga ovo je roman koji se lako i s interesovanjem prati, nudeći uzbudljive trenutke unutrašnje i spoljašnje akcije. Akvamarin je pitak i prijatan tinejdžerski roman koji pruža solidnu zabavu, ali i pokreće na razmišljanje o ozbiljnim temama koje kao vrsta nećemo moći da izbegnemo.

muški lik: Sahin najbolji (i prvi) drug Pigrit je knjiški moljac nepokolebljivo odan idealu istine, čak i kad je to na njegovu štetu ili ga dovodi u neravnopravan sukob s najmoćnijom porodicom u gradu – a i sa devojkom u koju je zaljubljen.
ženski lik: Saha tokom romana prelazi razvojni put od pokunjene maltretirane tinejdžerke do samosvesne i snalažljive mlade žene s misijom, smelo prihvativši svoju različitost i odgovornost koju joj to donosi.
epizodni lik: Gospođa Blankenšip, instruktorka plesa, prihvata Sahu kao antitalenat u svojoj plesnoj grupi, ali prepoznaje u njoj neke druge vrline i talente koje joj pomaže da razvije i istakne.
odnos: Saha ima prilično kontradiktoran odnos sa Brenšoom, dečkom svoje mučiteljke, kome u kritičnom trenutku zapravo poljupcem spasava život.
scena: Uvodna scena nasilja nad Sahom na školskom bazenu, posle čega krene odmatanje klupka tajni oko glavne junakinje.

emocije: 9
zabava: 8
stil: 8
edukativnost: 6

Aleksandar Gubaš

* * *

on je ovo napisao: Andreas Ešbah (1959)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Andreas Ešbah
naslov: AKVAMARIN
izdanje na srpskom: Propolis Books, 2018.
ISBN: 978-86-80802-21-3
format: 13,5×20 cm
broj strana: 367
povez: meki
pismo: latinica
naslovna strana: Marija Jevtić
prevod sa nemačkog: Darinka Kovačević
originalno izdanje: Andreas Eschbach, Aquamarin, 2015.

najpovoljnija kupovina: sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Jedna je Iva

Ivina školska drugarica Ela ima baku Điđi, koja je posle ozbiljne povrede sa 89 godina života dospela u starački dom, u koji je nova glavna sestra Fič uvela rigorozna pravila: svi u sobama u osam uveče, nema kuvanja čaja po sobama, dovođenje kućnih ljubimaca najstrože zabranjeno. Điđi posebno teško pada ovo poslednje, pa se Iva i Ela jedno veče kradom uvuku u dom i omoguće joj da preko mobilnog kontaktira sa svojim psićem Pedrom. Ilegalne posete Ive i Ele sa prošvercovanim kučićima uskoro postanu domski ritual petkom uveče, kad se kod Điđi u sobi okupljaju stanari nezadovoljni pravilima sestre Fič. Naravno, stvari se u nekom trenutku otmu kontroli.

Pored problema Eline bake, Iva i Ela ovde su upletene u još jedan veliki problem. U školi su dobile novu drugaricu Aretu, devojčicu iz Nigerije koja živi u centru za imigrante, zajedno s ocem političkim izbeglicom. Aretin otac zapada u ozbiljnu depresiju zbog razdvojenosti od ostatka porodice i odsustva prilike da nešto korisno radi, makar i volonterski. Kako bi potonulom ocu pravila društvo, Areta provodi s njim svaki svoj vanškolski trenutak, pa Iva i Ela zaključe da njoj i njenom tati treba pomoć Ivinih starih prijatelja iz prethodnih nastavaka serijala.

Serijal irske autorke Džudi Kertin o Ivi Gordon dobrano je zasenio veliki uspeh njenog prethodnog serijala o Alis i Megan, a priče o Ivi doživljavaju i kod nas po četiri izdanja. Najnoviji prilog Kreativnog centra u tom nizu hitova objavljen je ove godine pod naslovom Jedna je Iva. Ovde se Iva opet, u svom sad već prepoznatljivom stilu i s posebnim talentom za okupljanje ljudi, volonterski upliće u rešavanje ozbiljnih problema koji se dešavaju njoj bliskim ljudima raznih generacija, i to u dve vrlo teške situacije kojima mora da upravlja paralelno. Serijal o njenim poduhvatima u velikoj meri je serijal o empatiji i solidarnosti. Sve akcije i avanture koje se dešavaju glavnim junakinjama pokrenute su Ivinim saosećanjem s nečijom teškom situacijom i iskrenom željom da pomogne. Iva je jedno stvarno dobro dete koje se pomalo stidi svoje prohujale bogataške prošlosti, ali je imala sreću da joj porodica ostane sačuvana posle ekonomskog sloma na početku serijala. Tu važnost porodične kohezije autorka stalno naglašava.

Još jedna od tema koje se dosledno provlače kroz ceo ovaj serijal je međugeneracijska saradnja. U ovom romanu ta je tema dobila sva svetla reflektora, tako da su ključna mesta romana zapravo ilegalne noćne žurke penzionera sa dve trinaestogodišnjakinje, kao i iznenađujuća otkrića da ta socijalna interakcija sasvim lepo može da funkcioniše i da dve vrlo različite generacije mogu lepo da se razumeju i sarađuju. I da zajedno promene neke stvari u svom okruženju. Generaciji devedesetogodišnjaka Džudi Kertin dala je ovde sva građanska prava na zabavu, komunikaciju i ljubav, i to je najprirodnije uplela u uzbudljiv avanturistički roman za tween publiku, sa puno toplog humora kako to samo ona ume.

Dok sve vreme veoma odgovorno govori o veoma ozbiljnim temama, Jedna je Iva istovremeno je i vrlo napet i uzbudljiv roman, koji uspešno funkcioniše i kao klasična melodrama, ali i kao sjajni sitcom, sa dobrim komičnim situacijama i tečnim duhovitim dijalozima. Ovo je verovatno najopušteniji nastavak serijala o Ivi, dok pritom sasvim ozbiljno govori o stvarima kao što su kraj života ili migrantska kriza u Evropi. Po ozbiljnosti, ovaj roman može ravnopravno da se nosi i s Ivinim letovanjem, koje je imalo vrlo tešku temu ostavljenog deteta, no pritom Jedna je Iva ipak ima više elemenata uspešne komedije. Optimizam i pozitivni duh Džudi Kertin ovde su toliko zarazni da se opšti hepiend proguta bez otpora.

Zapravo, ako bi trebalo da je rangiram u okviru serijala, Jedna je Iva verovatno bi podelila prvo mesto s Ivinim letovanjem.

Intervju Knjigoskopa s autorkom možete pročitati ovde.

muški lik: Kao ni u drugim romanima iste autorke, ni ovde ih nema baš mnogo, a najznačajniji je svakako Aretin otac, talentovani pejzažni arhitekta koji se godinama povlači besposlen po izbegličkim centrima.
ženski lik: Điđi je bez dileme ukrala šou, kao živahna i socijalno vrlo aktivna žena koja se zatekla zaključana u kavezu, bez prilike da opet oseti sitne radosti poput toplog čaja i psećeg krzna pod prstima.
epizodni lik: Glavna sestra Fič, u domu opštepoznata kao Vič, zapravo je tragičarka ovog romana, sa svojim vojničkim mentalitetom, nesposobnošću da shvati sredinu u kojoj se zatekla i infantilnom vezanošću za majku.
odnos: Razumevanje dece i penzionera na nekom posebnom nivou, po sklonosti oduševljavanju i uživanju u sitnim životnim radostima.
scena: Komična scena kad Iva i Ela švercuju kuče umotano u jaknu dok prolaze pored sestre Fič.

emocije: 9
zabava: 8
stil: 8
edukativnost: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Džudi Kertin

* * *

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Džudi Kertin
naslov: JEDNA JE IVA
izdanje na srpskom: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0581-2
format: 11×18 cm
broj strana: 272
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Mladen Anđelković
prevod s engleskog:
Mirjana Popov-Slijepčević
originalno izdanje: Judi Curtin, Only Eva, 2015

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Princezin zakon / Princezina medalja

Sofiji se rasklima mlečni zub i ona upadne u paniku, ali niko je ne shvata suviše ozbiljno: ni njeni roditelji, inače kralj i kraljica, ni dadilja Ana, pa ni Anina simpatija, brkati stražar Petar. Sofija posebno voli da zagovara Petra dok je on na straži i mora da ćuti, pa je Petar prinuđen da prekrši pravilo službe, u pokušaju da joj objasni neke prirodne i društvene zakone.
Sofijin problem sa zubom čini se nerešiv i čitav dvor dospe u vanredno stanje. Problem spontano rešava bezubi Stefan koji dođe da joj zakrpi probušenu gumu na biciklu. On tako postane dvorski heroj i sprijatelji se sa Sofijom. Shvativši da je dugo bila bez prijatelja, ona proglasi svoj zakon da nijedno dete ne sme da raste bez druge dece, pa sa Stefanom ode na kolače.

* * *

Sa svojih šest godina Sofija već spava sama u sobi i volela bi da joj u mraku svetli mobilni, koji joj još nije dozvoljen. Zato zavidi dadilji Ani što se preko mobilnog dopisuje sa zapovednikom Petrom. Koristeći krišom tuđ mobilni u hodu, Sofija padne i povredi se, ali joj umesto kazne mama kraljica ponudi korišćenje mobilnog ukoliko napiše dobre razloge za to. Tako se Sofija potrudi da napiše svoj prvi nevešt sastav. Kao nagradu, dobije mogućnost da koristi mamin telefon ili tatin kraljevski tablet svakog dana od 10 do 10:45, ali bez pomeranja termina i nadoknađivanja propuštenog.
Naravno, pokazaće se da će se uvek baš u tom terminu pojaviti neke mnogo zanimljivije stvari, žurke, druženja, igre i takmičenja. U jednom takvom takmičenju Sofija će zaraditi i jednu posebnu štipaljku kao medalju.

Posle sjajnog Sazvežđa violina, Vesna Aleksić nas je ove godine obradovala još nekim novim naslovima, ovaj put za sasvim drugu ciljnu grupu. Princezin zakon i Princezina medalja su dva mini romana vezanog sadržaja, zapravo mini serijal sa šestogodišnjom princezom Sofijom u centru. Čak se i Sofija na ilustracijama u drugom nastavku pojavljuje bez zuba kog je imala u prvom nastavku. Sofija formalno jeste princeza i njeni roditelji jesu kralj i kraljica, ali to je ovde samo od uzgrednog značaja i tu, osim malog boljeg životnog standarda, nema nikakvog posebnog glamura ni protokola. Sofijina kraljevska porodica je toliko obična da ovde kralj i kraljica mogu da se shvate kao opšta metafora za brižne i deci naizgled svemoćne roditelje. Čak i dvorska dadilja Ana može da bude nečija tetka značajna za neki period razvoja. A Sofija je zaista princeza po tome što je svima oko nje očigledno važna, što je i osnov njenog srećnog detinjstva.

Sofija upoznaje svet i spontano uči o odnosima među ljudima, a u tome joj rado i dobronamerno pomažu odrasli i deca iz okruženja. Vesna Aleksić ovde uzbudljivo i duhovito opisuje haotične dečje dane, pune jakih doživljaja i svetski važnih utisaka, kroz koje prošetavaju razni zanimljivi glavni i epizodni likovi, svaki od njih ostavljajući neki svoj trag. Kroz interakciju s njima, Sofija uči veoma značajne stvari: o postojanju prirodnih zakona i društvenih ograničenja; o značaju i lepoti druženja uživo; o prijateljskom otkrivanju pozitivnih ljudi… Posebno je važno to što Sofija nauči koliko su važne igre na fiktivnom planu, kroz zamišljanje stvari kao da su nekakve drugačije. To kao je Sofiji neophodno da proživi i isproba neke zamišljene važne situacije, što je suština dečje igre. Vesna Aleksić jako lepo navodi Sofiju da se igra kao svako zdravo dete.

Ovaj zanimljiv par mini romana nastao je u okviru saradnje Kreativnog centra i projekta VIP Maštalice, kao neka vrsta storytelling međukoraka između slikovnice i romana. Priča je prilično jednostavna, ima malo strana (43) s puno ilustracija, ali tu se ipak dešava mnogo toga i ima sasvim solidna količina teksta – ima tu i za iskusne odrasle dobrih pola sata čitanja. Prijatnom čitalačkom doživljaju doprinose tople i elegantne ilustracije mlade Užičanke Bojane Stojanović (1994), zahvaljujući kojima je edicija o princezi Sofiji dobila nagradu za najlepšu dečju knjigu ovogodišnjeg Beogradskog sajma knjiga.

Princezin zakon i Princezina medalja su idealne priče za čitalačke početnike koji dobijaju stalne zube i aktivno uče o svetu oko sebe, želeći da budu njegov ravnopravan deo. Mogu da funkcionišu kao duže priče pred spavanje, mali audio romani ili laka forma za početno samostalno čitanje. Dobro odmerena i znalački iskorišćena forma.

muški lik: Stefan, spontani i iskusni kreza koji Sofiju nauči kako da se nosi sa gubljenjem zuba i dramom rastenja.
ženski lik: Lojalna dadilja Ana, kraljičina saveznica u vaspitavanju Sofije.
epizodni lik: Upečatljiva kuma Badžojla, sa gavranom na ramenu i strogim psom Ruzmarinom.
odnos: Između Sofije i kraljice, odgovorne mlade majke koja svoju ćerku uči pravoj meri između zadovoljavanja želja i postojećih ograničenja.
scena: Kad Sofija začikava zapovednika Petra dok drži stražu.
citat: “… deci treba dati svega, ali samo u određenim dozama, kao sirup za kašalj.” (savetuje kuma Badžojla kraljicu)

emocije: 8
zabava: 9
stil: 9
edukativnost: 10

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je ovo napisala – Vesna Aleksić (1958)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Vesna Aleksić
naslovi: PRINCEZIN ZAKON i PRINCEZINA MEDALJA
izdavač: Kreativni centar, 2018.
ISBN: 978-86-529-0588-1 i 978-86-529-0589-8
format: 16×20 cm
broj strana: 43
povez: meki
pismo: ćirilica
ilustracije: Bojana Stojanović

najpovoljnija kupovina: knjižara Kreativnog centra, sajt izdavača

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Ljubaznost za 21. vek


Džudi Kertin

Posebno zanimljiva gošća ovogodišnjeg Sajma knjiga je Džudi Kertin, popularna irska književnica za decu. Kreativni centar je dosad objavio sedam romana iz njenog serijala o Alis i Megan i pet romana iz serijala o Ivi, a na Sajmu će biti predstavljen i njen roman Stand By Me, drugi iz serijala o Moli i Bet.

Službeni biografski podaci o Džudi Kertin izgledaju ovako: studirala je engleski i nemački jezik, nakon čega je godinama radila kao učiteljica; svoju prvu knjigu je napisala 1999. godine i do danas se profesionalno bavi pisanjem za decu i odrasle; knjige su joj bestseleri u Irskoj, a prevedene su i na srpski, portugalski, nemački, ruski i litvanski jezik; s mužem i troje dece živi u Limeriku, gradiću u Irskoj u kojem se odvija radnja romana o devojčicama Megan i Alis. Zanimljivo je da nigde na internetu nije moguće naći njenu godinu rođenja, ali se može pretpostaviti da je trenutno otprilike u srednjim pedesetim godinama.

Neslužbeno, Džudi Kertin je autorka gomile zabavnih i emotivnih knjiga, od kojih možda nijedna neće postati lektira, ali svaka ima neki od onih epifanijskih momenata kada se kao čitaoci osetimo obliveni nečijom ljubavlju i dobrotom. Pročitao sam desetak njenih romana i baš svaki me je bar jednom poterao na šmrcanje. Zato mi je bilo izuzetno drago kad sam dobio priliku da, pred ovaj Sajam, uradim i-mejl intervju s ovom dragocenom književnicom.

      

Vaši romani spadaju među najlepše knjige o ženskom prijateljstvu koje se mogu naći u našim knjižarama, ali je interesantno da sve vaše junakinje imaju između 12 i 13 godina. Šta je za Vas najzanimljivije u tom uzrastu? Da li će vaše junakinje u nekom trenutku postati tinejdžerke i ljubiti se sa dečacima?
Kad sam počinjala da pišem za decu, moja vlastita deca imala su između 9 i 12 godina, pa sam zato izabrala tu uzrasnu grupu. Oni su sada već odrasli, a ja i dalje izbegavam da pišem za tinejdžere. Jedan od razloga je i to što bih morala da se bavim temama kao što su droge i seks, a plašim se da to ne bih umela da izvedem a da ne zvučim kao da popujem.

Među najznačajnija otkrića do kojih dolaze mladi likovi u vašim knjigama spada i to da se sve oko nas menja, život nije uvek fer i nemoguće je da stvari ostanu zauvek onakve kakve bismo voleli. Šta nudite umesto toga, čime tešite mlade čitaoce?
Uvek se zatičem pred velikim izazovom da svim mojim likovima dam srećan završetak, ali to bi ipak bilo malo nerealno. Umesto toga pokušavam da im ponudim nadu da, čak i kad stvari ne ispadnu baš onako kao što smo planirali, ljudi mogu da se prilagode i naviknu na nove i neočekivane situacije.

Neverovatno je koliko dobro pamtite sve one situacije, svakodnevne male traume, skrivene emocije i male tajne iz školskih dana. Šta Vam u tome najviše pomaže: Vaša deca, Vaše iskustvo iz vremena dok ste radili kao nastavnica ili prosto živa sećanja na taj period?
Verovatno sve to pomalo, plus gomila sačuvanih ličnih dnevnika koje sam vodila između svoje 10. i 20. godine!

Porodica je za Vas veoma važna tema i u Vašim knjigama opisujete različite vrste porodica i porodičnih odnosa. Kako vidite porodicu u 21. veku?
Danas je realnost da porodicu više ne čine mama, tata i gomila dece. Porodice se sad pojavljuju u mnogo različitih oblika i menjaju se tokom vremena – i mislim da je veoma važno da se to shvati čitajući moje knjige.

Kako Vaši dečji likovi vide svoje roditelje?
Mislim da današnji dvanaestogodišnjaci i trinaestogodišnjaci više ne veruju da njihovi roditelji mogu i znaju sve, ali su i dalje pod velikim uticajem njihovih verovanja i sistema vrednosti, i to pokušavam da prikažem u mojim knjigama.

Sve Vaše knjige obrađuju neke važne etičke probleme. Šta su za Vas najznačajnije vrednosti u vaspitanju za 21. vek?
Ja mislim da je ljubaznost izuzetno važna – bilo prema članovima porodice, prijateljima ili životnoj sredini. Kad bi svi bili malo ljubazniji, mislim da bi mnogi od naših problema nestali.

      

Kako se pojavila Iva kao novi glavni lik posle uspešnog serijala o Alis i Megan?
Posle Alis i Megan dugo sam pokušavala da nađem neki novi lik. Želela sam da se taj lik razlikuje od svojih prethodnica, a da i dalje bude simpatična. Trebalo mi je neko vreme za to, ideja o Ivi je nastajala polako, mesecima, pre nego što sam se konačno osetila spremnom da napišem prvu knjigu o njoj.

Kako ste odlučili da uzmete ekonomsku krizu kao kontekst za “Ivino putovanje”? Šta Vam je tu bila prva inspiracija: priča o bogatoj devojčici koja osiromaši preko noći, ili izazovi velike društvene traume posle ekonomskog sloma u Irskoj 2008. godine?
Moja prva inspiracija bilo je preterivanje koje je prethodilo ekonomskoj krizi. Neka deca su – prema mom mišljenju! – bila prezaštićena i suviše razmažena. Kad je kriza udarila, htela sam da pokažem kako je moguće imati kvalitetan život i bez simbola materijalnog blagostanja.

Jedna od najemotivnijih scena koje sam pročitao u književnosti za decu jeste kada mlada Betina mama češlja vlažnu kosu svoje ćerke iz budućnosti, nesvesna njihovog pravog odnosa (u Time After Time). Da li Vam je bilo teško da napišete tu scenu?
Hvala za ovaj komentar. Priznajem da sam pomalo šmrcala dok sam pisala tu scenu, ali bio je to važan trenutak u knjizi i morala sam da budem dovoljno jaka da je završim.

Kako odrasli čitaoci reaguju na Vaše knjige?
Dobijala sam mnogo pozitivnih komentara od odraslih čitalaca, pogotovo na moj poslednji serijal o Moli i Bet (započet knjigama Time After Time i Stand By Me – op. A. G.). Radnja tih knjiga je smeštena u osamdesete, sedamdesete i šezdesete godine prošlog veka i odraslima to pruža mnogo zabave. Mislim da svako voli da se povremeno malo prošeta stazama sećanja.

Kako izgleda trenutak kad odlučite da neka samostalna knjiga preraste u serijal? Šta pokreće tu odluku?
Kad stvorim neke nove likove, uvek razmišljam o tome kao o samostalnoj knjizi. Prerastanje u serijal desi se kad postanem vezana za te likove i kad shvatim da im je ostalo još mnogo toga da kažu.

Jedna od posebno zabavnih stvari u Time After Time je vremeplovno otkriće glavnih junakinja da osamdesetih godina ljudi na železničkim stanicama nisu imali kofere na točkiće. Da li ste našli neko razumno objašnjenje zašto je čovečanstvu trebalo toliko mnogo vremena za tako prost izum?
Ha! Nemam odgovor na to – danas to izgleda potpuno šašavo, i sigurna sam da je mladim čitaocima zabavno kad shvate da su koferi s točkićima toliko nova ideja.

Aleksandar Gubaš

      

Tokom svog boravka u Beogradu, Džudi Kertin će imati nekoliko susreta sa čitaocima:

utorak, 23.10.2018.
Knjižara Kreativnog centra
18:00-19:00 – Druženje sa ljubiteljima njenih knjiga

sreda, 24.10.2018.
Sala Desanka Maksimović (Hala 1A)
16:00–16:45 h – Druženje s učenicima osnovnih škola iz Beograda
Štand Kreativnog centra (Hala 1)
18:00–19:00 h – Potpisivanje romana za mlađe i starije osnovce

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image