Category Archives: okrutnost i ubistva

romani u kojima se dešavaju surovo fizičko nasilje i/ili ubistva

Priča za biće vremena

radnja

Posle gubitka očevog prestižnog posla u Silicijumskoj dolini, šesnaestogodišnja Nao mora da se iz SAD vrati s porodicom u Japan. U tokijskoj gimnaziji se nikako ne snalazi, žrtva je užasnog vršnjačkog maltretiranja i, poput svog slomljenog oca, planira samoubistvo. Pre tog čina počinje da piše dnevnik posvećen svojoj fascinantnoj prabaki Điko, budističkoj monahinji.

Desetak godina kasnije, posle razornog cunamija, okean donese dnevnik mlade Nao iz Japana do jednog kanadskog ostrva na Pacifiku, gde ga pronalazi sredovečna književnica Rut. Od tog momenta prepliću se dve glavne paralelne radnje romana: jednu radnju čine dešavanja koja u svom dnevniku opisuje Nao, u prvom licu; u drugoj radnji pratimo Rut i njenog muža Olivera, koji čitaju pronađeni dnevnik i preko njega postaju uvučeni u životnu dramu tinejdžerke Nao, s posledicama i po sopstveni brak.

komentar

Kao što i sam naslov daje naslutiti, Priča za biće vremena (A Tale for the Time Being) kanadsko-japanske autorke Rut Ozeki vrlo je ozbiljan i prilično zahtevan filozofski roman. U njemu se uspostavlja spiritualna transkulturalna veza između zrele kanadske književnice u stvaralačkoj krizi i zlostavljane japanske tinejdžerke na korak od samoubistva. Obe vezuje kulturološka podeljenost između Japana i Amerike i problem uklapanja u aktuelnu sredinu, kao i niz drugih razmišljanja i dilema. Ozeki prepliće njihove dve priče u vrlo složenu celinu kroz koju pretresa nekoliko krupnih filozofskih i etičkih pitanja, no srećom to roman ne čini teško probavljivim, jer sve vibrira, pluta na snažnim emocijama i garnirano je zrncima životnog humora.

Vreme je ključna tema ovog romana – potraga za smislom sadašnjeg trenutka, potraga za svojim sada. Nao nije slučajno dobila to ime – tako Japanci izgovaraju now na engleskom, dakle sada. Ljudi i sve što postoji na svetu definisani su u ovom romanu kao bića vremena, koja imaju svoj vremenski opseg postojanja. Vreme je u ovom romanu na najrazličitije načine izuvijano i izukrštano, kroz dodirivanje i prožimanje dešavanja iz različitih godina i na raznim mestima. Jedan od ključnih momenata u romanu je kad Nao, čiji dnevnik počinje opisom događaja iz prošlosti, tokom pisanja stigne do svog sadašnjeg trenutka – kad i bukvalno pronađe svoje sada, u momentu dok se nalazi pred definitivnim odustajanjem od života.

 

U romanu se ne štedi na fantastici. Kad Nao pukne pod pritiskom bullying-a, ona se popne na školsku klupu i zavrišti tako da njenim zlostavljačima šikne krv iz bubnih opni (malo manga preterivanja nije na odmet). Nao najnormalnije komunicira sa duhom svog deda-ujaka, mladog mirovnjaka i nadarenog intelektualca koji je poginuo kad je prisilno regrutovan u kamikaze. Tekst na poslednjim stranama Naoinog dnevnika u jednom trenutku naočigled Rut nestaje iz sveske, da bi se kasnije opet pojavio, ali sa drugačijim završetkom. Tu je i misteriozna japanska vrana, koja se na Rutinom kanadskom ostrvu pojavila istovremeno sa prispećem Naoinog dnevnika, i za koju se ispostavlja da zapravo motri i čuva Rutin brak.

Ovaj roman je neočekivano zanimljiv i čitljiv esej o vremenu, paralelnom univerzumu i slobodi izbora, ali to nije njegov glavni kvalitet. Ono što ga vozi kao materijal za čitanje jeste njegovo efektno bavljenje temama ljubavi i okrutnosti. U romanu postoji srodstvo u zlostavljanju između Nao i njenog deda-ujaka: nju su školski vršnjaci boli makazama, palili cigaretama i pokušali da je siluju; njemu su vojni treneri mesecima zverski lomili zube i kosti u logoru za obuku kamikaza. Stvari kroz koje su njih dvoje prošli kao žrtve nasilne strane ljudske prirode duboko su ih obeležile. Kontrast između tih događaja i miroljubivog porodičnog zaleđa iz kojeg oboje dolaze čini ovaj roman posebno potresnim.

Roman možemo posmatrati i kao kompetentan uvod u japansku kulturu, iz kojeg saznamo i mnogo fascinantnih stvari o životu u Japanu za vreme fašističkog režima. Po tom bavljenju običnim ljudima pod fašizmom Priča za biće vremena donekle podseća na svojevrsnu japansku verziju Kradljivice knjiga Marka Zusaka. U svom kanadskom toku, roman je i esej o spisateljskom kreativnom procesu (Rut i njen muž iz romana zapravo su autorka i njen muž u “stvarnom životu”), dok u svojoj završnici roman intrigantno pretresa i vrlo zanimljivu temu digitalne anonimnosti na netu. Potpuno jedno šareno, višeslojno, obuhvatno i bogato ostvarenje.

Rečenice Rut Ozeki su smirene i bez egzaltacije, ali upravo ta suzdržanost snažno potcrtava emociju koja se opisuje. Sasvim je očigledno da je ovde autorka jedna zen monahinja (Rut Ozeki se zamonašila tri godine pre objavljivanja ovog romana) – ne samo po temama i tonu, već i po načinu pripovedanja. Priznajem da sam imao problema sa koncentracijom na prvih dvesto strana, dok se situacija prilično polako montirala, jer autorki se nigde nije žurilo, i pritom sam morao da krčim put kroz šumu podataka, reči i imena iz japanskog jezika i kulture (ceo roman ima ukupno 167 fusnota, mahom tumačenja reči na japanskom, ali i pojmova iz kvantne fizike). No čitalački trud dobija nagradu tamo negde posle dvestote strane, kada kreće ređanje sve snažnijih i snažnijih scena i otkrivanje fascinantnih detalja iz porodičnih biografija, i tu onda priča počinje da melje čitaoca, nežno ali nezaustavljivo. Tome doprinosi i činjenica da je Ozeki velemajstor za izgradnju napetosti i plasiranje zlokobnih najava koje vuku na dalje čitanje – a ovaj roman je pun istinski teških situacija. Srećom, svaka od njih ima svoje opravdano mesto, Ozeki ih servira vrlo pristojno i uglavnom ih ne koristi kao povod za patetiku.

Tekst na momente ima težnju da skrene u dominantno pedagoške vode, iz silne želje autorke da kaže što više o Japanu, zen-budizmu, kvantnoj fizici, vegetaciji pleistocena i drugim akademskim temama o kojima razmišljaju njeni pametni likovi. Ume to mestimično da pridavi čitaoca, ali u konačnici nimalo ne kvari buran čitalački doživljaj, jer Rut Ozeki poseduje suptilno umeće da nam na finjaka uvali razornu krvožednu dramu. Možda sam očekivao neki snažniji klimaks na kraju romana, umesto smirenog oticanja drame u razne rukavce paralelnih svetova, pa sam čitanje završio neočekivano suvih očiju – ali možda je to i bio autorkin cilj, da stvari mirno prihvatimo.

ženski lik: Bez ikakve dileme to je Naoina prababa Điko, budistička monahinja od 104 godine koja ima supermoć da kod ljudi probudi dobro i unutrašnji mir, i koja je svojim trajanjem i sama metafora za vreme.
muški lik: Kamikaza Haruki, briljantni i perspektivni mladi intelektualac i pacifista, regrutovan protiv volje, koji se sa 19 godina dobrovoljno prijavljuje na samoubilački let kako bi obezbedio ratnu penziju za majku i mlađe sestre.
epizodni lik: Prodefiluje ih mnoštvo i stvarno je teško nekog posebno izdvojiti, pa neka moj izbor padne na antropomorfnu japansku vranu koja spasava dušu posustaloj književnici Rut.
odnos: Nao i Rut, koje si telepatski uzajamno šteluju narušeni balans u životu, sa vremenskim razmakom od dvanaest godina.
scena: Scena seksualnog i elektronskog nasilja nad Nao u školskom WC-u svakako je jedan od najsnažnijih momenata romana.

zanimljivosti:
Ljubiteljima mačaka ovaj roman će biti posebno interesantan zbog istaknute uloge koje u njemu imaju dve mačke.
Pred kraj Drugog svetskog rata, japanska ratna vlada je porodicama poginulih kamikaza slala kutije u kojima se nalazila samo cedulja na kojoj piše “ostaci”, kao zamena za fizičke ostatke koji nisu mogli da budu nađeni.

emocije: 10
zabava: 8
stil: 9
edukativnost: 9

Aleksandar Gubaš

* * *

ona je napisala ovu knjigu – Ruth Ozeki (1956)

* * *

OPŠTI PODACI

autor: Rut Ozeki
naslov: PRIČA ZA BIĆE VREMENA
izdanje na srpskom: Booka, 2015.
broj strana: 479
povez: broširani
format: 20 cm
pismo: latinica
originalno izdanje: Ruth Ozeki, A Tale for the Time Being, 2013.
prevod sa engleskog: Aleksandar Milajić
naslovna strana:
Ivan Benussi
ISBN: 978-86-88335-52-2

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Doktor Proktorova vremeplovna kada

vremeplovna_kada

radnja
Vremeplovna kada je, pored prdipraha, još jedan neshvaćeni ali efikasni izum ekscentričnog Doktor Proktora. Nevolja sa vremeplovnom kadom je u tome što je to izum koji mora da deli sa svojom nekadašnjom asistentkinjom Hrapom, koja je u međuvremenu prešla na Mračnu Stranu. Hrapa jedina zna tajnu vremeplovnog praška koji mora da se razmuti u toj kadi da bi se putovalo kroz vreme, a posle raskida njihove saradnje, Doktor Proktoru je ostalo samo malo tog praška. On želi da ga upotrebi za vrlo rizičnu akciju izmene prošlosti kako bi sprečio da se njegova neprežaljena studentska ljubav, Žilijet Margaren, pod prisilom uda za mafijaša. No u datim okolnostima, zna da će mu to teško uspeti bez pomoći Lise i Buleta, svojih starih drugara iz prethodne knjige o prdiprahu. Njih troje i Žilijet moraju da beže od besne Hrape i bande Žilijetinog nametnutog muža, a pritom će se navozati kroz vreme i uticati na neke ključne momente u istoriji, kao što su bitka kod Vaterloa, spaljivanje Jovanke Orleanke, projektovanje Ajfelove kule, zapadni front protiv Hitlera itd.

komentar
Ako je Ju Nesbe u prethodnom nastavku, Doktor Proktorovom prdiprahu, još razrađivao sebe kao dečjeg pisca, u Doktor Proktorovoj vremeplovnoj kadi razradio se do genijalnosti. Njegov urnebesni rollercoaster kroz istoriju obogaćen je veoma ozbiljnim dramskim situacijama i dilemama, pojavljuje se efektan element žrtvovanja za ljubav i svima se dešava gubitak jedne važne osobe. Lisa i Bule u ovom nastavku zaista deluju zrelije i bar godinu dana odraslije nego u prethodnom romanu iz serijala. Ova neočekivana dramska dubina izuzetno je lep dodatak turbo zabavi, koja se razmaše negde od sredine romana. U prvoj polovini Nesbe polako postavlja situaciju, da bi onda od Buletovog učešća u trci Tur de Frans cela stvar počela da uzima vrtoglavi zalet, sve do završnice u vidu jednog od najefektnijih akcionih trilera u novijoj dečjoj literaturi. Drugi nastavak Doktor Proktora je krajnje uzbudljiv i spektakularan avanturistički roman, jedno od onih remek-dela posle kojih vam bude istinski žao da se rastanete od tima drugara koji su sve to prošli.

kada-film-sapunica

muški lik: Bule u ovom romanu doživljava nagoveštaje razvoja svoje seksualnosti.
ženski lik: Hrapa, ženski Dart Vejder, oličenje zlobe u oštećenom telu, u dramskoj kulminaciji otkriva svoju ljudsku patnju.
epizodni lik: Jovanka Orleanka, Buletova prva pretpubertetska ljubav, prelepa no sasvim jednostavna tinejdžerka opsednuta modom, od drugih vršnjaka razlikuje se samo po tome što joj se javljaju Božji glasovi u glavi.
odnos: Ogorčena Hrapa i mudrica Lisa, neočekivano prijateljstvo progoniteljke i plena nakon što se ukapiraju po ženskoj liniji.
scena: Cela akcija spasavanja Jovanke Orleanke i neuspelog žrtvovanja Doktor Proktora, neverovatna slapstick burleska koja je pritom dramatično nabijena jakim emocijama.

zanimljivosti
Uz pomoć slonovskog trupla, Bule na kraju romana izvrši jedno ubistvo za kojim nije bilo preke potrebe, sasvim u duhu nordijskog moralnog relativizma.
Biciklista Edi kojeg Bule sreće u 1969. godini je nekadašnji biciklistički as Edi Merks, ne suviše poznat sadašnjim generacijama, ali u to doba velika svetska zvezda.

emocije: 8
zabava: 10
stil: 9
edukativnost: 7

najpovoljnija kupovina: Odisejin sajt

Aleksandar Gubaš

 

OPŠTI PODACI O ROMANU

autor: Ju Nesbe
naslov: DOKTOR PROKTOROVA VREMEPLOVNA KADA
naslovna strana: Ana Petrović
prevod s norveškog: Radoš Kosović
izdanje na srpskom: Odiseja, 2016.
broj strana: 375
ISBN: 978-86-7720-143-2
originalno izdanje: Jo Nesbø, Doktor Proktors tidsbadekaret, 2007.

* * *

on je ovo napisao – Ju Nesbe (1960)

imageedit_14_5965621311

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Crno srce

U savremenoj Evropi, van očiju nas neupućenih smrtnika, besni rat zavađenih rasa crnih i belih veštaca, u čijem središtu je sedamnaestogodišnji Nejtan, pola crn a pola beo, koji ima problema i sa jednima i sa drugima. U Beloj Vrani, prethodnom delu iste trilogije, pratili smo njegovo mukotrpno detinjstvo obeleženo mržnjom, progonom i nepoverenjem kako crnih, tako i belih, sve do momenta kad je Nejtan dobio magijske moći od svog oca Markusa, poslednjeg crnog vešca u Engleskoj.

crno_srce

Crno srce se nastavlja tamo gde je Bela Vrana završila, pa tako na početku romana zatičemo Nejtana kako pokušava da nađe izgubljenog druga i saborca Gabrijela, te da spasi svoju devojku, belu vešticu Analizu, koju drži u zatočeništvu crna veštica Živa. Pored toga, Nejtan pokušava da stekne kontrolu nad magijskim darom koji mu je dao Markus – sposobnošću da se transformiše u krvoločnu zver koja zubima kolje sve što se kreće.

Nejtana do Gabrijela odvodi Nezbit, sluga i saradnik crne veštice Viktorije Van Dal (za prijatelje samo Van), koja je izbavila i izlečila Gabrijela posle havarije u prvom nastavku. Van je pokretačica pobune protiv Saveta belih veštaca, koji se toliko oteo kontroli da su i mnogi beli počeli da se odmeću od njegove vlasti. Formira se Alijansa, borbeni savez svih koji se osećaju ugroženi neograničenom ambicijom Saveta belih: crnih veštaca, odmetnutih belih, meleza koji su pola vešci a pola ljudi… a poziv je otvoren i za Nejtana, jedinog polucrnog/polubelog.

zivotinja

Pristavši da se priključi Alijansi, Nejtan je dobio važne saveznike u akciji za oslobađanje Analize. S njim kreće i Gabrijel, koji je zaljubljen u njega i ljubomoran na Analizu, ali mu pruža podršku iz lojalnosti. Posle krvave akcije spasavanja Analize, Nejtan dobija specijalni zadatak da nađe svog oca Markusa, najopasnijeg među crnima, i privoli ga da se priključi gerilskom ustanku Alijanse pod ratnom komandom Silije, surove Nejtanove bele tamničarke iz prethodnog nastavka.

Tako se u partizanima nađu zajedno Markus, Nejtan, Analiza, Gabrijel, Silija… pravo bratstvo i jedinstvo pripadnika raznih rasa i polurasa, koje progone borci Saveta belih, predvođeni Nejtanovom belom polusestrom Džesikom. Uskoro se razbukta totalni i bespoštedni rat, u kome će Nejtan izgubiti skoro sve, ali će isto tako strahovito ojačati. Sad može da prebije i Siliju.

Drugi nastavak veštičje trilogije Sali Grin obeležen je Nejtanovim odnosom sa dva muškarca, Gabrijelom i Markusom. Gabrijel navodi Nejtana na susret sa drugom stranom svoje seksualnosti, a duboko prijateljstvo njih dvojice vozi ceo roman. U ovom nastavku Gabrijel u potpunosti zablista i opravda potencijal koji mu je kao liku dat u prethodnom nastavku.

homo

Veoma važan deo romana je konačno uspostavljanje odnosa oca i sina između Markusa i Nejtana – odnosa koji, ma koliko čudan bio imajući na umu njihovu situaciju, ipak predstavlja autentičnu ljubav dva poludivlja izgnanika koji dele istu krv. Tako Nejtan konačno stiče istinski identitet Nejtana Markusoviča, kako je sam sebe nazvao u prvom nastavku dok još nije poznavao oca.

Kao i u prvom delu, i ovde je lik Analize slaba tačka, do te mere da se stiče utisak da ju je autorka namerno koncipirala tako kilavu kako bi ismevala konvencionalne ljubavne priče. Kao i u prvom delu, i ovde sve vrvi od surovosti i nasilja, s tim što ovde ima manje mučenja natenane, a više presecanja grkljana po kratkom postupku. Za razliku od prvog dela, ovde ima manje statičnih delova i više kretanja i oznojene napetosti. Sve je nekako ubrzano.

Crno srce je brutalni antirasistički triler u kome najveći deo akcije nastaje interakcijom glavnog lika sa svojim najboljim drugom i harizmatičnim ocem, uz bočnu podršku raznih slikovitih epizodista. No pored toga, ovo je i neočekivano zanimljiv ekološki roman koji na više nivoa slavi organsko jedinstvo s prirodom. U ekološkoj etici Sali Grin likovi nemaju predznak dobrih i loših sami po sebi – njihovi postupci su podstaknuti istim moranjem kao i kod životinja. Vuk ne trga zubima lane zato što se iživljava, već zato što mora nešto da jede; Nejtan ne trga zubima brata svoje devojke zato što je tako u mogućnosti, već zato što je to jedini način da preživi.

lovci2

FAVORITI

ženski lik: Misteriozna Van, inspiratorka ustanka i nenadmašna spravljačica napitaka; neočekivana saveznica koja, za razliku od drugih, nije skupa.

muški lik: Markus, čovek-orao, alfa mužjak ovog romana, spreman da bez razmišljanja odseče uvo sunarodniku koji mu vređa sina po rasnom osnovu.

epizodni lik: Nezbit, dežmekasti ali neverovatno spretni poluveštac koga Van koristi kao najboljeg izviđača; otrovnog je jezika, ali potpuno pogubljen kad mu neko kritikuje kuvarsko umeće.

odnos: Između crnog Markusa i bele Silije – to čudno poverenje između dvoje drčnih, svojeglavih i nadasve iskusnih pripadnika svojih zaraćenih vrsta, koje ide dotle da se Markus samovoljno stavi pod Silijinu komandu i ona mu potpuno veruje.

scena: Svi intimni trenuci između Nejtana i Gabrijela, a posebno zajedničko probadanje dlanova šiljkom, u ritualu u kom je Nejtan pomogao Gabrijelu da povrati izgubljene veštičje moći; ova uzajamna kopulacija drvenim kočićem zapravo predstavlja vrhunski spiritualni seks.

halfwild

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 9
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 5

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-505-2618-7
izdanje na srpskom: Evro-Giunti, 2015.
originalno izdanje: Sally Green, Half Wild, 2015.
broj strana: 365
dizajn korica: Tim Green / Faceout Studio

* * *

SALI GRIN (1961)

Sally Green

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Bela vrana

Bela vrana je debitantski roman britanske autorke Sali Grin, koji je gotovo preko noći postigao veliki svetski uspeh, a planiran je kao prvi deo trilogije koja je još u fazi nastajanja. Radnja se dešava u savremeno vreme, ali su glavni likovi veštice i vešci, koji žive među nama i poseduju nadnaravne moći o kojima mi obični smrtnici ne znamo ništa; zato nas oni i zovu neupućenima. Osnovni dramski sukob ovog romana zasniva se na tome da veštice i vešci nisu jedinstveni – dele se na bele i crne, koji su međusobno u smrtnoj zavadi i među njima postoji vekovno neprijateljstvo do istrebljenja. Glavni junak je mladi Nejtan, vrlo jedinstven među vešcima po tome što mu je majka bela, a otac crn, što ga čini podjednako neprihvatljivim i za jedne i za druge.

bela_vrana_vv-2

Budući da se njegov otac Markus, kao poslednji crni veštac u Engleskoj, jako pažljivo krije, a bela majka mu je naterana na samoubistvo, Nejtana podiže baba, zajedno s njegovim polusestrama i polubratom Aranom, koji su svi beli. Za Nejtana je posebno zainteresovan Savet belih veštica i veštaca, jer se nadaju da će pomoću njega, kad odraste, moći da uhvate i ubiju Markusa, koji je surovo pobio nebrojenu gomilu belih i pojeo im još živo srce. Beli kontrolišu Nejtanovo ponašanje posebnim rezolucijama koje donose, a njegova baba mora redovno da ga dovodi na procene i ne sme da ga pušta nigde van mesta boravka bez odobrenja Saveta belih.

Ovo ograničenje kretanja krše i baba i Nejtan, pa on počne da se sastaje na tajnom mestu s Analizom, drugaricom iz škole, koja je bela. Između njih dvoje se rodi zabranjena ljubav i zbog toga ga Analizina braća surovo isprebijaju i iskasape nožem. To je tek početak Nejtanovih muka. Pre njegovog 16. rođendana beli ga oduzimaju babi i daju na podučavanje Siliji, ružnoj veštici koja ga drži okovanog u kavezu i svakodnevno ga prebija. Silija ga trenira da ovlada raznim borilačkim veštinama potrebnim za ubistvo Markusa, ali koje su mu istovremeno bitne i za preživljavanje u surovom okruženju u kome mora da se kreće. Ona ga podučava i istoriji crnih i belih, a posebno Markusove familije. Između Nejtana i Silije se razvije neobična vrsta privrženosti zatočenika i čuvara.

U jednom trenutku savet oduzima Nejtana i od Silije, te ga odvodi na žigosanje pomoću posebne vrste bolne magijske tetovaže. Ali Nejtan uspe da pobegne iz sedišta Saveta belih i kreće u ispunjenje misije: sva deca veštica i veštaca za svoj 17. rođendan moraju da od svojih roditelja ili najbližih odraslih srodnika dobiju veštičji dar, koji se prenosi pijenjem rođačke krvi. Bez toga, osuđeni su na rano umiranje. Zato Nejtan pre svog 17. rođendana mora da uradi ono što ceo Savet belih godinama uzaludno pokušava – da nađe neuhvatljivog Markusa. I još da popije krv iz njegove rane.

Put do Markusa vodi preko Žive, vrlo nezgodne crne veštice koja upravlja vremenom i koja je razvila biznis trgovine krvlju i sa crnima i sa belima. No ni Živu nije lako naći, jer se i ona krajnje oprezno krije. Kad je konačno nađe i zamoli da mu pomogne da nađe oca i postane veštac na svoj skori 17. rođendan, Nejtan se suočava sa visokom cenom koju Živa traži za tu uslugu – ona od njega očekuje da ubije Markusa.

bela vrana

Bela vrana je napet i fascinantan roman koji se dešava u tajnom svetu savremenih veštica i veštaca, izuzetno brutalnom i okrutnom. Tu se generacijama unazad dešavaju uzajamna svirepa ubistva, mučenja, kasapljenja i progoni između crnih i belih, pri čemu i jedni i drugi sebe smatraju za pravednike, a one druge za divlje zveri. Taj svet je toliko surov da je Bela vrana zapravo svojevrsna studija o sadizmu. Kroz ceo roman Nejtan doživljava sve moguće vrste fizičkog nasilja: razbijanje glave ciglom, višestruko lomljenje rebara, izuzetno bolno tetoviranje do kosti, spaljivanje šake kiselinom, sečenje kože na leđima nožem itd. Ništa manje razorna nije ni psihološka tortura i socijalna izopštenost koju su mu nametnuli beli. Žilavi Nejtan pokušava da izađe na kraj sa represijom kojoj je izložen tako što se inspiriše svojim uzorom, glavnim likom Solženjicinovog romana “Jedan dan u životu Ivana Denisoviča”, pa se tako u jednom trenutku i naziva Nejtan Markusovič.

Bela vrana je krvlju ispisana priča o granicama okrutnosti i trpljenja, o patnji, upornosti, prkosu, nadi, veri, ljubavi i poverenju. U filozofskom smislu, ovaj roman je posebno zanimljiv kao potpuna relativizacija dobra i zla: ovde je teško bilo koga jasno definisati kao dobrog ili lošeg – u određenim okolnostima skoro svi čine neke stvari koje mogu biti okarakterisane kao dobro ili kao zlo, ili kao oboje istovremeno.

halfgood

FAVORITI

ženski lik: Silija, veštica koja voli da bije i iz razonode svako toliko premlati ili našamara Nejtana, ali uprkos tome među njima postoji razumevanje koje nadilazi odnose ljubavi i mržnje; ona mu dođe kao neka vrsta grube zamene za majku.

muški lik: Gabrijel, gej crni veštac koji povezuje Nejtana sa Živom i zaljubljuje se u njega.

epizodni lik: Trev, ćutljivi stručnjak za tetovaže, koji je dobar primer sticanja i poklanjanja poverenja među nepoznatim osobama, što je jedna od bočnih tema romana.

odnos: Slojevit odnos između Nejtana i Silije, jedan od zanimljivijih u novijoj young adult literaturi.

scena: Pre nego neku posebnu scenu, izdvojio bih ceo period Nejtanovog zatočeništva kod Silije i sve razgovore s njom.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 5

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-505-2422-0
izdanje na srpskom: Evro-Giunti, 2014.
originalno izdanje: Sally Green, Half Bad, 2014.
broj strana: 329

* * *

SALI GRIN (1961)

Sally Green

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image

Kuvar, balerina, kosooki i babin duh

Kuvar, balerina, kosooki i babin duh je neobičan distopijski roman čiji naslov u ovom slobodnom prevodu može da zvuči pomalo zbunjujuće (u originalu: Wir traffen uns, wenn alle weg sind, što zapravo znači Vidimo se kad sve prođe). Ovaj roman je zanimljiv po strukturi, zapletu, izboru mesta i glavnih junaka, ali ponajviše po tome što većina likova ima ograničen rok trajanja, jer posle dužeg ili kraćeg vremena nestanu iz romana – naime, bukvalno ispare.

kuvar_balerina_kosooki_i_babin_duh_vv

Pripovedač u prvom licu je Mojmir Demeter, osamnaestogodišnji romski momak koji živi u sirotištu i često trpi uvrede kao Ciga. No on se ne da omesti i kroz život ga vodi strast prema kuvanju, pa je nedavno uspeo da nađe fin posao u jednom restoranu u Pragu. Jednog dana direktorka sirotišta pošalje mladog Mojmira da obiđe staru dobrotvorku koja njega voli najviše od sve domske dece. Došavši u planinsku kuću kod gospođe dobrotvorke, koju Mojmir zove Baja Kalomaja, on shvata da Baja umire od galopirajućeg raka sa metastazama svuda, i da treba da ostane uz nju i olakša joj poslednje preostale nedelje života.

Dok neguje Baju Kalomaju u izolaciji u planini, u svetu oko Mojmira počinju da se dešavaju nezaustavljive promene: zavlada planetarna epidemija nekog virusa koji uništava svakog zaraženog čoveka tako što ga potpuno dezintegriše – čovek nestane kao dim, ostane samo prazna odeća. U roku od nekoliko nedelja civilizacija kakvu znamo se raspadne, jer ispare ljudi na svim mestima koja održavaju sistem. Svi ljudi koje je Mojmir poznavao ispare, a njegovom najboljem drugu se zatre svaki trag. Na kraju i Baju Kalomaju dokusuri rak, posle duge i teške agonije, i Mojmir ostane potpuno sam na svetu.

U nastavku romana, tokom svog lutanja kroz opustošenu Češku i avetinjski Prag, Mojmir susreće razne čudnovate preživele, da bi u nekom trenutku dobio dvoje neočekivanih saputnika: Džesika je godinu dana mlađa balerina koja se ne odvaja od perike, a Vašek je drčni desetogodišnji vijetnamski deran koji psuje kao kočijaš. Problem nastaje kad se Džesika zapravo dopadne Mojmiru, ali njihov odnos je jako opterećen time što on nju strašno fizički podseća na majčinog ljubavnika, koji ju je silovao kao dete i zbog kog je odsekla kosu i pobegla od kuće.

Pritom, mali kosooki Vašek, koji ima samo 10 godina ali je prirodno talentovani mangup šarmer, uspe u potpunosti da preotme Mojmiru i ono malo Džesikine pažnje. Putovanje ovo troje kroz postapokaliptičnu Češku biće obeleženo sukobima, tragedijama i gubicima, i biće jako teško posle svega izgraditi nešto lepo i pozitivno u opustošenom svetu. Ali dobra stvar u celom tom resetovanju prošlog života je to što su resetovane i loše stvari kao što je Džesikin očuh.

wir-treffen-uns-wenn-alle-weg-sind

Češko-nemačka autorka Iva Prohaskova nas kroz ovaj roman vodi vrlo dinamično, sa čestim izmenama mesta i likova, jer likovi u ovom romanu nisu trajni i gase se jedan za drugim, a Mojmir mora stalno da traži nekog drugog kao oslonac kad mu prethodna osoba ode u dim. Odnosi koje uspostavlja s tim nepostojanim likovima su izuzetno zanimljivi, i u njima ima krajnje nežnih, ali i vrlo surovih momenata. Prohaskova prilično ogoljeno i naturalistički opisuje Mojmirovo okruženje kao svet u kome vršljaju naoružani ludaci bez kontrole, trotoarom teče krv iz razbijenih dečjih glava i rane na deci se ušivaju bez anestezije. I majčini ljubavnici siluju maloletne pastorke. Zbog prilične surovosti, nekim čitaocima verovatno neće prijati određeni delovi ovog romana. I rečnik likova je često vrlo grub i krajnje politički nekorektan, sa gomilom psovki i uvreda po rasnoj osnovi.

Ali upravo ta oslikana grubost deo je poetike Prohaskove, koja tom prikazu uništene civilizacije suprotstavlja Mojmirov princip “ako si izgubio kola, ali ti je ostao konj, ne kukaj već budi srećan”. Istina, posle gubitka celog prošlog života prilično je teško biti srećan. Ipak, može da ti olakša ako umeš da uživaš u kafi sa čokoladnim bombonama kojima je istekao rok trajanja. Ili još bolje, ako umeš da kuvaš kao Mojmir. A kad istekne rok svim proizvodima preostalim iz doba kad su fabrike radile, super je ako imaš psa koji lovi zečeve. Mojmiru nije ostao konj, ali jeste pas. I još ponešto.

FAVORITI

ženski lik: Baja Kalomaja, baba koja sve vidi, Mojmirov anđeo čuvar.

muški lik: Martin Martin, čovek koji uzima baterije iz napuštenih prodavnica da posle apokalipse okiti svoj dom svetlećim zvezdama, i koji skuplja i uništava zaostale puške da ih ne nađu preživela deca.

epizodni lik: Pepa – neki frik koji se ne pojavljuje lično u romanu, zna se samo da neko naoružan upada u napuštene praške stanove i rafalom ispisuje ime Pepa po klaviru.

odnos: Pokroviteljsko-majčinski odnos Džesike prema Vašeku i njegovo pretpubertetsko muvanje Džesike.

scena: Mojmirovo samostalno organizovanje sahrane Baje Kalomaje na groblju po njenoj poslednjoj želji, za šta je imao rok od samo tri dana pre nego što leš počne da smrdi, a on jadan nije umeo ni kamionet da vozi.

UMETNIČKI DOJAM

EMOCIJE: 9
ZABAVA: 8
STIL: 9
EDUKATIVNOST: 7

Aleksandar Gubaš

* * *

OPŠTI PODACI

ISBN: 978-86-7720-076-3
izdanje na srpskom: Odiseja, 2011.
originalno izdanje: Iva Procházková, Wir traffen uns, wenn alle weg sind, 2006.
broj strana: 306
naslovna strana: Tihomir Čelanović

* * *

IVA PROHASKOVA (1953)

kultura Iva Procházková FOTO MAFA JAN ZÁTORSKÝ

* * *

Novosti na Knjigoskopu možete da pratite preko Facebook straneInstagram profila i YouTube kanala.

Large Blog Image